Osvrt na knjigu: fra Nikola Mate Roščić: U SREDIŠTU ISUS KRIST (MH Ogranak Imotski, Split, studeni 2016.)

Najnovija knjiga fra Nikole Mate Roščića U središtu Isus Krist (Matica hrvatska - Ogranak Imotski, Split, studeni 2016.) po riječima samog autora nadahnuće je i tema kristocentričnosti koja ga okupira od najranije mladosti. Roščić je vrsni franjevački intelektualac, čak previše samozatajan, nedovoljno shvaćen i prihvaćen, u poniznosti i zanemarivan. Za svoje najnovije izdanje dao je izraditi Kristov monogram koji dominira knjigom i služi za poticaj na razmišljanje, pouku i poduku.

Monogram je putokaz kako uroniti u dubinu kristocentičnosti. A pouka i poduka su da je Isus Krist središnji lik, Alfa i Omega, ali i sveobuhvatna istinska Punina svega što postoji na Zemlji i nebesima. Autor navodi iz Poslanice Galećanima (4, 4-7), Efežanima (1, 3-14) Filipljanima (2, 6-11), Kološanima hvalu koja je vrlo jasna: "Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu". Samo to treba prihvatiti, razumjeti i tumačiti drugima. Naime knjiga potiče na razmišljanje vjeroučiteljima, propovjednicima i studentima, tko je središnji lik Prijestolja, Gospodstva, Vrhovništva i Vlasti te se tu jasnu odrednicu razlaže i uzima kao osnova daljnjim razmatranjima.

A ta su razmatranja u knjizi U središtu Isus Krist obuhvaćena u dvadeset četiri poglavlja, koja su oslonjena na ikonografski Kristov monogram, a svako poglavlje se dijeli na četiri cjeline razmatranja, četiri pojašnjenja svakog poglavlja, četiri osnovna oslonca, po uzoru na četiri apostola evanđelista. Moju pozornost privuklo je primjerice poglavlje Gloria martyrum – Slava svetih mučenika koje počinje od Krista prvog i jedinog pravog mučenika, što se nikada ne smije zaboraviti ili previdjeti, navodi sam autor. Uvodeći nas u mučeništvo putem navoda iz Evanđelja, nižu se primjeri iz novije povijesti, mučenici Francuske revolucije, potom posljedičnih revolucija poput Oktobarske revolucije koja se proširila u drugim zemljama, poput Španjolske revolucije, sve do mučenika nacizma i komunizma. Navodi se mučeništvo Maksimilijana Kolbea, pa zatim Alojzija Stepinca te zaključuje rječina Ivana Pavla II.: "Naše je stoljeće ispisalo veliki martirologij".

U poglavlju Kristocentrizma stožernih vrlina fra Nikola Mate Roščić polemizira nad zanemarivanjem Marka Marulića MartirologijUvodeći nas u mučeništvo putem navoda iz Evanđelja, nižu se primjeri iz novije povijesti, mučenici Francuske revolucije, potom posljedičnih revolucija poput Oktobarske revolucije koja se proširila u drugim zemljama, poput Španjolske revolucije, sve do mučenika nacizma i komunizma. Navodi se mučeništvo Maksimilijana Kolbea, pa zatim Alojzija Stepinca te zaključuje rječina Ivana Pavla II.: "Naše je stoljeće ispisalo veliki martirologij".u današnjim školskim udžbenicima, u zamjenu za opskurne likove našeg doba, "instalirana ljevičarska piskarala": Ante Tomića, Vedrane Rudan, Mani Gotovac, Slavenke Drakulić, Viktora Ivančića, Jurice Pavičića, Miljenka Jergovića i mnoge druge, koji "tvore sadašnji kulturni i duhovni ološ" ili po riječima Ivana Aralice zaudaraju "smradom trulih lešina". Potom autor takvim likovima nudi četiri po(r)uke kroz Razboritost, Pravednost, Jakost - Postojanost i Umjerenost. Vrijedi ta poglavlja razmotriti, proučiti i nama koji nismo u tom čoporu "duhovnog ološa".

U jednom dodatku Roščić podsjeća na zastavu Europske unije i kako je ona nastala te sve kasnije manipulacije slijednika francuske masonerije Velikog Orijenta. Neki katolici to već znaju, ali u svakom slučaju poučno je za one koji ne znaju, posebice za nove naraštaje koji će se s izvornim postankom EU prvi puta susresti. Autor opisuje i pojmove feminizma, gender ideologije, homoseksualizma i lezbijstva. No, dotiče se i teme kako se fizički rad smatra nedostojnim, primjerice uzvišenog duhovnog poziva, pa po samostanima više nema onih koji bi se brinuli o vrtu ili vinogradu. Dakle kritika općeg stanja u društvu upućena je i dijelovima samog klera.

Zanimljivo je poglavlje Intelektualna zrelost. Definira se pojam intelektualaca, a to su oni pojedinci u narodu, koji su kadri raz-mišljati, raz-lučivati, raz-suđivati, raz-motriti, raz-glabati, raz-umiijevati, raz-likovati..., što se sve navodi kao odrednica zrelosti neke osobe. Nasuprut takvim osobama stoje oni "ispranog mozga" koji šire oko sebe "intelektualnu tlaku" bez vlastitog autoriteta i integriteta, svedenu na argumentaciju: "Tako je govorio Zaratustra, tako je govorio Mao, tako je rekao drug Tito!". Protivno takvom nasilju ideologija, ne moraju nužno stajati visoke škole i diplome, kao dokaz sposobnosti i zrelosti odupiranja. U životu se mogu susresti ljudi bez diploma, koji imaju iskustvo života i visoku rasudbenu sposobnost. Takvi prosuđuju između redova i bez puno riječi, kadri su zaključivati i posvjedočiti "životnu mudrost". Dakle autor, velikog svećeničkog i životnog iskustva, vrlo jednostavno ukazuje na suvremenu tlaku politike na katolički duh naroda, koji se suprotstavlja svemu što nije u skladu ispravnosti i pravičnosti. Činjenica jest, da je na našim prostorima politika već cijeli niz desetljeća u suprotnosti sa prosudbama naroda, koji iskreno ljubi Kristov nauk, vjeru i domovinu.

Katolici u Hrvatskoj oponenti su svake protuljudske politike. Uvijek su to bili i ostali. Oni koji su u zabludama i lutaju tek su pred prosudbama o nekim njima nepoznatim povijesnim činjenicama. To im nudi autor u završetku svoje knjige, kada upozorava na masoneriju koja stoji iza brojnih svjetskih događaja, koja je i tvorac antiklerikalizma prema Katoličkoj crkvi. Uočljivo je da se klerikalizam uopće ne spominje u svezi anglikanizma, protestantizma ili pravoslavlja, a to nam nudi autor na razmišljanje. Svjedoci smo toga posebice u Hrvatskoj gdje se infiltrirano srpsko pravoslavlje najuže povezuje s političkim strukturama. Primjerice, Hrvatska je rijetka država koja bez pogovora trpi i podnosi SPC u svom zakonodavstvu i na državnom proračunu. Inače, ta SPC nije više presudna i nezaobilazna u Makedoniji, Crnoj Gori, a pogotovo ne u Sloveniji ili Italiji. S Italijom se SPC voli često zakititi, iako je tamo bez ikakvog utjecaja i bez vjernika. Ovo su samo razmišljanja autora ovog teksta dok je čitao Roščićevu knjigu.

Kako bi utvrdili gradivo, Roščić spominje Tita i Bakarića koji su u tlačenju Stepinca propagirali "staro-katoličku crkvu", upravo u nastojanju stvaranja samostalne državne Katoličke crkve, s kojom bi lako politički manipulirali. Konačno, zbog suprotstavljanja tome, Stepinac je bio i osuđen, pa i trovan na odsluženju nepravedne kazne. Nastavak takve politike antiklerikalizma imamo i danas u Hrvatskoj, posredstvom onih koji se zalažu za promjenu Vatikanskih ugovora i koji su protiv prava vjernika na sudjelovanje u javnom, društvenom i političkom životu. Naposljetku autor jasno i nedvosmisleno ukazuje na korjen svih zala, na englesku politiku i masoneriju koja se uz sekte i parareligijske tvorbe protestantizma i luteranstva, kroz anglikansku crkvu, izravno ili neizravno bore protiv Isusa Krista i utječu na svjetsku politiku odnosa prema katolicima.

Knjiga je poučna za svekoliku javnost, svećenstvo i laike, koji smatraju da se ne treba baviti politikom. Naime, autorov prikaz svih dijelova kristocentričnosti i odstupanja od Punine Isusa Krista, bitan je i vrlo poučan. U konačnici sam autor fra Nikola Mate Roščić nedvojbeno se pouzdaje u križ i Krista koji vlada, pobjeđuje i vječno kraljuje! Knjigu svakako treba pročitati i u predloženom duhu intelektualnog razmišljanja, razlučivati, rasuđivati, razmotriti, u usporedbi s onim što nam se danas u svijetu, a posebice u domovini događa.

Damir Borovčak