Zagrebački velesajam

Uglavnom, sve na svijetu ima svoj početak i kraj. Na početku radost i priznanje, a na kraju uglavnom ravnodušnost, a ponekad žalost, koju će slijediti i zaborav, moguće i nostalgija. Ni Zagrebački velesajam nije iznimka. Nastao pod imenom Zagrebački zbor kao kruna razvoja i potreba gospodarstva, a vjerojatno i politike u hrvatskom dijelu, ali i cijeloj Crno-žutoj carevini za organiziranim međunarodnim tržištem, razvio se do neslućenih i neočekivanih dimenzija i važnosti kroz cijelo vrijeme trajanja Jugoslavije, da bi se ipak «štekanje», koje je započelo krajem sedamdesetih, intenziviralo u crescendu u Republici Hrvatskoj, sada na maksimumu.

Slijedom okolnosti nastanka nove države, novih pogleda na razvoj gospodarstva, neprilagođavanja sajamske djelatnosti modernitetu, došlo se do toga da se očito nije znalo što bi se uradilo s odlično izgrađenim građevinskim mastodontom na 500.000 četvornih metara prepunog paviljonskih građevina i sadržaja, s cestovnom, instalacijskom i vodnom infrastrukturom manjeg grada, umjetničkih skulptura na hortikularno uređenim travnjacima i poslovnih prostorija prepunih umjetničkih slika.

TržišteVrlo osjetljiva i stručna djelatnost organizacije međunarodnog tržišta nikada i nigdje nije bila komunalna djelatnost, što organizacije placeva i tržnica je, ali je bila njihov sjajan i izdržljiv «pacijent», a ako kojim slučajem je, ne bi trebala biti. Komunalije asociraju na čišćenje, vodovod i odvodnju, kanalizaciju i organizaciju drugih gradskih i komunalnih usluga građanima i posjetiteljima Zagreba za novac.Odgovarajuće tomu slijedilo je i ukidanje pravne osobnosti i uvrštavanje Zagrebačkog velesajma, utemeljenog 1909. kao Zagrebački zbor d.d., i odmah zatim primljenog u Međunarodnu uniju sajmova (UFI) godine, u jedan drugi mastodontski asortiman Holdinških poduzeća, uz sve vrste komunalnih usluga.

Vrlo osjetljiva i stručna djelatnost organizacije međunarodnog tržišta nikada i nigdje nije bila komunalna djelatnost, što organizacije placeva i tržnica je, ali je bila njihov sjajan i izdržljiv «pacijent», a ako kojim slučajem je, ne bi trebala biti. Komunalije asociraju na čišćenje, vodovod i odvodnju, kanalizaciju i organizaciju drugih gradskih i komunalnih usluga građanima i posjetiteljima Zagreba za novac.

Međunarodna sajamska organizacija s nekad visokim ugledom u međunarodnim razmjerima i poslovnim krugovima, za koju u nečijim podatcima na netu piše kako je nastala pomodno kao i slične institucije u Londonu, Parizu, Beču, Budimpešti, Pragu, Trstu, sigurno je nastala u trendu, na zahtjev gospodarstva, a nikako kao moda, jer se moda mijenja iz «sata u sat», a uspješnost međunarodnog tržišta traje godinama, desetljećima, pa i stoljećima, dok traje i ne istroši se. Gospodarstvo nikada ne troši za nešto što ne nosi novac ili što nije nekakvo ulaganje u budućnost. A pogotovo ne u «modu».

Tako prolazi slava Zagrebačkog velesajma

To je recept, plan i program slijeda velike i važne zagrebačke organizacije, koja je bila, realno gledajući, sedamdesetih godina prošlog stoljeća među deset europski najznačajnijih, u današnji status nepotrebnosti gospodarstvu. Ako je tako.

Park"Na Velesajam ćemo preseliti postojeći Tehnološki park kojem ćemo pridodati i srodne sadržaje kao što su kongresni centar, restrukturirani sajam i novi poslovni objekti. Bit će tu i popratni sadržaji, od lokala, hotela do sportskih terena na kojima će se opuštati novi poduzetnici i poslovni ljudi".Usprkos činjenici da predsjednik HKV-a ne voli tekstualnu primjenu latinskih poslovica, koristit ćemo ih jer su, povijesno dokazano, mudre i u vremenima deficita, po našem, mišljenju, te ljudske vrline, primjenljive jer povezuju tu antiknu mudrost s aktualijama.

Prva je na redu «Sic transit gloria mundi», u prijevodu « Tako prolazi slava svijeta», a mi ćemo ju prilagoditi u: «Tako prolazi slava Zagrebačkog velesajma» iliti «Sic transit gloria Zagrebačkog velesajma». Na latinskom se tako obraća sa sjetom i dubokim poštovanjem nečemu čega više nema, a bilo nam je drago, poštovali smo to i žalimo što više ne postoji. Pogotovo ako je nešto imalo više od sto godina tradicije, i neumitno, istrošenošću zamisli nestaje. Ako je tako

Stoga nas nije iznenadio članak u Večernjem listu (utorak14. svibnja), ali rastužio i pobudio nostalgiju je, gdje se dogradonačelnica hvali svojim učinkom naglašavajući da je zajedno s ostalim načelnicima sanirala najveće probleme, razbudila upravu, a sada idu po investitore.

Nas je ipak najviše zanimao, jer smo radeći na Zagrebačkom velesajmu u održavanje njegove tadašnje razine i imidža «ulupali» desetak godina, do 1982. godine, naglasak dogradonačelnice na najveći projekt na kojem trenutačno radi, a to je transformacija Zagrebačkog velesajma u tzv. inovativno urbano područje, te se Zagrebački velesajam, čitamo u Večernjaku, više ne će tako ni zvati. Citiramo dogradonačelnicu: »Na Velesajam ćemo preseliti postojeći Tehnološki park kojem ćemo pridodati i srodne sadržaje kao što su kongresni centar, restrukturirani sajam i novi poslovni objekti. Bit će tu i popratni sadržaji, od lokala, hotela do sportskih terena na kojima će se opuštati novi poduzetnici i poslovni ljudi».

Je li u lijesu spaljeni mrtvac

Ne možemo opet bez praktičnog latinskog, koji skraćuje kometar na: Sapienti sat. Teško je vjerovati u opisani pristup zagrebačkoj i međunarodnoj tradiciji znanstvenice koja je izražavala zanimljiva i zapažena mišljenja o gospodarstvu u intervjuima sa svoje prijašnje pozicije u važnoj ekonomskoj instituciji. Pogotovo što se od teoretskih razmatranja i ocjena, stavila u poziciju zabijanja posljednjih čavala u lijes pokojnika, kojeg smo poznavali, doduše i kao stogodišnjaka, po imenom Zagrebački Velesajam. Pitanje je je li u lijesu spaljeni mrtvac. Ili, moguće, balzamiran, za neko buduće drugačije vrijeme i gospodarsku politiku.

Pokušavajući, uz ovaj rekvijem, spasiti što se spasiti da, pa i očuvati ime, u koje se ulagalo puno napora, na korist svih gospodarskih i političkih korisnika, ali i Zagrepčana koji su barem u tridesetak dana godišnje uživali u blagodatima «zimmer frei-ja», hotelijere i ugostitelje, pa i «štajg», razmišljamo o prijedlogu da se veletržnica, gdje se kupuju paprike, paradajzi i šljive i ostala buranija, preimenuje u Zagrebački velesajam.

«Spomenik» ionako ostaje na desnoj obali Save. Za opuštanje, kako kaže dogradonačelnica, a mi ponavljamo, novih poduzetnika i poslovnih ljudi. A što je zbunjeno se pitamo mi hoće li realizacija navedenog projekta trajati do stečajeva ili umirovljenja sada aktivnih. Sadašnjih. Koji će ostati napeti, bez opuštanja. Moguće je ovo nategnut zaključak i moguće je da se cinično varamo. A ako se ne varamo onda bude na kraju već nekaj isplivao. Kao i odgovor na opet ono latinsko, jasno i jezgrovito: Qui bono.

DRAN