SDP

Na unutarstranačkim izborima za šefa SDP najavljenim za 2. travnja, koliko je zasad poznato, jedini protukandidat trenutnom predsjedniku Zoranu Milanoviću bit će potpredsjednik te partije Zlatko Komadina. Koji bi, barem prema medijskim nagađanjima, trebao pobijediti ošamućenoga serijskog gubitnika Milanovića. No, tko god došao na čelo SDP-a ništa se dramatično neće promijeniti. Problem nije Milanović. On je samo vrh ledenog brijega. Problem je bio i ostaje SDP.

Iako se mora priznati da bi bez destruktivnog Milanovića na čelu, fasada SDP- a izgledala malo uređenije i ljepše, ipak će to i dalje ostati odnarođena, jugobalkanska tvrđava u kojoj nema ni srca ni mozga za novostvorenu hrvatsku državu. Utočište mrzitelja Tuđmana, branitelja, Katoličke crkve, domoljublja. Zmijsko leglo 'bivših' udbaša i jugonostalgičara koji očito nisu i nikada neće prežaliti svoja 'dobra stara vremena'. Zbog čega su ponovo pristali igrati svoju bivšu ulogu u bojkotiranju Hrvatske i nastavili biti čimbenik razdora u hrvatskom društvu.

Nakon što je 45 godina pod imenom SKH služila Beogradu kao zatvorski čuvar vlastitog naroda i nakon što se, 25 LegloIako se mora priznati da bi bez destruktivnog Milanovića na čelu, fasada SDP- a izgledala malo uređenije i ljepše, ipak će to i dalje ostati odnarođena, jugobalkanska tvrđava u kojoj nema ni srca ni mozga za novostvorenu hrvatsku državu. Utočište mrzitelja Tuđmana, branitelja, Katoličke crkve, domoljublja. Zmijsko leglo 'bivših' udbaša i jugonostalgičara koji očito nisu i nikada neće prežaliti svoja 'dobra stara vremena'.godina od raspada bivše Jugoslavije i preimenovanja u SDP, njena antihrvatska politika nije u osnovi promijenila, pitanje je kome, u današnjoj Hrvatskoj ta partija služi?

A stvari su mogle krenuti drugačije i bolje, za SDP i za Hrvatsku, da je na unutarstranačkim izborima, nakon Račanove smrti, umjesto jugobalkanski (ne)odgojenogpolitičkog balavca, Milanovića, na čelo izabran netko tko je već imao izgrađen ugled i autoritet i bio koliko toliko nacionalno osviješten. Poput Milana Bandića, Ljube Jurčića ili Mate Arlovića. No, zbog 'višeg interesa' planiranog ponovnog 'regionalnog' zajedništva država nastalih raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija plus Albanija) svi koji su bili skloni slobodnom, proeuropskom razvitku Hrvatske lustrirani su iz SDP-a, a na čelo je namijenski proguranzadrti partijski siledžija, Milanović. Djetinjasto iskvaren privilegijama i statusom posebnosti koje mu je bivši sustav priuštio. Bio je to katastrofalan promašaj za SDP i još katastrofalniji za hrvatsku državu.

Milanovićev izbor za šefa SDP-ea i kasnije za premijera, po količini nanešene štete Hrvatskoj, može se usporediti jedino s izborom Mesića na čelo države nakon Tuđmanove smrti.

Parazitiranje

Vođena Milanovićem i Josipovićem, simbolima odnarođene 'zlatne mladeži' bivše jugokomunističke elite, SDP je s vremenom izgubila ne samo naklonost birača nego i ugled socijalno osjetljive demokratske stranke, predstavnice radničke klase. Osnovni problem današnjeg SDP-a je taj što on nije izvorno hrvatska ljevica kojoj je prioritet usredotočenost na popravljanje položaja radnika i lošije stojećih skupina u društvu. Već uhljebljivanja recikliranih, mentalno odnarođenih Jugoslovena, kako bi im se omogućilo da i u novostvorenoj hrvatskoj državi mogu od 'bivše' politike podjela 'mi ili oni' parazitski živjeti na leđima radnika i ponašati se kao u bivšoj Jugoslaviji. Malo kome u Hrvatskojdo sada nije postalo jasno kako oni zapravo nemaju nikakvu profiliranu hrvatsku politiku ni vlastiti program nego su samo izvršni dio zajedničke 'regionalne' političke platforme destabiliziranja Hrvatske pod patronatom centara moći iz zemalja stvaratelja bivših Jugoslavija i industrijskih središta razvijene Europe?

Treba li se onda čuditi što u današnjoj modernoj Hrvatskoj vodstvo i članovi te partije još uvijek slave Tita i jugokomunističke mitove, religiozno vjerujući u te gluposti? Što, iako načelno promoviraju jednakost i borbu protiv rasizma, ipak zahtijevaju jednakiju saborsku zastupljenost, specijalni status i povlastice za pripadnike samo jedne manjineu Hrvatskoj. Dok se istovremeno krajnje netolerantno i rasistički odnose prema slobodoljubivim pripadnicima vlastitog naroda.

Osim što su nepopravljivo odnarođeni Jugoslaveni, oni će preko noći bez problema postati oportuni' antifašisti' i regionalisti i globalisti i LGBT aktivisti i sve drugo što se od njih traži, samo da ne bi bili, normalni Hrvati. Biti običan Hrvat i domoljub, za njih je toliko neisplativo, glupo i priprosto, da se oni toga stide. Za to su im svi drugi draži, bliži, vrijedniji pozornosti i poštovanja od vlastitog, 'religiozno i domoljubno zatucanog naroda'. 'Fašista' i'ognjištara'koji još uvijek drže do sebe i svoga.

Treba li se dakle čuditi kada vodstvo i članove te stranke smeta da se hrvatsku djecu danas u školama podučava vjeronauku, vrijednostima zdravog obiteljskog života, Domovinskog rata i ljubavi za svoju lijepu i konačno slobodnu Domovinu? I što bi ih oni, umjesto toga radije vraćali Titu, 'svijetlim tradicijama NOB-a', bezvjerničkom životu i svojoj 'bivšoj' političkoj prostituciji u kojoj domoljublje i rodoljublje ne znači ništa. Što bi ih i dalje sedlali 'vječitom krivicom' za Jasenovac, strahom od 'ustaške guje koja im spava u srcu' i 'Našom Regijom'. Kako bi se i njih, po već uhodanoj matrici moglo ubuduće progoniti i ocrnjivati, svaki put kada bi poželjeli biti istinski slobodni. Biti ono što jesu i svoji na svome.

Politika straha

Ako se zna da politika straha od samog sebe i stida od svoga, igra najveću ulogu u generiranju ozračja apatije i ParazitiranjeVođena Milanovićem i Josipovićem, simbolima odnarođene 'zlatne mladeži' bivše jugokomunističke elite, SDP je s vremenom izgubila ne samo naklonost birača nego i ugled socijalno osjetljive demokratske stranke, predstavnice radničke klase. Osnovni problem današnjeg SDP-a je taj što on nije izvorno hrvatska ljevica kojoj je prioritet usredotočenost na popravljanje položaja radnika i lošije stojećih skupina u društvu. Već uhljebljivanja recikliranih, mentalno odnarođenih Jugoslovena, kako bi im se omogućilo da i u novostvorenoj hrvatskoj državi mogu od 'bivše' politike podjela 'mi ili oni' parazitski živjeti na leđima radnika i ponašati se kao u bivšoj Jugoslaviji.sluganstva drugima, onda nije teško znati što se time ponovo želi postići. A ako ne znate, pitajte odličnike Kumrovačke škole u SDP-u, velikosrbe i srpsku pravoslavnu crkvu. Oni su doktorirali na praktičnoj primjeni takve politike u Hrvatskoj.

Žalosno je koliko i danas ta 'bivša' politika predstavlja teret i prepreku na putu da se novostvorena Hrvatska država otrgne iz smrtonosnog zagrljaja 'bratskog' Balkana i priključi krugu srednjeeuropskih uljuđenih zemalja. Kojem po svemu pripada.

Politički gledajući, moramo znati da današnjoj Hrvatskoj isto toliko koliko je potrebna desnica potrebna je i lijeva politička opcija. Ali hrvatska ljevica kojoj je domoljublje i obrana nacionalnih interesa na prvom mjestu. Kao što je to slučaj u svim slobodnim i demokratski uređenim državama poput Francuske, Njemačke, Velike Britanije, SAD-a, Australije... U kojima se desna i lijeva opcija međusobno smijenjuju na vlasti, ali su obadvije nacionalno utemeljene i usredotočenea prema vani ljubomorno brane nacionalne interese. Jedino se razlikuju po tome što su prema unutra drugačije odnose prema raspodijeli nacionalnog bogatstva i drugačijesu osjetljive prema lošije stojećimskupinama u društvu.

Ako se želi održati kao relevantan čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni SDP se mora lustrirati od onih koji tu stranku još uvijek drže taocem jugokomunističke prošlosti te konačno odlučiti koga i što zastupa u današnjoj hrvatskoj državi. Obnoviti se mladom hrvatskom socijalno osjetljivom avangardom koja vuče podrijetlo iz izvorno radničke sredine, a ne odnarođene jugokomunističke elite. To bi stranci udahnulo novi život i zbližilo je s narodom od najniže do najviše razine. A ne, kao što je sada slučaj, da djeca visoko rangiranih bivših jugodužnosnika na čelnim pozicijama u SDP-u gledaju s visoka na hrvatski narod i u njemu vide samo predmet manipulacije i zloporabe za vlastitu korist i privelegije.

S ovakvim vodstvom, koje nije ništa drugo do loša imitacija bivšeg CK SKH, teško će hrvatski birači ikada više SDP izabrati na vlast.

Iluzorno je dakako očekivati da bi, za ovih mjesec dana što je ostalo do izbora, netko od viđenijih članova, smogao snage ustati i glasno pozvati na strukturne i svjetonazorske promjene u stranci. Pozvati Milanovićeve 'drugove i drugarice' da se suoče s stvarnošću, vremenom u kojem žive i pogledaju istini u oči. Upitati ih gdje im je vizija hrvatske budućnosti, skrb za radnike, zdravo domoljublje, optimizam i želja za svehrvatskim zajedništvom i uspjehom? U ovako odnarođenom SDP-u teško je naći nekoga tko bi imao hrabrosti otvoreno reći kako se stranku vodi pogrješnim putem.

Zoran ili Zlatko

Iz svega što se do sada moglo čuti u sklopu predizborne kampanje za novog čelnika SDP-ea, može se zaključiti kako članovi te stranke misle da jedino što im trenutno treba je malo umijereniji vođa s malo manje odkačenog lupetanja i malo više političke zrelosti. Koga dakle, osim njenih uhljeba i plaćenih pljeskača u vodećim hrvatskim Komadina Milanovicmedijima, danas zanima slušati i uvažavati što kažu kandidati za čelnika jedne takve jugobalkanski retrogradne i beznačajne stranke?

Koga uostalom, u današnjoj modernoj, EUropskoj Hrvatskoj, uopće briga što bi uskoro na vrhu jugotitoističkog SDP-a, bahatog Zorana eventualno mogao zamijeniti suhoparni Zlatko? Kada je sve što oni nude hrvatskom narodu promijena stila, ali ne i sadržaja. Ako Komadini uspije smijeniti Milanovića na mjestu šefa SDP-a, jedino čemu se možemo nadati jest da će taj raspadajući jugokomunistički leš u Hrvatskoj, promijeniti odijelo.

Stoga, ususret izboru za čelnika SDP, dobro je još jednom ukazati kako uopće nije važno tko tu partiju trenutno vodi i tko će je voditi nakon 2. travnja. Sve dotle dok se njena bivša struktura i politika ('mi ili oni') sukoba s većinom hrvatskog naroda ne promijeni.Preciznije, sve dotle dok pripadnici i uhljebi bivše jugokomunističke partije ne pokazuju volju i želju prigrliti današnju slobodnu i suverenu hrvatsku državu, suživiti se s hrvatskim narodom i zastupati njegove interese.

Hoće li dakle eventualno novi vozač, zahrđalog Titovog plavog vlaka zvanog SDP, biti razboritiji i simpatičniji od Milanovića, izgledati ljepši ili ružniji od pokojnog Račana, to uopće neće biti važno. Sve dotle dok ih taj vlak nastavlja voziti na bivšem političkom kolosijeku. U pravcu suprotnom od onog što ga većina hrvatskog naroda želi.

Željko Dogan

Uto, 25-02-2020, 21:38:05

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.