Only zunzarije&vuvuzele

Prijedlog o tri rivijere i IQ

Iako članci sadržajno nisu vidljivo vezani, ipak imaju nešto zajedničko. Radi se o stalnoj kolumni Jurice Pavičića u subotnjem Jutarnjem listu «Vijesti iz Liliputa», pod naslovom: Teška odluka: Jesmo li Provansa... ili Kalifornija, i članka najavljenog u četvrtak iznad glave Večernjeg lista, dakle na najuočljivijem, udarnom mjestu, u listu pod naslovom: «Otplata dugova: Hrvatska je najrizičnija u EU. I Grčka se zadužuje upola jeftinije». Slobodnije se može reći da je zajednički nazivnik oba članaka položaj Hrvatske glede poticanja razvoja i bijega ih čekaonice za stjecanje i službenog statusa dužničkog ropstva.

«Usporedna utopijska geografija» Jurice Pavičića

Iznenađujuće je da je g. Pavičić ironično komentirao napore i spinove političara gotovo svih političkih opcija, a ne samo nekih, glede onoga što je on kreativno nazvao novim hrvatskim žanrom - «usporednom utopijskom geografijom», koji je pripisao vladinoj ministrici vanjskih poslova kada je na nekom političkom skupu u Zagori rekla da «Zagora može biti naša Provansa». U isti žanr je svrstao i predsjednika nove stranke Nacionalni forum, svrstanog prema centru za kojega Hrvatska treba postati Florida. G. Pavičić poentira da je tako Hrvatska u nekoliko mjeseci dobila, citiramo, dvije «ko to može platit» vizije vlastite nacionalne budućnosti, obje garnirane suncem i morem, palmama i ugodnim sunčanjem uz late makijato».

Naravno da nije trebalo dugo čekati, poznavajući stil g. Pavičića, da se u njegovu zemljopisnom razmatranju, ali sada već više ne kao vizija, ili novi hrvatski žanr, nego kao novi utopijski infrastrukturni totem, kojem bi se nacija trebala klanjati pojavi HDZ koji je preko svojeg predsjednika Gospodarskog odbora stranke, kako ga g. Pavičić navodi, rekao da bi se dalmatinske otoke Brač, Hvar i Šoltu spojilo podvodnim tunelima, ali i: Mi bismo time dobili Kaliforniju Europe.

Uz Provansu i Floridu u konkurenciji i Kalifornija, ali i IQ

Ne ćemo se dalje baviti citiranjem odlične erudicije, elokvencije, poznavanja svjetskog zemljopisa, svjetskih gospodarskih kretanja i centara IQZgodno je, ali ne uvijek, poigravati se s kvocijentom inteligencije nacije, za koji je i mlada jugoslavenska država već onda bila i zabrinuta i zainteresirana, kada većina ne zna realni svoj. S obzirom da ga i ja ne znam, a moj mi unutrašnji osobni inteligenciometar funkcionira subjektivno, pa dobrovoljno prihvaćam da sam glede IQ, ispod 110. Zašto, objasnit ću kasnije.na raznim kontinentima nego ćemo samo citirati kraj članka g. Pavičićića, u kojem stoji: »Lijepo je to i krasno, no postoji tu jedno pitanje na koje ne vidim odgovor, a u ovoj zemlji - čini se - nitko na njega ni ne pokušava odgovoriti još otkad je 1949. Boris Kidrič sastavljao drugi petogodišnji plan. Naime - što ćemo u ovoj zemlji s onima čiji je IQ ispod 110? Ima li za njih netko neki plan»?

Ovo je, odčitavamo kao vjerojatno autorsku figuru, poticanje čitateljstva na odgovor koji pisac prigodom pisanja ionako zna, a nije jedini, jer iza njega stoje njegovi istomišljenici. I svatko od njih ima svoje vlastiti mišljenje o visini (visokoj) svojeg IQ.

Zgodno je, ali ne uvijek, poigravati se s kvocijentom inteligencije nacije, za koji je i mlada jugoslavenska država već onda bila i zabrinuta i zainteresirana, kada većina ne zna realni svoj. S obzirom da ga i ja ne znam, a moj mi unutrašnji osobni inteligenciometar funkcionira subjektivno, pa dobrovoljno prihvaćam da sam glede IQ, ispod 110. Zašto, objasnit ću kasnije.

Traži se inteligenciometar

Prije nastavka, dvije činjenice. Jedna je da je g. Pavičić spomenuo skoro sve najjače političke opcije i stranke, i iz vladajuće koalicije – HNS, i NF kao još nedefiniran, ali centriran, i HDZ iz oporbe. Niti jednom riječju u svoju obradu «utopijske geografije» i IQ nije uvrstio vladajući SDP jer se MagistralaNekoliko puta sam pisao, i u Vjesniku (Stajališta) i na ovom Portalu kao fan o zamisli, opisno rečeno, otočke magistrale. Naši otoci su tako poredani da se od sjeverozapada do jugoistoka mogu povezati bilo trajektima, bilo mostovima. U novije vrijeme, pojavila se iz stručnih krugova mogućnost gradnje podvodnog tunela umjesto pelješkog mosta, kao prihvatljivije i jeftinije rješenje. Podvodnim tunelima moglo bi se spajati i otoke.vjerojatno tamo bave ozbiljnim poslovima kao što su monetizacija autocesta, prodaja Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke i sl., što ionako nema veze s utopijskom geografijom g. Pavičića.

Druga je činjenica da osobno napominjem kako nisam član ni HDZ-a, ni bilo koje druge stranke. Zašto? Zato jer će nastavak teksta netko moguće htjeti bilo ironično, bilo podcjenjujuće, kako to uobičajeno ide, ocijeniti da je u interesu HDZ-a. Nije u ničijem interesu, nego je, po mojem mišljenju, u nacionalnom interesu i, ozbiljno shvaćen i ostvaren, mogao bi u najmanju ruku pridonijeti oslobađanju države od financijskog tereta otplate duga.

U ničijem nego samo u nacionalnom interesu

Nekoliko puta sam pisao, i u Vjesniku (Stajališta) i na ovom Portalu kao fan o zamisli, opisno rečeno, otočke magistrale. Naši otoci su tako poredani da se od sjeverozapada do jugoistoka mogu povezati bilo trajektima, bilo mostovima. U novije vrijeme, pojavila se iz stručnih krugova mogućnost gradnje podvodnog tunela umjesto pelješkog mosta, kao prihvatljivije i jeftinije rješenje. Podvodnim tunelima moglo bi se spajati i otoke.

Spajanjem otoka na bilo koji način u gospodarsku i turističku cjelinu formulirale bi se, ako se tako planira i donesu zakonska državna i lokalna rješenja, još, i to se želi, uz već postojeću obalnu i dvije nove rivijere, sjeverna i južna otočka, postojeće i danas, ali segmentarno, neorganizirano i ne planirano. Tako bi bili država s tri rivijere!

Država s tri rivijere?

Emotivci će se zapitati: čemu sve to, pa ne ćemo valjda prodavati naše otoke? Odgovor je jednostavan, a temelji se na nacionalnim interesima kako ih ja ZaduženostDanas se svako dijete rađa s osobnom zaduženošću, samom činjenicom rođenja za više od 12.000 eura. Nalazimo se blizu vremenu teške otplate ogromnog duga i uz daljnje zaduživanje, sa sve lošijim rejtingom zaduživanja. Dvostruko skuplje ćemo plaćati nove kredite od Grčke, koja je vječni sinonim za državno dužništvo.shvaćam. Danas se svako dijete rađa s osobnom zaduženošću, samom činjenicom rođenja za više od 12.000 eura. Nalazimo se blizu vremenu teške otplate ogromnog duga i uz daljnje zaduživanje, sa sve lošijim rejtingom zaduživanja. Dvostruko skuplje ćemo plaćati nove kredite od Grčke, koja je vječni sinonim za državno dužništvo.

Svjedoci smo takvog stanja u nekim nama zemljopisno blizim državama u kojima se radi vraćanja dugova prodaju otoci vjerovnicima, čime se ostvaruju nečije težnje za novim ozemljima bez oružja i agresije. Netko gubi, a netko povećava teritorij za novac. Takva praksa iz nužde zakucat će, ako već nije i na naša vrata. Činjenica je da bi se time državno ozemlje mlade države smanjilo ili ritmički smanjivalo trajno. Teritorij će biti izgubljen.

U igru će doći vjerojatno dvojba «lezilebovićkog» prodavateljskog mentaliteta, kao najjednostavnijeg rješenja - prodati ili ne, jedan, dva ili više ili sve otoke. U budućnosti bio na takav način to bio ili će to biti cijeli arhipelag ne više naših otočkih dragulja europskog juga.

Nema prodaje

U prijedlogu o kojem razmišljamo, ali ga i iznosimo, ne će biti prodaje. Da će biti iznimno teškog i odgovornog, ali javnog rada, naravno da će biti. Ako bude političkog i nacionalnog opredjeljenja i zajedništva bit će i uspjeha. Ali i uvida u to tko moguće opstruira i iz kojih razloga. Ako su opravdani - kapa dolje.

Nacionalni interes bio bi, kada već naš dug postoji takav kakav je, kao i mogućnost ne/vraćanja takva kakva je, da pokušamo znanjem i pameću pripremiti dio našeg otočnog arhipelaga za koncesiju. Prvi korak je izbor otoka i valorizacija područja otoka, utvrđivanje tradicionalnih zona, koje se ne bi dirale, prepoznavanje zona koje se mogu iskoristiti za nove namjene i sadržaje, izgradnju, luke, marine, objekata za zabavu, kockarnica, hotela, igrališta i sličnih sadržaja koji trebaju biti zanimljivi i koncesionaru.

Postojeće prometnice također treba preispitati u skladu s mogućim zahtjevima i željama. za koncesionara, uz obnavljanje starih cesta, izgradnju novih, ali ne kao moderni autoputovi nego kao slikovite, ali moderne turističke prometnice, u skladu sa zamisli cjelovite otočne ceste isprekidane samo morem, s početkom na sjeverozapadu, a završetkom negdje oko splitskog arhipelaga, mogućim povezivanjem s kopnom i nastavak prema našim južnim otocima.

U koncesiju za desetke milijardi, ali pod našim nadzorom!

Takav plan mogao bi se kao stručno i znalački, u nacionalnom interesu razrađena ponuda ponuditi bilo kojem koncesionaru na izvršenje i korištenje u sljedećih primjerice, pedeset godina za novac koliko takav PrometnicePostojeće prometnice također treba preispitati u skladu s mogućim zahtjevima i željama. za koncesionara, uz obnavljanje starih cesta, izgradnju novih, ali ne kao moderni autoputovi nego kao slikovite, ali moderne turističke prometnice, u skladu sa zamisli cjelovite otočne ceste isprekidane samo morem, s početkom na sjeverozapadu, a završetkom negdje oko splitskog arhipelaga, mogućim povezivanjem s kopnom i nastavak prema našim južnim otocima.plan i njegova realizacija vrijede. U ponudi prije zaključenja ugovora, uvjetovalo bi se, također primjerice, da sve radove koje će izvoditi koncesionar, bilo da se radi o građevinskim, brodograđevnim, i svu opremu, hranu osiguravamo mi ako ponudimo najpovoljnije uvjete, kao i opskrbu za njihove potrebe i potrebe njihovih gostiju. Uz poštovanje svih sadašnjih i budućih etnografskih, tradicionalističkih i eko standarda.

Realizacija takvog plana, puno kraćeg od petogodišnjeg, jer je voda već do ruba donje usne, kakvog se s dugim pamćenje sjeća g. Pavičić, značila bi da naši otoci ostaju naši, da nismo baš do kraja izigrali naše unuke i praunuke, kada smo ih već prezadužili, nego da smo pametnom politikom, s visokim IQ, osigurali da naši otočki dragulji europskog juga ostanu naši, da se naši sadašnji i novi kapaciteti raznih gospodarskih grana zaposle i zarade, da vratimo ili olakšamo vraćanje duga, jer bi se takva koncesija izračunavala, ako je pameti i visokog IQ u desetcima milijarda eura.

Otočka Sun&Sea magistrala ili cesta kroz dragulje europskog juga

Ispunili bi se svi politički snovi, i spinovi dakako, koje je ironizirao g. Pavičić, današnje pozicije i opozicije a valjda i transpozicije. Otočka Sun&Sea (zatepajmo joj) magistrala kroz otoke bila bi i Provansa, i Florida, i Kalifornija i što god želimo, čega se god dosjetimo, ako to želimo, uključujući i g. Pavičića kao savjetnika.

Lijepi san postaje stvarnost, kada se ostvari. G. Pavičić je poentirao petoljetkama i privrednim legendama iz 1949. godine, kao i pesimističkim alibijima u niskim IQ. Ali, ovo je ipak zamisao i nacionalni interes jednog posjednika IQ nižeg od onih kojih se boji i g. Pavičić. Ništa ga ne sprječava da se potrudi valorizirati ovaj nesavršen prijedlog i ovu moguće priglupu zamisao i potražiti među svojim čitateljima one s visokim IQ, koji bi ga mogli i osmisliti i operacionalizirati, i ostvariti, ako imaju san, ako mu je u interesu da se Hrvatska pokuša izvući iz živog blata prezaduženosti. I nikoga ne treba podcjenjivati, ni sprdati se nečijim IQ kao stalni dopisnik Jutarnjeg lista u svojim u svojim očekivanim i prepoznatljivim reportima iz Liliputa. Liliputanci su dočekali svog Gullivera, ako smo dobro shvatili romane o Gooliveru.

Ima li Gullivera u avionu?

Što ne znači da i mi ne čekamo, a trebali bi ga tražiti, svojeg Goolivera s visokim IQ umjesto, tradicionalnog Godota koji nikako i nikada ne dolazi, barem u literaturi!

Glede mojeg IQ, sigurno je po vlastitom izboru mizeran jer je g. Pavičić primio za svoj report iz Liliputa honorar u visini svojeg IQ, a ja ću dobiti u skladu sa svojim izabranim IQ honorar u visini onoga što kolokvijalno nazivamo «bosanskim grbom», iliti onim što završava na ...ac.

Antun Drndelić