Akademik Davorin Rudolf objavio prvo hrvatsko sustavno djelo o trima velikim totalitarizmima – komunizmu, fašizmu i nacizmu

Akademik Davorin Rudolf (1934.), poznati splitski sveučilišni profesor međunarodnoga prava, bivši ministar pomorstva i vanjskih poslova te diplomat, u devedesetoj godini života objavio je prvu sustavnu knjigu o trima totalitarizmima, naslovljenu – „Komunizam, fašizam, nacizam. Veliki totalitarizmi koji su obilježili 20. stoljeće s osvrtom na jugoslavenske totalitarizme i totalitarizam Nezavisne Države Hrvatske“ (843 str.).

Širinom teme i vremenskim obuhvatom, čitavo prošlo stoljeće, prije bi bila primjerena timu stručnjaka, različitih područja, nekom povijesnom ili društvenom institutu, negoli u tim godinama jednom pojedincu. No u hrvatskom izdavaštvu takve velike pothvate i prava iznenađenja, leksikografskoga značenja, prije je očekivati od pojedinaca entuzijasta, negoli od proračunski financiranih institucija, koje uredno prilažu programe rada i redovito se prihvaćaju, najvećim dijelom i ostvaruju, ali često bez javnoga odjeka, kritičkoga razgovora o prioritetima za hrvatsku znanost, navlastito za nacionalne interese.

Rudolfova knjiga temom je prije svega stvar povjesničara, ali ništa manje interesantna s obzora međunarodnoga prava, za što je stručnjak njezin autor, ispunila je jednu prazninu, osvijetlila razdoblje totalitarizama s mnogo fakata, životnih primjera, na vrlo objektivan i odmjeren način, nasuprot mnogim često nagnutim dnevno-političkim interpretacijama. Trebalo je sve to s velikom upornosti i samoprijegorom posložiti i sustavno izložiti, u čemu je autor uspio, ne samo radi generacija koje su osjetile na svojoj koži navedene totalitarizme, već onih novih, koje su rođene krajem 20. stoljeća, razdoblja koje su obilježili veliki totalitarizmi. Jer, razni oblici totalitarizma ušli su na mala i velika vrata i u novo, 21. stoljeće.

Pet godina rada

Prilikom nedavnoga susreta upitao sam akademika Rudolfa u opuštenom razgovoru, na kavi, koliko je vremena radio na najnovijoj knjizi o totalitarizmima? Odgovorio je – pet godina i pritom dodao kako je više od 300 stranica teksta ostalo izvan knjige.

Splitski Književni krug Rudolfovu knjigu o trima totalitarizmima tiskao je u nakladi od 300 primjeraka. To je naklada koja ne bi pokrila ni sve Rudolfove prijatelje, pa je očekivati vrlo skoro i njezino drugo izdanje.

U Proslovu knjige autor, pitajući se je li bilo potrebno nakon golemih ljudskih tragedija, kažnjavanja ratnih zločinaca i svakojakih despocija i despota, obilja literature o diktatorima svakojakim, pisati i objaviti još jednu knjigu o tom zastrašujućem divljem ljudskom iskustvu, nedvosmisleno odgovara – jest, potrebno je!

„Jer je svaki totalitarizam kao društvena praksa težak zločin. Vrijeme zla. Vrijeme umiranja. Gaženje ljudskog lica čizmom satrapa. Jer se uvijek iznova vraća. I metastazira. I u ovom našem vremenu velikih i nezaustavljivih znanstvenih i civilizacijskih postignuća utroba koja rađa totalitarizme još uvijek je plodna“, smatra Rudolf.

Upozorava kako su u nas još žive dvojbe jesu li veliki totalitarizmi 20. stoljeća komunizam, fašizam i nacizam bili jednako tragični za svijet i Hrvatsku ili među njima ima krupnih razlika pa se ne mogu smatrati jednakim izvorištem zla i ne smiju se stavljati u istu ravan.
Rudolf smatra kako je totalitarizam „vazda najveće zlo, ma gdje se i u kojem obliku pojavio“. „Simbol je smrti, terora, ljudski patnji i nevolja, grozan, užasan i apsolutno nedopustiv učinak svih primitivnih i nedemokratskih satrapa i satrapija koje povijest poznaje“, napominje.

Prema njegovim riječima totalitarizmi znaju biti „povezani“, tako da jedan uzrokuje, potiče, stvara i opravdava druge.

„Na našim prostorima, nakon 1918., stalan teror jugoslavenske monarhističke kraljevske vlasti nad Hrvatima potaknuo je i pridonio organiziranju, pripremanju i zločinačkom djelovanju ustaškoga pokreta protiv dijela nepodobnih Hrvata, hrvatskih građana srpske nacionalnosti, hrvatskih Srba dakle, Židova i Roma posebice, uključujući ponižavanja, hapšenja, koncentracijske logore, oružane ustanke, odlazak u šumu, zločine, ubojstva. Zbog toga je svaki totalitarizam, neovisno o opsegu, snazi, primjenjivim metodama sile i sramotnim obranaškim pojašnjenjima potkupljivih intelektualaca povijesno zlo, vrelo mržnje i osvete, poziv na opće snažno legalno i legitimno suprotstavljanje“, piše autor u Proslovu, napominjući budući da je knjiga namijenjena ponajprije čitateljima u Republici Hrvatskoj, nakon dijelova o ruskom/sovjetskom, talijanskom i njemačkom totalitarizmu u prošlom stoljeću, štivo je o monarhijskom jugoslavenskom totalitarizmu, potom o ustaškom totalitarizmu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i na kraju o komunističkom totalitarizmu i croquis o državniku par excellence, jugoslavenskom diktatoru Josipu Brozu Titu.

Sadržaj knjige u sedam cjelina i 60 odjeljaka

Knjiga je podijeljena u sedam cjelina, dijelova: O totalitarizmu; Rusko/sovjetski totalitarizam; Talijanski totalitarizam; Njemački totalitarizam; Jugoslavija između dva svjetska rata; Nezavisna Država Hrvatska i Jugoslavenski komunistički totalitarizam. Svaki dio knjige dijeli se na poglavlja, a poglavlja na odjeljke, njih 60.

Na kraju su knjige prilozi: Deklaracija o antifašizmu Hrvatskog sabora, iz 2005. i Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, 1945. - 1990. godine, Hrvatskog sabora, 2006.; Dodatak: Rusko-ukrajinski rat; pismo akademika Rudolfa ministru vanjskih poslova Ruske Federacije, gospodinu Sergeju Lavrovu; Ukrajinska kriza; Korištena literatura; Kazalo osobnih imena; Bilješka o autoru knjige.

Totalitarizam najokrutniji oblik nasilja

U prvom dijelu knjige – O totalitarizmu, autor iznosi sve bitne značajke totalitarizama. Smatra njihova obilježja u pravilu istima: diktature i prisile s jedne strane, pokornost i poniznost pučana s druge.

„U modernim totalitarizmima diktatori se oslanjaju na upravljačke ekipe, političke stranke, policiju i sudove jer su pouzdani alat terora“, tvrdi, napominjući kako je totalitarizam najokrutniji oblik do sada poznatoga ljudskog nasilja.

Rudolf upozorava na razliku u sudbini velikih totalitarizama, talijanski i njemački srušeni su u ratu, a sovjetski su oborili i prilagodili mlaka demokracija i tanani liberalizam u sovjetskom društvu.

„Nakon smrti Mussolinija i Hitlera u Italiji i Njemačkoj totalitarizam nije više obnavljan, u Sovjetskom Savezu jest. Najprije obaranjem s vlasti posljednjeg predsjednika Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova, a potom je obnovljen postavljanjem na vrh vlasti Leonida Brežnjeva, pa malog mršavka, mlađahnog ruskog obavještajca u Istočnoj Njemačkoj Vladimira Putina. Uz te konstatacije valja reći da Mussolini i Hitler nisu bili proizvod sustava. Oni su sami bili sustav. Staljin jest. Njegova karizma je izrasla iz revolucionarnih prilika u Rusiji/Sovjetskom Savezu dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća“, piše Rudolf.

U sedmom dijelu knjige – Jugoslavenski komunistički totalitarizam, koji obuhvaća četvrtinu knjige, autor opisuje razdoblja Titova komunističkog totalitarizma. Završno razdoblje počelo je postupno kopnjeti, kako navodi, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a nestalo je s povijesne pozornice sredinom 1991. razdruživanjem federalnih jugoslavenskih republika i njihovom preobrazbom najprije u četiri, potom u pet (šest) neovisnih suverenih država. Slavko i Ivo Goldstein u knjizi „Tito“, kako prenosi Rudolf, ustvrdili su da je Josip Broz Tito 35 godina uspješno obnašao vlast i mirno umro kao starac, uza sve počasti međunarodne i domaće koje čovjek može samo zamisliti. Pritom navode njegove neosporne zasluge – vođenje antifašističke borbe s fašistima i nacistima i raskid sa Staljinom. Tri velike ideje koje su Tita formirale kao državnika, kako dodaju, međutim, nisu uspjele – ideja socijalizma ili komunizma, ideja jugoslavenstva te ideja nesvrstanih.

Nakon toga, na kraju knjige Rudolf donosi procjenu akademika i povjesnika Duška Bilandžića, koji smatra da je na kraju života Tito bio svjestan: njegovo djelo umire s njim.

Član najvišega partijskoga rukovodstva Svetozar Vukmanović Tempo posjetio je Josipa Broza na Brijunima i, prije smrti, upitao ga: „Što je s Jugoslavijom?“ Broz je odgovorio: „Nema više Jugoslavije!“

„A što je s Partijom?“ „Nema više ni Partije!“

Jedna od tema na tragu Rudolfove knjige mogla bi biti o nositeljima otpora totalitarizmima

Rudolfova knjiga sazdana je na izvorima. Riječ je o pravom vrelu izvora. Svjedoči o tome obilna korištena literatura. Jedno od najpoznatijih djela u svjetskoj literaturi o toj temi jest ono američke politologinje i filozofkinje Hannah Arendt „Izvori totalitarizma“, koju je objavila 1951., u hrvatskom prijevodu, u cijelosti, u nakladi zagrebačkog Disputa, 2015.

U svakom velikom pothvatu uvijek nešto promakne. Nisam primijetio u tekstu, a nema ni u Kazalu osobnih imena, ime Ante Cilige, koji je svojom knjigom „U zemlji velikih laži“ objavljenom prvi put kod pariške izdavačke kuće Gallimard, 1938., među prvima upozorio na komunistički totalitarizam, staljinizam, onaj koji je u Sovjetskom Savezu izborom za generalnoga sekretara komunističke partije razvijao Staljin.

Kao i izvori totalitarizma, velika tema novih istraživanja, mogla bi biti o glavnim nositeljima otpora totalitarizmima, u svijetu i u nas, bilo da je riječ o pojedincima ili institucijama.

Davorin Rudolf objavio je malu biblioteku znanstvenih, stručnih, uredničkih, prevoditeljskih i memoarskih knjiga. Ovom prilikom izdvojimo: „Rat koji nismo htjeli“, Globus - Zagreb, 1999.; „Postignuća i utopije, članci, razgovori, polemike, govori i pisma 1990.-2005.“, Globus - Zagreb, 2005., „Nastanak suverene države Hrvatske i 20. obljetnica njezina utemeljenja“, HAZU, 2012.; „Stvaranje hrvatske države 1991. Ministarska sjećanja“, Književni krug Split, 2017.

Marko Curać