Crkva i država

 

U Europi državna borba protiv crkve je izgubljena bitka i danas prošlost. Kroz osjetno slabljenje tvrde sekularizacije narodna religija je postala kulturna matrica europskog društva. Danas se diskutira o postsekularizaciji i o civilnoj religiji. Nicolas Sarkozy, francuski predsjednik, propagira „Laicité positive“. Pod tim podrazumijeva laicitet koji počiva na etici inspiriranoj religioznim principima.

KaptolTaj novi stav nije nešto sasvim novo. Poslije propasti dvaju najnehumaniji ateističkih diktatura u Europi mnogi politički filozofi ističu da današnje moderne demokratske laičke države sa svojim neutralnim svjetonazorom u stvari se ipak baziraju prešutno na religioznim etičkim principima koje laička država ne može ni garantirati ni racionalno obrazložiti. Jedan od najpoznatijih živući filozofa Jürgen Habermas danas u svojoj osamdesetoj godini upozorava da je opasno isključiti religiju iz javnosti da bi se dobilo sekularno društvo, jer se time gubi važni resurs za stvaranje životnog smisla. Filozof Hans Jonas već u prošlom stoljeću piše: “Teologija ima odgovore koje filozofija mora tek tražiti!“ Filozof Popper je naglašavao da crkva može u slobodnom otvorenom društvu stvoriti povezanost i jedinstvo demokrata, ako odustane od svoje pretenzije posjedovanja apsolutne istine!

Kulturne zasluge kršćanstva u povijesti Europe zaslužuju posebni respekt i adekvatnu strukturu laiciteta u zemlji već prema njezinoj tradiciji. I za Hrvatsku to vrijedi. Ona je povijesno sretno ili nesretno svoju kulturu i svjetonazor vezala uz papinstvo i katolicizam, što mora imati posebne reperkusije i na današnju političku arhitekturu demokratske Hrvatske.

Papa Benedikt XVI kod svoje četverodnevne posjete Francuske 12. rujna 2008. godine vrlo je srdačno dočekan u zračnoj luci Orly od predsjednika Sarkozya i njegove gospođe. Papa je sličnom srdačnosti izrazio koliko cijeni predsjednikovu inicijativu pozitivnog laiciteta. Kod posjete L'institut de France papa je naglasio za njega smjelu tezu: „ Laicitet nije u kontradikciji s vjerom“! Za tu tvrdnju bio bi 1904. godine ekskomuniciran od pape Pija X. Pio X svojom netolerantnom enciklikom: „Pascendi domini gregio“ je neprimjerno osudio pretjerani modernizam i racionalizam. Time je provocirao 1905. godine nastavak agresivnog odjeljenja crkve i države u Francuskoj i drugdje. Radi toga je bilo od važnosti ne samo za Francusku da je papa donio taj novi pozitivni signal iz Vatikana!

Francuski povjesničar Max Galo je tom prilikom naglasio da je došlo vrijeme da se redefinira kruti i agresivni laicitet u Francuskoj i da je povijesno ispravno uvesti pozitivni laicitet. Agresivni francuski laicitet je prvotno uveden sasvim logično 1789. godine, jer je katolicizam prije republikanske revolucije bio ideologija monarhije.

Laicitet je politički uspješno uveden radi mira i slobode različitih vjeroispovijesti unutar demokratskih država. Zato je struktura laičke države u Europi, već prema povijesti stvaranja moderne demokracije, različita. Ona ovisi o dominantnom tradicionalnom mentalitetu njenih građana. Laicitet u Europi nije nikad bio rigorozan, jer su u svim zapadnim zemljama neki crkveni blagdani istodobno bili i državni blagdani!

U Njemačkoj poslije drugog svjetskog rata zbog njezinog progona u Nacističkoj diktaturi kao „ wieder gut machen“ (kompenzacija) crkva je dobila u uspješnoj laičkoj državi posebne privilegije. U bavarskim državnim školama križevi su izloženi. U vojnim kasarnama su križevi dozvoljeni. Slično je u mnogim EU zemljama.

Kod nas mnogi građani izgleda ne razumiju smisao laiciteta, jer nisu imali prilike da ga praktički dožive. Naime Titova Jugoslavija nije bila laička država nego boljševistička sa strukturom boljševističke „šarije“. U svim zapadno europskim komunističkim zemljama Božić je bio državni praznik. U Hrvatskoj, naprotiv, Božić je rigorozno bio radni dan. Građani su iz straha čak i bolesni (osobito profesori) odlazili na posao da se nedolazak ne interpretira kao protest protiv diktature, što je bilo kažnjivo djelo! Lažnim laicitetom je bio opravdavan progon crkve i diskriminacija vjernika. Laicitet u Hrvatskoj nije imao za cilj mir među građanima raznih svjetonazora, nego je imao ekstremnu borbenu sekularnu strukturu prema balkanskim metodama: „do vašeg ili našeg istrebljenja“. Mene ne ćudi da se predsjednik Mesić ne može osloboditi svoje indoktrinacije iz doba njegovog predsjedništva komisije za komunistički odgoj omladine u Orahovici ( vidi Večernji list 16.8. 2009.), ali je groteskno da za njegov anticrkveni stav neki svećenici nepromišljeno izjavljuju da predsjednik Mesić s pravom brani „negativni“ laicizam izbacivanjem križa iz kasarni, jer je demokratski dva puta izabran. Zaboravlja se da je i Hitler bio demokratski izabran. Prema Churchillu, demokracija nije idealni sistem, nego samo bolji od alternative.

Gospodina Mesića se može razumjeti da mu, zbog njegovog intenzivnog angažmana za vrijeme Titova komunizma, više smeta križ negoli ime jednog od glavnih trgova glavnog grada slobodne i nezavisne Hrvatske po njegovom političkom idolu koji je javno negirao mogućnost nezavisne Hrvatske, a za Hrvate demokrate je bio i ostao najveći zločinac u povijesti Hrvatske! Jednom boljševik uvijek boljševik. Ipak bi morao gospodin Mesić kao predsjednik svih Hrvata potisnuti svoje osobno uvjerenje da Europa ne dobije utisak da je hrvatska država shizofrenička tvorevina.

Nadajmo se doskora dobiti novog više europejskog antidikatatorskog predsjednika koji će na isti način biti antikomunist i antifašist, jer je to danas baza Europske zajednice! Za razliku od Mesića, ne će dalje polarizirati Hrvatsku u doba ove krize kad je političko jedinstvo bitno za rješavanje ekonomskih problema i stvaranje ekonomskog prosperiteta! On bi morao imati respekt i pijetet za one dragovoljce koji su se s križem na prsima i krunicom u džepu borili i ginuli za našu nezavisnu, slobodnu i demokratsku Hrvatsku koja je još uvijek nekim boljševicima ogavna, jer je osnovana i obranjena na bazi antikomunizma i antijugoslavenstva, drugima riječima anti-titoizma!

Nadajmo se konačno dobiti pravno laičku državu Hrvatsku gdje ne će biti diskriminacije ni za vjernike različitih konfesija, ni za ateiste, ni za agnostike i gdje će se svi lijevi i desni demokrati osjećati svoji na svome!

Ivo Derado

{mxc}

 

 

Sri, 11-12-2019, 21:36:26

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.