Vražja posla...

Čini se da nas mic po mic permanentno guta nekakvi gladni vrag. Stari, ali uvijek aktualan vic kaže da čovjek uvijek u bilo kojoj životnoj situaciji mora imati nekakvu alternativu, točnije najmanje dva izlaza. Kada se sam, ne poštujući potrebu za cik-cakom ili, nogometnim rječnikom, driblingom, dovede u situaciju da ima samo jedan izlaz, vic kaže da ga je pojeo vrag. Cik – cak mu je onemogućen neprolaznim bokovima, a pred driblerom je «živi zid», ali armirano betonski, pa da mu onda, posljedično, preostaje izlaz kroz vragov probavni trakt na, da 'prostite, vražji anus.

Nedavnih, ali trajnih, deset godina bili smo bez alternative glede ulaska u EU, prošli kroz vražji debeli colon, i evo nas – here we are – za stolom u europskoj obitelji, koja nas je upravo takve očito željela i primila.

Sada opet, čini se, barem tako čitamo u novinama, nemamo alternativu jer pritišću anuiteti otplate dugova, pa moramo ceste-miljenice, uključujući i najmiljenicu Dalmatinu, građenu na trasi autoceste kralja Tomislava iz 70-tih, izgradnja kojih ima značajan odsječak u «piti gužvari» naših dugovanja, prodati u koncesiju kako bi zadovoljili europska mjerila o proračunskom deficitu. Što se mora, kaže narod, nije teško, pa i kroz westernskim filmskim jezikom, vražji prolaz, pa i po cijenu rezultata vražje probave, uvijek praćene karakterističnim miomirisom.

Najveći mastorlook vraga je da nas uspijeva uvjeriti da ne postoji

Kada je već izabran vražji put, trebaju li i porezni obveznici prolaziti istom trasom? Naravno da će i njihov opći porezni doprinos u tomu, kao i ostala davanja, odisati istim sudbinskim PitanjeNitko ne otvara pitanje, niti nudi odgovor: hoće li opet netko drugi upravljati vlastitim novcem vlasnika automobila koji svakim pritiskom gasa «pod moraš» plaćaju u proračun novac za ceste iz cijene benzina, ali i famoznu «cestarinu» prigodom registracije vozila, koji će i na njima zarađivati? A naše trošarinske i registracijske obveze biti njegov super extra profit.i sudbonosnim doživljajem i doživljavanjem. Ali nitko ne otvara pitanje, niti nudi odgovor: hoće li opet netko drugi upravljati vlastitim novcem vlasnika automobila koji svakim pritiskom gasa «pod moraš» plaćaju u proračun novac za ceste iz cijene benzina, ali i famoznu «cestarinu» prigodom registracije vozila, koji će i na njima zarađivati? A naše trošarinske i registracijske obveze biti njegov super extra profit.

Hoće li i porezne i trošarinske obveznike barem samo olizati i prožvakati vrag, pa će njihov novac biti mamac za sretnog kupca koncesije, koji nije glede izgradnje cesta ni luk mirisao, niti luk jeo, ali će znati upravljati tom cestovnom kuhinjom i eksploatacijom cesta u svom interesu na tuđem, jer nas se stalno uvjerava kako ceste ostaju naše i u ovoj zemlji. Interes o kojem je riječ je vrlo realan, lukrativan, i ni u kojem slučaju, bumo rekli, nije vražji!?

Pritom i u budućim moralnim (pod moraš) odlukama bez alternative ne treba smetnuti s uma da je najveći mastorlook vraga da nas uspijeva uvjeriti kako ne postoji.

DRAN