Only zunzarije&vuvuzele

Dylanov šovinisktički komentar o Hrvatima

Kada svjetska mega estradna zvijezda, a Bob Dylan sigurno to jest, premda već pomalo apšisao, ofucan i ofarban, čim pristaje na koncerte, i to dosada već dva, u Hrvatskoj, a poznato je da to sigurno nije financijski prvorazredni krug potrošača njegove umješnosti, nešto izjavi o Hrvatima, to odjekuje svijetom kao mega potresi i tsunamiji, pa od toga pucaju stakla na prozorima i lusterima, ali ne od visokog C, nego od snage i dubine njegove misli i riječi.

O čemu se radi saznali smo čitajući Večernjak u petak i subotu (28. i 29. rujna). Dva dana je najtiražniji dnevnik žvakao i prežvakavao te duboke ocjene i uvide objavljene u časopisu «Rolling stone», koji se prema Wikipediji bavi u prvom redu glazbom i politikom, kao i fenomenima popularne kulture. Ocjenjuje se kao najutjecajniji američki glazbeni časopis, a kritike i osvrti, koje je objavljivao, stvarali su ili rušili karijere mnogih glazbenika. S obzirom na to da se nepovoljno izrazio o Hrvatima, a ne o građankama i građanima Hrvatske, hoće li se događati neko rušenje Hrvatske vidjet ćemo, slušati i doživjeti.

Budući da se radi o prijevodu Večernjaka u kojem je naslov u petak bio: » Crnci mogu nanjušiti bijelce rasiste kao Židovi naciste ili Srbi Hrvate», a cijeli citat objavljenog glasio je » - SAD su same sebe potkopale i sahranile zbog ropstva. Crnci znaju da ima bijelaca koji nisu željeli ukidanje ropstva te da bi – da se ti bijelci pitaju – i danas bili pod njihovom čizmom. Ti bijelci ne mogu se pretvarati da ne znaju za to. Ako u vašim genima, korijenima postoji neki robovlasnik ili pripadnik KKK, crni ljudi to mogu osjetiti. Baš kao što Židovi mogu nanjušiti nacista, ili Srbi nekog Hrvata – rekao je Bob Dylan». U subotu je Večernjak isto to prepričao na sljedeći način: « ... u razgovoru za Rolling Stone je (Dylan op. p.) izjednačio Hrvate s nacistima i rasistima, kazavši da crnci mogu u svojoj blizini osjetiti bijele rasiste, baš kao što Židovi mogu nanjušiti nacističku krv, a Srbi hrvatsku».

Drugi slučaj

OdgojKakav je to kućni odgoj i odgoj općenito gosta koji dvostruko koristi gostoprimstvo, to dobro naplati i onda o svojim domaćinima, koji su ga, mnogi od njih, uključujući i pisca ovog teksta, kao starkelje/ drkelje, kakav je i sam, i gledali i slušali kao estradnu osobnost par exellance, sjećajući se uglavnom njegovih pjesama i hitova iz naše i njegove mladosti, izjavi to što je prema Večernjaku izjavio.S obzirom na to da je iz literature, medija i znanstvenih dokumentaraca poznato da se u brazilskim rijekama gdje plivaju piranhe može čovjek ili životinja kupati uz uvjet da na tijelu nema ni najmanju ogrebotinu, jer onda pirahhe «polude» od krvožednosti, a ista je stvar i s vukovima kad počnu zubima klati ovce u neprimjereno većoj mjeri nego što je potrebno za utaženje gladi, a i uzimajući u obzir običaj «političke korektnosti», ne bi se upuštali u analizu i usporedbu oba teksta, pa to prepuštamo mašti čitatelja.

Kao uvjereni demokrati držimo da Bob Dylan ima pravo izjavljivati što hoće, želi i može. To je njegovo pravo. Pritom ne treba čak ni uzimati u obzir da je bio gost Hrvatske i Hrvata i ostalih građanki i građana Hrvatske, da je bio pažen i mažen i u Varaždinu i u Zagrebu, da je sigurno ubrao veći honorar nego što danas vrijedi na estradnoj sceni, jer se nije bunio na njegovu visinu, a ako je, onda to ne znamo. Pitanje je, naravno retoričko, kakav je to kućni odgoj i odgoj općenito gosta koji dvostruko koristi gostoprimstvo, to dobro naplati i onda o svojim domaćinima, koji su ga, mnogi od njih, uključujući i pisca ovog teksta, kao starkelje/ drkelje, kakav je i sam, i gledali i slušali kao estradnu osobnost par exellance, sjećajući se uglavnom njegovih pjesama i hitova iz naše i njegove mladosti, izjavi to što je prema Večernjaku izjavio.

Zanimljivo da je ovo drugi, autoru poznat, slučaj da se Hrvatima bave američki estradnjaci, za nas prvoklasni, a u kojem su redu (najprije komercijalno, jer o tomu se radi) u Americi, to znaju samo Bog i Ameri. Prvi je bio poznata ljubiteljica rukometa i dušebrižnica naših «paklenih» koji su vjerojatno zbog toga postali «cowboys», valjda da se više svide ne samo glumici nego i Amerima, prigodom njihovog gostovanja u SAD. Sjećamo se da se radi o poznatoj glumici Angelini Jolie, koja je pratila prijenos utakmice, slušala što naš trener govori igračima, pratila emisije i izjave i «oplela» Golužu, tako da ne zna više kako se zove. Poruka bivšim «paklenima» - dečki (kravari), pazite kaj govorite jer nitko ne zna tko vas sluša u ovom iskomuniciranom vremenu.

U Španskom je prije više godina imao svoju trgovinu sada pok. g. Novosel, koji je svoje «mušterije» na odlasku pozdravljao s – Hvala, dođite nam opet, bolje nama, nego u – bolnicu. Ovo vrijedi i za ljubitelje Hrvatske iz inozemstva, u ovom slučaju opisane estradnjake, koji se dobro «opare» kod nas njihovim dolarima, odobravanjem publike, pozornošću medija i općom poniznošću habitusnih kmetova, teta, kolona i drugih slugu, prema velmožama i gospodarima općenito, a prema stranima posebno.

Šutnja

Inače, podsjetimo se srednjovjekovlja i dvorova aristokracije u kojima je za zabavu i «zabavu» služio nastup i glumaca i pjevača za iće i piće, a moguće je i za neke druge potrebe. Nisu sjedili za glavnim stolom, i po završetku nastupa su istjerani. Sada je sukus odnosa ostao isti, ali promijenila se merkantilizirana pozornost uz sve pogodnosti iz repertoara boga Mammona.

Stoga, dođite nam opet, dragi bjelosvjetski uvaženi i utjecajni estradnjaci, ako još možete hodati, pomoći ćemo vam, ugostit ćemo vas kao i na svim feudalnim dvorovima, a platiti u kunama, tako da znate za čiji novac ste i komu «prodali» vašu «umjetnost» i sposobnosti. Pa onda dajte izjave kakve želite. To je vaše demokratsko pravo. A našim medijima bi trebalo biti zadatak da se mega svjetske estradne zvijezde, kada već vole i razumiju se u politiku i šport, priupitati ih o njihovom mišljenju glede atentata u na Radića u starojugoslavenskoj skupštini, hranjenju zatvorenika na Molatu slanim srdelama uz morsku vodu i obavezni ricinus od strane kulturnih talijanskih fašista venecijanske provenijencije, životu preostalih starosjedilačkih Indijanaca i dandanas u rezervatima, koncentracijskim logorima za Japance četrdesetih godina prošlog stoljeća, osjećaju ćula mirisa Iračana i Afganistanaca, i žena i djece i staraca, sličnim osjetilnim senzacijama na altruističke instalatere demokracije. Očito da su strane estradne mega zvijezde neiscrpan izbor izjava koje bi mogle modernizirati i obogatiti izbor latinskih, poznatijih i kao «Dicta et sententiae».

Ne treba se bojati reagiranja Hrvatica i Hrvata na takve dubokoumne estradne izazove, potrese i valove, jer ionako su naviknuti šutjeti. Tko šuti smatra se da pristaje, iliti priznaje, kaže prevedena latinska mudrost. Ali ne treba smetnuti s uma i da su Hrvati također šutljivi starosjedioci, pa iz sudbine Indijanaca mogu ne samo naslutiti, nego i naučiti, što ih čeka u najezdi bogatih Anglosaksonaca, Normana, Gala, Kelta, Romana, Vikinga, Saracena, Slavena i ostale Asterixove bratije, zainteresiranih za «ove prostore».

DRAN