Govor Damira Borovčaka u Maclju 23. kolovoza

Poštovani izaslanici,

poštovani župniče,

poštovani gradonačelniče Grada Krapine

poštovani svi okupljeni,

poštovani članovi Udruge Macelj 1945.

Danas 23. kolovoza smo se okupili ovdje ispred grobnice na Maclju kako bi odali počast žrtvama krvavog komunističkog režima povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Udruga Macelj 1945. osnovana je prije svih EU-rezolucija i nastoji već 15 godina probuditi svijest i savjest hrvatskih političara i medija, kako se ova strašna maceljska istina ne bi zaboravila, da se istina proslavi i nastavi komemorirati nedužnim žrtvama na najvišoj državnoj razini. Podsjećamo na načelo naše Udruge: mržnja NE, osveta NE – želimo samo ISTINU dostupnu javnosti!

Poslije ekshumacija 1992. godine, nakon dugih 28 godina, u mandatu predhodne Vlade (a ponovno i sadašnje) i Ministarstva hrvatskih branitelja i nadležne Uprave i Sektora za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, konačno su ponovno započela istraživanja za stradalim nedužnim žrtvama po Maceljskim šumama i gorama. U svibnju og. pronađeno je novih 82-dvoje žrtava u jami vrlo uskih dimenzija 4x4,6 metara. To je bilo objavljeno u na stranicama Ministarstva u dva navrata, u svibnju i lipnju 2020., no nažalast nije pobudilo nimalo pozornosti hrvatskih medija. To je odraz stanja današnjeg dvoličnog hrvatskog društva, koje je još uvijek nažalost neosjetljivo na sve žrtve podjednako, diskriminira žrtve po političkim prosudbama pojedinaca, urednika medija i ideoloških političara bez osjećaja. Takvih jama po Maceljskoj gori sigurno ima još puno, no prošlo je nažalost namjernih 28 godina političkog nemara, pa su svjedoci biološki izumrli. A na tako velikom prostranstvu, dovoljno je samo malo promašiti traženu jamu i da se ništa ne nađe. U svakom slučaju zahvaljujemo na zauzimanju ministra Tome Medveda, pomoćnika ministra Stjepana Sučića i svih drugih djelatnika Ministarstva koji su sudjelovali u istraživanju ovdje na terenu 27 dana ovog proljeća.

S ovim novopronađenim žrtvama, maceljska brojka porasla je na 1.250 ekshumirnih žrtava i po toj crnoj znamenci nadilazi bilo koje drugo stratiše u Republici Hrvatskoj. Žrtve su uglavom nepoznate, ali svaka od njih je imala oca i majku, možda brata i setru, ženu i djecu, koji su očekivali da im se draga osoba vrati kući. Nažalost danas imamo samo njihove bezimene kosti. To se ponovilo i ove godine, to tragediju nalaza čini još većom i groznijom.

Macelj je ujedno i najveća zajednička grobnica hrvatskog katoličkog svećenstva. Serijsko ubojstvo 21 svećenika i bogoslova, u crnoj noći 4./5. lipnja 1945. potpuno raskrinkava zločinački um ideološki zaluđenih ubojica. Što su ubojicama bili krivi svećenici? Od kuda im pravo da ih ubijaju?

Sotona s petokrakom na čelu, bio je na djelu. Odričemo li se sotone i svih djela njegovih? I sveg sjaja njegovog? Odričemo li se petokrake njegove? Ne bih rekao, još je uvijek prisutna, viđamo je, tu nedaleko, neki je nažalost još uvijek časte i slave.

Ubojice su masovne likvidacije činili po zapovijedi s najvišeg vrha partije, bez ikakve zabune. Nedavno je na internetu objavljen dokument zapovijedi Službe sigurnosti u Sloveniji iz 1943. godine, koji daje partijske upute da se bespogovorno moraju likvidirati skupine ljudi, koje su nepoželjne, odnosno u svom sastavu imaju makar jednoga izrazitog antikomunista. U tom dokumentu stoji zapovijed likvidacije pod točkom 2.): "Svi svećenici, članovi raznih katoličkih redova kao i njihovi najbliži suradnici."

Dakle posve je očito da su bile unaprijed planirane likvidacije ljudi, onih koji se nisu uklapali u režim vlasti s petokrakama. A prva petokraka, "ljubičica bijela" tri puta je dolazio kasnije u Macelj, u lov na divlje svinje... Nije znao što se tu dogodilo? Nemojmo biti naivni!

Na stranicama Hrvatske vlade objavljeno je kako je 16. lipnja og. predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković povodom 75. obljetnice Križnog puta, položio vijenac i zapalio svijeću ovdje na grobnici pored crkve Muke Isusove u Maclju, u spomen na desetke tisuća ljudi koji su pobijeni bez suda i zakapani bez groba. Tom prilikom je predsjednik vlade izjavio: "Uz bezrezervnu osudu svih zločina svih totalitarnih režima, s osjećajem pijeteta prema svakoj nevinoj žrtvi te njegujući kulturu sjećanja i međusobnog poštovanja, možemo izgraditi uistinu tolerantno društvo. To ponajprije dugujemo našim mladima, kako bismo zajedno gradili europsku Hrvatsku utemeljenu na demokratskim vrijednostima."

Izražavamo žaljenje da Udruga Macelj 1945., koja 15 godina promiče i skrbi u ime istine žrtava, o dolasku premijera na Macelj nije bila ni od koga obaviještena. A upravo Udruga Macelj 1945. je pripremila i predala hrvatskoj vladi u prošlom mandatu, pisani prijedlog Zakona o Spomen području Macelj. Smatramo Zakon nužnim zbog svih okolnosti, ozakonjenja državne i institucionalne skrbi o spomen-području Macelj, kako bi se nastavilo istraživanje istine, upravo zbog poduke i informiranja naših mlađih naraštaja, upravo tako kako je to ovdje izgovorio i sam Predsjednik vlade RH.

Zaključno, ono što za Poljsku i svijet predstavlja Katynska šuma, to za Hrvatsku predstavlja Maceljska šuma. Velika je sličnost. Poljacima su egzekucije učinili sovjeti, a Hrvatima Titova boljševistička partija. U Katynskoj šumi su stradali poljski časnici, u Maceljskoj šumi stradali su svećenici, razvojačeni zarobljenici i hrvatski civili.

Stoga se molimo, s dubokim poštovanjem prema žrtvama, nad kojima je grijeh masovnih ubojstava počinio zločinački komunistički režim. Počivali u miru Božjem!

A državnoj tajnici gđi Benić, za Ministrastvo hrvatskih branitelja, predajemo sliku svećeničkih žrtava, u znak zahvale i dobre suradnje.

Damir Borovčak