Ljubica Štefan

U petak 17. ožujka napunit će se 15. obljetnica smrti Ljubice Štefan. Na smrtni dan u posljednjih nekoliko godina služi se sv. misa za Ljubicu u zagrebačkoj prvostolnici. Ove godine misa će se održati u petak 17. ožujka u katedrali u 9 sati.

Ljubica Štefan prva je Pravednica među narodima proglašena od strane države Izrael pod imenom Hrvatske na njezin izričit zahtjev. Uz ime Ljubice Štefan i njezinog strica Luje Štefana po prvi puta na Yad Yashemu upisuje se ime države Hrvatske - Croatia! Bilo je to 1992. godine. Do tada su predhodni pravednici Hrvati/ice bili upisivani pod imenom bivše države - Yugoslavia.

U ratno vrijeme u velikoj tajnosti i strahu od 1991.-1992. radila je u beogradskim arhivima i prikupljala građu o srpskim genocidima nad Albancima, Hrvatima, o SPC, o Jasenovcu i o Stepincu te je objavila 8 knjiga vezano uz ta istraživanja. Sve to još je uvijek vrlo aktualno, posebice svetost Stepinca za koju se je Ljubica posebno zalagala. Pala je u zaborav, pa smatram da nam je dužnost osvježiti sjećanje. I posebice se moliti za njezinu dušu, jer je svojim istraživačkim radom neizmjerno zadužila hrvatski narod. O tome sam ranije zabilježio njezine zasluge.

Njezin vrijedan rad posebice se može uočiti u nedavnoj knjizi Juraj Batelje – Rivellijeva zavjera laži, Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska pravoslavna crkva (Zagreb, 2015.). Postulator mons. Batelja u svojoj knjizi odgovorio je na lažne optužbe o Stepincu upravo sa preko šestdesetak navoda iz izvora Ljubice Štefan. U uvodnom dijelu knjige je napisao: “Za lakše razumijevanje djelovanja SPC u vrijeme Drugog svjetskog rata poslužila nam je knjiga povjesničarke Ljubice Štefan Srpska pravoslavna crkva i fašizam, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1996. Ona je mukotrpno radila u arhivima crkvenih i državnih ustanova u Beogradu i Srbiji te iznijela podatke koji svakog istinoljubivog i dobronamjernog čitatelja dovode pred nove spoznaje, a one dobronamjernom čitatelju i tražitelju mogu omogućiti istinit, pravedan i objektivan sud o bl. Alojziju Stepincu.”

Autor je posebno istaknuo istraživanje Ljubice Štefan. U knjizi Rivellijeva zavjera laži uočljivo je koliko su ti podaci bitni dio u razmatranju Rivellijevog zločina protiv istine, jer se i drugi istraživači o opakom velikosrpstvu i srpskim podvalama nadovezuju na nalaze Ljubice Štefan.

Nalazi Ljubice Štefan potvrđuju se i pri utvrđivanju i istraživanju prave istine o Jasenovcu. O tome sam istaknuo njezine zasluge u prigodi pete obljetnice njezine smrti.

U svojim intervjuima povjesničarka Blanka Matković očitovala se o važnosti povijesnih tragova Ljubice Štefan (vidi i prilog).

U svezi postavljenog pitanja kad je poslijeratni logor Jasenovac došao u fokus njezine pozornosti, odgovorila da se to dogodilo “povodom pete godišnjice smrti povjesničarke Ljubice Štefan, kad je publicist Damir Borovčak objavio u ožujku 2007. u Glasu Koncila tekst u kojemu je naveo da se ‘ovih dana povodom posjeta biskupa Škvorčevića Jasenovcu, ponovno javlja glas o potrebi spoznaje pune istine o tom logoru’.”

S protokom godina potvrđuje se kako bi rad i istraživanje Ljubice Štefan trebalo biti stožerno za promišljanje odnosa sa Srbijom. Pronađeni arhivski podaci nepobitno ukazuju na činjenicu da napadi na Hrvatsku koji se neprekidno provode iz Beograda ili uz posredovanje obavještajaca i slugu u Hrvatskoj, upravo su obrnuto proporcionalni pravoj povijesnoj istini.

Damir Borovčak