Večernjak i njegov "Summa summarum" komentator tunel između Zadra i Ugljana ocijenili apsurdnim

U jednoj konzervativnoj i zaostaloj zemlji, uvijek nemogućih mogućnosti, iliti mogućih nemogućnosti, opet jednom je jedna zamisao, naravno moderna i skoro nevjerojatna, i po zatucanim umovima, dočekana «na nož». Po objavljenoj fotki mladi Večernjakov komentator, subotnjeg komentara pod šprancom «Summa summarum», do apsurda je dotjerao zamisao izrečenu od strane župana Zadarske županije o izgradnji tunela između Zadra i otoka Ugljana.

Ta zamisao se inače već nekoliko zadnjih dana ismijava u mainstream medijima, nakon što ju je izrekao predsjednik HDZ-a. Ismijavaju i mene jer ne mislim kao i oni, a ismijavao bih je i ja, da u međuvremenu nisam prigodom neke kupnje «naletio» na jednog umirovljenog arhitekta, s kojim sam uz kavicu porazgovarao o tada nevjerojatnoj zamisli da Pelješki most u gradnji bude zamijenjen podvodnim tunelom, kada se prije oko godinu dana tomu protivila ne samo BiH, nego i vladajuća stranka.

Arhitekt mi je objasnio da je to moguće, da se takva vrsta gradnje koristi u svijetu, da bi bila ekonomičnija od mosta i izbjegle bi se sve pravne, granične i diplomatske zavrzlame koje nosi izgradnja mosta. Stoga danas ne mislim onako kako sam mislio ranije. Radi korektnosti, ni komentator tu zamisao nije ismijao, ali ju je tako opisao uz podrobnu računicu da ju je ne htjeli/htjeli učinio smiješnom.

Na stranu to što se u subotu, na dan izborne šutnje, zamisao HDZ-a podvrgava ruglu, jer je vjerojatno zadarski župan član te stranke, a ruglu ju podvrgava komentator koji je protekle subote sve one brojne potpisnike, zadnja meni poznata brojka je više od 700.000, za referendum da u Ustav uđe odredba kako je brak zajednica između muškarca i žene, etiketirao retro etiketom da se radi o para klerikalcima. Povijest etiketiranja, kroz uporabu imenice kler, u raznim negativnim inačicama, kao i geneza, poznati su tijekom cijelog prošlog stoljeća s intenziviranjem u drugoj polovini, a vidimo da je aktualna i danas kod retro inventivnih mladih ponavljača.

Novac

Budući da komentator cijelu apsurdnost izgradnje tunela Zadar – otok Ugljan, temelji na inače korektnoj računici, ukoliko su brojke koje koristi točne, zbunjujuće je da cijelu novčarsku negativnu konstrukciju temelji na interesima ZaradaU svojem tekstu i mladi komentator nam kao poreznim obveznicima spominje izgradnju cesta u nas našim sredstvima, pa dotiče i pitanja koncesije cesta. Mišljenja smo, ako smo izgradili ceste i u to uložili veliki novac, normalno je da od tih cesta zarađujemo mi, i kao društvo i kao država. Nenormalno je da ono što smo našim sredstvima i pripadajućom otplatom ogromnih kredita izgradili, i na čemu možemo zarađivati, dajemo zbog nelikvidnosti u zaradu nekome drugome za «siću», kao koncesiju.poreznih obveznika. S jedne me strane kao građanina, mene i 700.000 drugih vrijeđa i etiketira para klerikalcem i tjera u sakristiju ( a ni on niti ja ne znamo jesu li mi vrata sakristije otvorena ili ne), a s druge strane mi tepa da čuva moj novac od njemu ideološki ne dragih «rastrošnika» i «razbacivača». Koristi li to on onako slučajno poznatu globalističko/liberalističku i europsku metodu o ponudi «mrkve i batine», skrivajući u svojim riječima i nekakav, ne daj Bože, pendrečić?

Od mladog, po slici, čovjeka, od pogromaškog predizbornog tunelskog shawa prije bih očekivao da uvidi (još je mlad i spoznat će, odnosno dobit će saznanje), mogućnost formuliranja programa povezivanja naših otoka mostovima, tunelima i brodovima, uz formuliranje otočne politike u smislu da se otoci područno podijele na zaštićene povijesne zone i one turistički i prometno slobodne za izgradnju i turističku eksploataciju, sa svim pridruženim planovima od urbanističkih nadalje, koji u velikoj većini i danas postoje, a trebalo bi ih samo osuvremeniti i prilagoditi novim uvidima. To je ona famozna – otočka magistrala. Koje sam poklonik, i o kojoj sam pisao u kultnim Vjesnikovim stajalištima početkom devedesetih.

I komentator, ali i čitatelji, ako su imali strpljenja čitati, zapitat će se – otkuda novac? Novac leži u portfeljima i trezorima vrijednosnih papira bogatih zemalja, koje teško mogu očekivati otkup i realizaciju tih papira, što vjerojatno imaju samo nominalnu vrijednost i uglavnom služe u monetarnim ucjenama, čarkama, bitkama i ratovima, pa teško mogu biti otkupljeni u današnjim globalnim turbulentnim novčarskim kretanjima, kada su najveći i među najvećima isto tako i najveći dužnici.

U svojem tekstu i mladi komentator nam kao poreznim obveznicima spominje izgradnju cesta u nas našim sredstvima, pa dotiče i pitanja koncesije cesta. Mišljenja smo, ako smo izgradili ceste i u to uložili veliki novac, normalno je da od tih cesta zarađujemo mi, i kao društvo i kao država. Nenormalno je da ono što smo našim sredstvima i pripadajućom otplatom ogromnih kredita izgradili, i na čemu možemo zarađivati, dajemo zbog nelikvidnosti u zaradu nekome drugome za «siću», kao koncesiju.

„Otočka magistrala"

Ovo spominjemo samo kao negativnu kontru našem mišljenju da bi «otočku magistralu», prije izgradnje trebali dati nekom drugom u koncesiju, nekoj bogatoj državi, pa i državi država – EU, da nas riješi sramotnih dugova koje smo «natukli» kao pijani milijunaši ali i posjednici bogatstva kojim, najpozitivnije rečeno, ne znamo upravljati. I nismo to naučili školujući se dvadeset i nešto godina, kao vječni studenti. Hoćemo li ikada završiti «životni» državni faks?

Ulaz na «otočku magistralu», koja našim ulaskom za manje od mjesec dana postaje i europska, bio bi moguć, po europskim uvjetima, ne samo iz Hrvatske, nego i Slovenije i Italije.

Zašto onim, ranije spomenutim vrijednosnim papirima, ipak vrijedećim novcem, ne bi, kao cijena koncesije, bili namireni naši dugovi, kojima je svako novorođenče opterećeno s najmanje 12.000 eura, a koncesionaru bi bilo uvjetovano i da riješi priobalni promet prometovanja i vezu otoka i otočana s kopnom.

Treba li na kraju reći i da bi «otočnom magistralom» dobili tri rivijere. Današnju južnu kopnenu obalu, zatim sjevernu i južnu otočku obalu, uzimajući u obzir i da je svaki od naših najvećih otoka cjelokupna rivijera u malom. A Večernjakov retro komentator upro da su troškovi samo jednog tunela preogoromni za potrebe i mogućnoisti. Poruka mu je da uzme kalkulator u ruke pa izračunati, i do besmisla i apsurda, prijedlog o «otočnoj magistrali», pa ako se dokaže da je besmislen i apsurdan onda može opet neka etiketica i meni osobno, naravno iz novijeg repertoara, a ne iz ideološki prošlog stoljeća. Neznanje i neoperatibilnost ne priznajem kao negativni argument.

Antun Drndelić