Kapitalizam producira mrtve kapitale?!

Večernjak od prošlog utorka bio je prepun je napisa članaka, vijesti, komentara i kolumni o školovanju jer je sa starta krenula još jedna krizna školska godina. Kakvi se rezultati očekuju polovinom sljedeće školske godine stvarno ne znamo, ukoliko kao notorno ne prihvatimo demagogiju i početne dobre želje. A je li to znanje stvarno još jednom ponavljamo da ne znamo. Što ne znači da ne naslućujemo na temelju iskustava i poznate prakse, ali saznat ćemo...

Prva proširena vijest koja nas nije iznenadila i nije bila neočekivana jer da, prema novinaru Antoniju Mandiru, Njemačka uvozi, (bez navodnika op.p., jer se ipak radi o ljudima), vježbenike i nudi im plaću do 820 eura (6.166 kune). Radi se, prema Večernjaku, o programu za zapošljavanje mladih kvalificiranih radnika iz južnih i jugoistočnih zemalja EU nazvanom «Posao mog života». Dobni cenzus je od 18 do 35 godina.

Iako se radi o programu koji uglavnom popunjavaju mladi iz Španjolske, Grčke i Portugala, a lani je ostalo nepopunjenih oko 33.000 mjesta, ove se godine pruža mogućnost i hrvatskim vježbenicima, usprkos dvogodišnjem prijelaznom razdoblju nakon 1. srpnja, u kojem naši građani trebaju radne dozvole za zapošljavanje u Njemačkoj. Večernjak podsjeća i na izuzetke koji potvrđuju to pravilo, a to su naučnici, deficitarna zanimanja i akademski obrazovani građani.

Nije nam namjera komentirati ovu svakako i pozitivnu/negativnu vijest. Pozitivnu jer se mladima vježbenicima/naučnicima pruža usavršavanje znanja i stjecanje novih iskustava za vrlo lijep novac, koji nadmašuje naš prosjek zaposleničkih i radničkih plaća, ali i negativnu, da se naši školovani učenici ne mogu zaposliti kod nas nego školovani, u što je uloženo novaca i novaca, svoje znanje kao «pinklec» iznose nekom drugom, koji će to, bez ulaganja i troškova, iskoristiti za ostvarenje svojih interesa.

I to u situaciji kada novaca za obrazovanje nema previše sudeći prema snižavanju plaća učiteljima pod motom da će im se plaće povećati kada bude sredstava u proračunu. Nekada se za to rabila poštapalica - kad' na vrbi rodi grožđe, ili, modernije rečeno, da će im plaće porasti jednog dana, a možda i ranije...

Južna Koreja

S obzirom da dobre stvari objavljene u Večernjaku pamtimo duže, a takvih članaka je na sreću, sve više, zapamtili smo i svojedobni veliki članak u Obzoru o uspješnosti Republike Koreje, poznatije kao Južna Koreja, i države u cjelini, ali i njezinog gospodarstva, bez kojega te uspješnosti ne bi bilo, kako oni imaju poseban tretman prema svojim diplomantima svih kategorija i nastoje ih školovane zadržati u zemlji UlaganjaKod nas imamo situaciju da Hrvatska ulaže u školovanje svojih kadrova, a ne stvara im mogućnost zapošljavanja, osim prijave na burzu, a da bi odteretila troškove njihova «boravka» na burzovnim popisima, skola3pušta ih sretna, kuda žele, od Njemačke u ovom slučaju, do New Zelanda, Kanade, itd, bez ikakve naknade. Naravno da onda nema novca ni za školstvo u cjelini ni za učitelje. A za naše gospodarstvo nisu ni školovani ni potrebnikao investiciju za ostvarenje svojih interesa, a oni koji unatoč takvoj stimulativnoj politici školovanja i zapošljavanja, žele otići dužni su državi naknaditi troškove školovanja.

Kod nas imamo situaciju da Hrvatska ulaže u školovanje svojih kadrova, a ne stvara im mogućnost zapošljavanja, osim prijave na burzu, a da bi odteretila troškove njihova «boravka» na burzovnim popisima, pušta ih sretna, kuda žele, od Njemačke u ovom slučaju, do New Zelanda, Kanade, itd, bez ikakve naknade. Naravno da onda nema novca ni za školstvo u cjelini ni za učitelje. A za naše gospodarstvo nisu ni školovani ni potrebni

Stoga ne iznenađuje da Večernjakova komentatorica televizijskih emisija Nataša Vlašić Smrekar «pečatira» televiziju i njezin pristup Prvom danu škole ljeta 13./14., da je od svega najžalosnije da se u našem obrazovanju tobože događa svašta, a u suštini se ništa ne mijenja, i način rada i dalje pripada 19. stoljeću, i poentira da država treba uložiti u učitelje koji će onda znati učenicima prenijeti znanje, ali i sačuvati njihovu kreativnost i naučiti ih rješavati probleme – od matematičkih do ekonomskih, a da se pravopis i ne spominje.

Zastrašujući je navod komentatorice da svake godine srednje škole ispljunu oko 34.000 dobro prožvakane djece, a svako dijete koje se nije snašlo, svaki učenik u kojemu nije pobuđen interes za učenje izgubljen je i za sebe i za društvo. Koga briga?

Slažući se s kometatoricom možemo samo reći: OK, ali on je ipak sirovina koja može konkurirati za oplemenjivanje u Njemačkoj, ako prođu njihovo «filtriranje».

Baveći se obrazovanjem i kolumnist Marinko Jurasić u kolumni «Sud javnosti», pod naslovom: «Obmane o znanju demoagoga Jovanovića», nimalo optimistično ali dobro začinjeno, završnom rečenicom obraćajući se djeci, točnije učenicima, a vjerojatno i roditeljima) oslikavajući svoj stav da im znanje može biti od pomoći, može im život učiniti lagodnijim, zabavnijim, ispunjenijim, ali budite spremni prihvatiti i to da bi vam nerijetko bilo bolje da što manje znate i svakako, barem kako sada stvari stoje, nemojte zaboraviti da nije znanje to što vam donosi moć. Vjerojatno je parafrazirao staru mudrost koju smo se naslušali od naših roditelja da je znanje moć.

Mrvi kapitali

Kako se cijeni školovanje, školska sprema i znanje uz pripadajuću moć i utjecaj, dokazuje i nedavno snižavanje plaća rektora i drugih sveučilišnih prvaka na razinu negdje oko ministra i doministara, jer se, VERNBudimo «zločesti» pa recimo da tamo sigurno nema učitelja sa smanjenim plaćama kao u državnim školama, ali bi svaki od diplomanata ipak trebao, ako se zaposli u inozemstvu, vratiti sredstva barem za osnovno školovanje, dok država zadovoljava svoj interes u oporezivanju prihoda učilišta. Pitanje je jesu li i tamo snizili plaće rektoru i profesorima na razinu državnih ministara i doministara.vjerojatno ocjenjuje da jedan rektor ne može znati više od ministra i doministra. Jer, da zna, zgodno zvuči da bi onda on bio ministar ili doministar. «Arhaični» pojam doministra rabimo samo zato da bi pojednostavili grupaciju stručnjaka pod ministrrom. Da ih sve ne nabrajamo, na razini rektora, jer nemamo toliko mašte.

Odudara od sumorne obrazovne zbilje zabilježene u Večernjaku i jedan pogled u budućnost Večernjakovog sugovornika prof. dr. sci. Vlatka Cvrtile, izabranog za novog dekana visokog učilišta VERN, koji u lijepom intervjuu, kojem bi sasvim dobro odgovarala oznaka – oglas - naglašava da su im u VERN-u u fokusu znanja koja se traže na tržištu rada s naglaskom na brojku da učilište pohađa 2000 studenata, a prema podatcima HZZ-a, posao nakon školovanja nađe ih 95 posto.

Budimo «zločesti» pa recimo da tamo sigurno nema učitelja sa smanjenim plaćama kao u državnim školama, ali bi svaki od diplomanata ipak trebao, ako se zaposli u inozemstvu, vratiti sredstva barem za osnovno školovanje, dok država zadovoljava svoj interes u oporezivanju prihoda učilišta. Pitanje je jesu li i tamo snizili plaće rektoru i profesorima na razinu državnih ministara i doministara.

Čeka se nova, modernija verzija romana o mrtvim kapitalima, koji su glede zemlje još mrtviji, a pridruženi su im i oni obrazovni, koji nisu vezani uz moć i utjecaj. Radni naslov mogao bi biti – kapitalizam i produkcija mrtvih kapitala

DRAN