Imunološki zavod: Prigoda za iskorak ili sredstvo za političke obračune

Povremeno se tijekom posljednjega desetljeća u javnost kao bumerang vraća slučaj Imunološkoga zavoda. Sve to na svoj način govori kako je riječ o vrlo dubokoj i mutnoj vodi u kojoj sve stvari nisu sjele na svoje mjesto. Posljednji pokušaj vraćanja Imunološkoga zavoda u središte pozornosti dogodio se u Hrvatskoj na vrhuncu pandemije CovidCovid-19, kad se pokušalo ponovno upozoriti što bi značilo imati jednu modernu proizvodnju cjepiva protiv zaraznih bolesti, kao i znanstveni pogon koji bi mogao dati odgovore na izazove vremena. No osim takvoga diskursa, medijski je odjeknuo pokušaj "upiranja prstom" na krivca za propast toga nekad uspješnog proizvođača imunoloških lijekova. Akteri su u toj priči više manje isti. Na žalost, i udaljenost od odlučnoga rješavanja toga problema. Na inicijativu saborskih zastupnika prije više od tri godine, u Hrvatskome je saboru bilo osnovano parlamentarno istražno povjerenstvo kako bi se utvrdila odgovornost za propast te strateške ustanove. Rad povjerenstva završio je početkom 2018., ali izvješće javno nikada nije bilo dostupno niti je, koliko je poznato, najviše predstavničko tijelo, koje je imenovalo samo povjerenstvo, o tomu raspravljalo. U međuvremenu više puta kao "spasitelj" nudio se aktualni zagrebački gradonačelnik, ali to nitko nije ozbiljno shvaćao. Godine 2015. građanska je inicijativa, zvučnoga imena – Visia Croatica – bila pozvala građane da uplate novac za otkup dionica Imunološkoga zavoda putem Hrvatske poštanske banke u iznosu od najmanje 100 kuna. Početni je cilj bio skupiti 500.000 kuna kako bi se moglo platili ponudu za kupnju Zavoda. Poznato je kako je sve završilo. Još jedna visia se rastopila, a građani doživjeli još jedno razočaranje.

Pandemija i novi scenarij odgovornosti za propast Imunološkoga

Pandemija s korona virusom poslužila je za novi scenarij glede krivnje za propast Imunološkoga zavoda. Najprije je u zagrebačkome tjedniku Nacionalu (7. travnja) objavljen intervju s akademikom Vlatkom Silobrčićem, ravnateljem Imunološkoga u vrijeme "radničke privatizacije", naslovljen: "Hebrang me nazvao i tražio da mu omogućim kupnju cijeloga paketa dionica Imunološkoga zavoda". Na Silobrčićeve tvrdnje iznesene u tom intervjuu očekivao se odgovor nekadašnjega ministra zdravstva, prof. dr. sc. Andrije Hebranga, ali umjesto toga objavljen je tekst: "Zbog prestanka proizvodnje Imunološkoga zavoda Hrvatska je izgubila milijarde kuna" (Nacional, 14. travnja) uglavnom temeljen na Izvješću saborskoga istražno povjerenstva. Pun je naslov toga dokumenta koji ima više od 100 stranica Izvještaj o radu istražnog povjerenstva za utvrđivanje odgovornosti za rezultate upravljanja i raspolaganja drugim resursima Imunološkog zavoda, rujan 2017. Nije poznato da se o tom dokumentu vodila rasprava, kao što nije poznato je li dostavljen Dorhu.

No sada se iz spomenutoga tjednika može pročitati kako je saborsko povjerenstvo "dio posla obavilo traljavo", da su "promaknuli neki bitni detalji", da nije "utvrđena šteta koja je nastala uništavanjem Imunološkog zavoda" kao ni kolika je "propuštena dobit Hrvatske zbog činjenice da se Zavod ne bavi proizvodnjom cjepiva". Izvješće saborskoga istražnog Imunoloski zavodpovjerenstva, uoči Uskrsa, spomenutome je tjedniku dostavio, kako se navodi, izvor blizak vrhu Vlade. Ovdje nije pitanje samo koji je to "izvor blizak vrhu Vlade" pustio u optjecaj dokument koji bi trebao biti "u vlasništvu" Hrvatskoga sabora, nego i s kojim ciljem? Je li to pokušaj raščišćavanja nečega što nije rasvijetlilo saborsko povjerenstvo, pokušaj pranja ruku od jednoga problema, koji krije mnoge tajne, ali i odgovore, ili sve možda ima neku drugu nakanu, pokušaj političkog obračuna? U svakom slučaju, ne će biti da je bio cilj čitave te operacije da bismo mogli čitati kako je nominalno vlada Andreja Plenkovića donijela plan za spas Imunološkoga, ali sve je zapelo na proceduri te da Plenkovićeva vlada još nije osvijestila činjenicu kako svaki izgubljeni mjesec u radu na ponovnom pokretanju proizvodnje Imunološkoga zavoda znače milijune kuna gubitka za Hrvatsku, a Plenković je, kako se zaključuje, već u tom smislu izgubio najmanje tri godine.

To bi bila vrlo jednostavna priča i zato nije bilo potrebno da "izvor blizak vrhu Vlade" gurne u javnost izvješće istražnoga parlamentarnog povjerenstva. S obzirom na to da je Andrija Hebrang, u novom scenariju, prikazan kao glavni "negativni junak" priče o propasti Imunološkoga zavoda, prije bi se moglo protumačiti da je imala drugu svrhu – kompromitaciju i obračun s bivšim ministrom zdravstva. Zašto? Pokušat ćemo naznačiti malo kasnije. Sad analizirajmo samo neke "optužbe" koje su se našle u javnome prostoru. Telefonski razgovor ak. Silobrčića s Hebrangom, koji je navodno tražio da mu se omogući kupnja cijeloga paketa dionica, teško je dokaziv. Što znači da je Hebrang bio "nezadovoljan provedenom privatizacijom", a sam onaj koji mu to predbacuje tvrdi – kako ne zna zašto? Kako kvalificirati izjavu, koja se temelji na pričama da je Hebranga zanimalo zemljište u Rockefellerovoj? Kakav je to "znanstveni" odgovor u kojemu se eksplicite kaže: "Sva su ta moja nagađanja o Hebrangovoj ulozi doista samo nagađanja." Iz ovoga je jasno kako je sve za što Hebranga u spomenutom intervjuu optužuje akademik Silobrčić neuvjerljivo, ukratko bez čvrstih argumenata.

Strpljenje građana moglo bi puknuti i odjeknuti

Novinari su se u jednom ranijem razdoblju povremeno također pozivali na omiljenu sintagmu – izvor blizak vrhu hrvatske Vlade – a da taj izvor nije bio imenovan. Na kraju se počelo sumnjati da je taj izvor sam vrh hrvatske Vlade. Ta praksa nije nimalo dobra. Jer vrh Vlade ima na raspolaganju druge instrumente za raščišćavanje dubioze nastale u pretvorbi ili nekim drugim povodima. Jedno je sigurno – nijedna hrvatska Vlada od samostalnosti, kao i nijedan ravnatelj koji je bio na čelu Zavoda do njegova definitivna sloma, nije u čitavoj toj priči bez odgovornosti.

Građani već duže prate proces urušavanja Imunološkoga zavoda. No nije samo riječ o Imunološkome zavodu jer su na sličan način završile i neke druge tvrtke u privatizaciji ili famoznoj dokapitalizaciji koje su mogle biti ponos Hrvatske, uništene su ili rasprodane za mali novac, radnici su se izgubili, a negdje daleko od očiju javnosti bivši direktori, poput pravih oligarha, uživaju sve blagodati jednoga sustava vrijednosti za koji se nisu borili hrvatski branitelji. Održavanjem takva sustava u kojemu gospodarski kriminal ostaje bez kazne, političke elite nisu možda ni svjesne kako usmjeravaju vodu na mlin radikalnim razmišljanjima i još radikalnijim rješenjima društvenih problema. Među građanima može se nerijetko čuti – opljačkali su i uništili Hrvatsku, zaslužili su... Oni koji misle da kontroliraju situaciju, moraju znati da nikada nije baš sve predvidljivo i ne može se nikada znati u kojemu će se smjeru klatno okrenuti, bilo zbog nekoga pobočnog vjetra ili društvenoga nezadovoljstva. Zastrašivanje europske javnosti pojavom političke alternative u Hrvatskoj, poput Afd u Njemačkoj, može jednom proći, ali teško dva puta zaredom. Zbog Imunološkoga, pitanje treba postavljati Dorhu, kao neovisnome i samostalnom tijelu, koje je dužno postupati protiv kaznenih djela. S druge strane, hrvatske su Vlade bile dužne procijeniti strateški značaj Imunološkoga i na njegovim ruševinama, koristeći se tradicijom i stručnim ljudima koji su najveća vrijednost, izgraditi novu javnu ustanovu u vlasništvu hrvatske države. Hrvatske vlade godinama su "podmazivale" gubitaše, a za jednu tvrtku koja je s jedne strane važna za zaštitu zdravlje naroda, a s druge može ostvarivati znatne prihode i uštede proizvodnjom cjepiva i krvnih pripravaka, nije bilo sluha. Zašto?

Je li se Hebrang vodstvu stranke previše zamjerio?

Je li Andrija Hebrang u prošlim političkim sukobljavanjima unutar HDZ-a nekome zasmetao pa ga se zato sada "nagazilo"? Kao što je poznato, pružio je potporu Miri Kovaču koji se kandidirao za predsjednika HDZ i u utrci za čelno Hebrangmjesto stranke izgubio. U međuvremenu, predlagao je osnivanje gospodarskoga stožera radi što učinkovitijega suočavanja s korona krizom, što baš nije sjelo čelništvu stranke. Neki su to protumačili kao oduzimanje nadležnosti hrvatskoj Vladi, marginaliziranje premijera. U mnogim ranijim prijeporima, primjerice kod prihvaćanja Istanbulske konvencije, imao je drukčije gledište od stranačke nomenklature. Je li ovo bila prilika da ga se dodatno kompromitira pred buduće parlamentarne izbore ili dade na znanje kako je vrijeme da zašuti? Izreka kaže da gubitnici ne plaćaju samo jednom račun. Pitanja koja se javljaju ima mnogo, a pravih odgovora malo. Zgrada se ne može graditi na pijesku, kao ni optužbe na špekulacijama i potvorama. Jer znamo kako je to završilo u slučaju njegova oca Andrije Hebranga, u jednom drugom vremenu. Daleko smo od takvih praksa kad je Aleksandar Ranković davao zadaće svojim istražiteljima, a oni o tomu na kraju pisali knjige (Mile Milatović: Slučaj Andrije Hebranga, Kultura 1952.) misleći da time daju konačne odgovore koje vrijeme ne će propitivati.

Milatović je umro, a vjerojatno nije shvatio kako je nehotice raskrinkao jednu opaku staljinističku metodu koja je imala za svrhu iznuđivanje priznanja, konstrukcije i manipulacije, u konačnici likvidaciju ideoloških protivnika. Daleko smo, dakle, od takvih političkih praksa, ali da više je nego bjelodano da se mediji koriste u svrhu kompromitiranja pojedinih ličnosti, njihova stigmatiziranja i mrcvarenja. Jedna temeljita analiza sudskih postupaka zbog medijskih kleveta pojedinih ličnosti pokazala bi stanje stvari. Kako bilo, to nisu znakovi zreloga demokratskog društva, posebno ako mediji preuzmu ulogu istražnih tijela, tužiteljstva i sudova, i to se tolerira, čak koristi kao background. Između onoga izvora koji se naziva "blizak vrhu Vlade", i prakse iz olovnoga vremena u kojemu su partijski i državni dužnosnici određivali zadatke istražnim tijelima vrlo je mala udaljenost.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Uto, 2-06-2020, 22:05:38

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.