Očenaš za novu godinu

OčenašOpušten u razmišljanjima na novu godinu i blagdan Sv. Bogorodice Marije dohvatih u ruke nedavno nabavljenu knjižicu fra Zvjezdana Linića: Očenaš (Teovizija, Zagreb 2005.). O molitvi Očenaša do sada nisam razmišljao na način dubokog promišljanja značenja svake riječi, jer su mi se same po sebi činile dovoljno jasnim. Vjerujem da mnogi poput mene slično misle, kako je u toj molitvi sve jasno. Ipak nije tako. Isus je Očenaš izrekao prije svog dragovoljnog pohoda na muku i ostavio nam je kao pouzdan zagovor Ocu. Katolički vjernik bezbroj puta u životu izgovara riječi Očenaša, ali čini li to rutinski ili dubinski? Rijeđe prodiremo duboko, razmišljajući o detaljima, u koje nas u stvari uvodi knjižica fra Zvjezdana Linića. On raščlanjuje sve poruke Očenaša, zajedno s uvodom, u četrnaest malih poglavlja.

Uvodi nas posredstvom dijeteta koje kroz cijeli život nosi sjećanja na svog biološkog, ovozemaljskog oca, a najviše prostora posvečuje kruhu koji ljude na zemlji sve povezuje i ujedinjuje. Kada Božjeg Oca molimo sveti se ime Tvoje »moli u isto vrijeme i za svoj narod i za mnoge u njemu koji nažalost znaju tako grubo vrijeđati ime Božje«, poručuje fra Linić. Upućuje čitatelja neka »moli za vjernike da ne gaze po svetinjama svoje vjere; moli za nevjernike da ne vrijeđaju ono što je vjernicima sveto; moli da u našoj domovini Hrvatskoj zaista poštuje i sveti Božje ime, jer se i On s ljubavlju sjeća našeg imena, a isto tako se s ljubavlju sjeća i imena našeg hrvatskog naroda«. Vjerojatno su zato vjera i domoljublje povezani istom snagom Božje Istine.

Kada molimo dođi kraljevstvo Tvoje kao da smo u vječnoj suprotnosti sa samim sobom, jer u čovjeku je više ili manje prisutna čežnja za ovozemaljskom vlašću. Ta se priča ponavlja kroz vjekove, sve do danas. »Nosimo u sebi težnju otimanja svakom autoritetu, (...) promišljamo da smijemo misliti svojom glavom, odlučivati prema svojim željama.« A u stvari ni ne primjećujemo kako se u ograničenosti nas samih stvara velik prostor nereda i nasilja. Zato je »u odnosu na moralni red jedino za čovjeka ispravno i spasonosno ono što je Bog ugradio u njegovo biće, tj. onaj unutarnji osjećaj po kojem prepoznaje što je dobro, a što zlo«, govori nam fra Linić.

Kada molimo budi volja Tvoja to znači da želimo ovisiti o Bogu. No pitanje je, prihvaćamo li to doista tako? »Ima želja koje bi se mogle ostvariti, samo ne ovisi sve o nama«, već o drugima pa »želimo na njih utjecati, upravljamo im svoje molbe, obrazlažemo im svoje planove, dajemo im svoja obrazloženja i argumentacije«, kako bi ih »privolili da se dogodi ono što smo mi planirali i željeli«. Ali »nismo gospodari njihove slobodne volje, makar bismo katkada to htijeli biti«. Potvrđuje se kako »najviše sve ovisi o Bogu i njegovoj volji, njegovim planovima», pa u tome leži opasnost »da ne shvaćamo Boga na ispravan način«. Naposljetku, neke nepravde nikada nećemo moći ispraviti, ni razočaranja zaliječiti.

Pogotovo je to teško prema onima koji su se preseliti u vječnost. Njima ostajemo dužnicima, no ni nama neće biti učinjena potpuna pravda na ovome svijetu. Neke će rane ostati u dubinama naših srca. »Znamo da nam čovjek neće moći ispraviti zlo koje nam je počinio. Ljudska sudišta redovito ne ispravljaju ono najdublje i ono što je najviše ranjeno u čovjeku, a to je srce, duša. Ljudska sudišta pokušavaju uspostaviti neku društvenu ravnotežu, ali ne mogu prodrijeti u dubine duša. Zato u Očenašu molimo da to Bog učini. On to može«, ukazuje nam fra Linić.

Kada završavamo moleći izbavi nas od zla ne treba nas posebno uvjeravati da zlo postoji. »Okružuje nas svijet psovke i kletve, proklinjanja i ružnih riječi. Obasipani smo vijestima koje govore o negativnim stvarima, crnim kronikama. Čujemo mnogo toga o napetostima među ljudima i narodima. Katkada nam izgleda kao da je više na djelu mržnja i laž nego dobrota.« Kako u tom i takvom svijetu dalje, gdje trebamo tražiti pouzdanje? »Ne dopusti da učinim zlo, ne daj da budem pod zlim utjecajima. Oče svake dobrote, daj da budem dobar«, piše pri kraju knjižice koju vrijedi nabaviti i proučiti.

Poznato je, da mijenjati svijet oko sebe, znači najprije početi mijenjati samoga sebe. I to u ljubavi prema dobru. Pusta i isprazna slavlja i obećanja bolje nove godine su iza nas. Uskoro će se sve rasplinuti u vrtlogu realnosti. Neka nas zato promišljanja o dubini Očenaša pouzdano povedu u novu 2008. godinu. U ime Dobroga!

Damir Borovčak
Nova godina, 1. siječnja 2008.

{mxc}


Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.