Pokop Stjepana Brajdića

Poštovani predsjedniče Udruge Macelj 1945.,

Dragi Stjepane - Štef,

Dragi naš tata..., tata Vikin i Bornin, ali i nas članova Udruge Macelj 1945., nas rođenih u vremenima '45. ili poslije, koje si volio i podučavao..., i koji smo od Tebe učili i Tebe voljeli.

U ime članova Udruge Macelj 1945. opraštamo se danas s Tobom... Članovi Udruge širom su svijeta, od Novog Zelanada, Australije, Kanade, Amerike do Europe, a danas su u mislima ovdje s nama i s Tobom Stjepane. Rastajemo se samo na trenutak, koji nas sve dijeli od velike i jedine Istine... Rastajemo se, sa suzom u oku i s tugom u srcu. Rastajemo se i sa zadovoljstvom, jer smo proživjeli istinu s Tobom, u Tebi Stjepane gledali uzor svog života. Susrest ćemo se opet jednom, u velikoj Božjoj Istini. U tu istinu vjerujemo.

Tvoja životna svijeća gorjela je do zore... Evo zore, evo dana..., ljudski žalosnog i vojnički ponosnog, evo dana kad nisi više s nama... Tvoj duh je sada pred licem Tvog Stvoritelja. No Tvoje veliko djelo ostaje među nama. Za nas koji još neko vrijeme ostajemo u ovoj dolini suza, bio si svijetlo povijesti, časti i poštenja hrvatskog vojnika, časnika, hrabrog i ponosnog hrvatskog viteza.

Bio si svjedok vremena, onog hrvatskog čovjeka kojeg su ponižavali, opljačkali, svukli, vezali žicom, mučili, ubijali metkom ili toljagom u potiljak, po mnogim križnim putevima, od "Triglava do Vardara", dok su majke, sestre i mlade udovice cvilile i jecale... Tako prezrene i ponižene, u mnoge su jame, rovove i rudnike, polu žive i mrtve, pobacali, a preostale poput Tebe zatvarali, mučili, tukli, izgladnjivali, kao stoku na teški iscrpljujući rad tjerali...

Boljševističkom metodom nasilnog preodgoja istrebljivali su preostale, one koji nisu bili zli poput njih, proglašavali ih državnim neprijateljima i moralno-politički nepodobnima... No nikada.., nikada nisu u Tebi slomili duh domoljublja, duh ponosnog ratnika, duh bojovnika za istinu, za pravdu, za poštenje..., Nisu uspjeli slomiti taj duh Hrvata za Krst časni i slobodu zlatnu..! Dragi naš Stjepane, sve si to proživio, a nasuprot njima, bio si slika i prilika dobra, strpljiv, dobronamjeran, gospodin po ponašanju, protivnik tog opakog, crvenog, iz šume prokuljalog komunističkog zla.

Duhovna oporuka

U vremenima kad se olako gubila glava, teško si nosio nepravdu u svojoj duši. Mrtve ratne prijatelje savjest Ti nije dopuštala zaboraviti. Zbog njihove pogažene časti i dostojanstva, tražio si i SvjedokBio si svjedok vremena, onog hrvatskog čovjeka kojeg su ponižavali, opljačkali, svukli, vezali žicom, mučili, ubijali metkom ili toljagom u potiljak, po mnogim križnim putevima, od "Triglava do Vardara", dok su majke, sestre i mlade udovice cvilile i jecale... Tako prezrene i ponižene, u mnoge su jame, rovove i rudnike, polu žive i mrtve, pobacali, a preostale poput Tebe zatvarali, mučili, tukli, izgladnjivali, kao stoku na teški iscrpljujući rad tjerali...posjećivao njihove prikrivene jame. Zalagao si se za njih nestale, ponižene, za njihov častan pokop, nadgrobni križ, molitvu i blagoslov, i domobranski mirozov.

Zadužio si i nas preostale, i buduće naraštaje, svojom odlukom o izgradnji grobnice na Maclju, za vraćanje posmrtnih ostataka 1163 žrtava poslije 12 godina zaborava na tavanu Zavoda za patologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Zaslužan si i za njihov dostojanstveni pokop na Maclju 22. listopada 2005. godine.

U Maceljsku spomen knjigu istine, posljednju od Tvojih ostvarenih ideja, nedavnog 15. kolovoza o.g. svojom rukom si zapisao:

"Dozlogrdilo je dragom Bogu, pa su kosti, kao što je i obećao, progovorile i počele otkrivati tajne. Među živima je odabrao međusobno neznane pojedince, glasnogovornike tih kostiju i tako je počelo. Mnogi će reći SLUČAJNO. Takvi slučajevi ipak nisu mogući."

To je dio Tvoje duhovne oporuke u Maceljskoj knjizi dojmova, a njoj pridružujem: U našoj katoličkoj vjeri, nema slučajnosti - postoji samo Božja providnost! Ti si Stjepane bio dio te Božje providnosti.

U posljednjem desetljeću svog života dao si veliki doprinos na izgradnji crkve Muke Isusove, potom Križnog puta, a posljednje dane Gospodin Ti je podario zadatak uređenja spomen-sobe žrtava u Maclju. Patnja i stradanje žrtava bile su Tvoja savjest, vjera i pouzdanje, kako će istina kad-tad blistavo svanuti.

Neuništivi duh hrvatskog čovjeka

Sam si bio blistavi primjer neuništivog duha hrvatskog čovjeka i vojnika, do posljednjeg daha života. Svoj posljednji dan, sunčani 29. listopad, proveo si radno i opuštajuće, s tajnikom naše Udruge. Navečer si legao zadovoljan i sretan, a u zoru 30. kolovoza duša Ti je ugledala lice Svevišnjeg. Tvoja životna svijeća nesebično je dogorjela, za svetu krv maceljskih mučenika, a nama preostaje vjera u novu zoru s Tobom u Gospodinu.

U Maceljskoj spomen knjizi zaključio si svoju duhovnu oporuku:

"Bogu zahvaljujem što me je izabrao i na kraju života mi dao snage da kroz ovih 10 godina budem sugraditelj ovog prekrasnog spomenika posvećenog tisućama zvjerski pobijenih Hrvata. Među njima posebno mojim poginulim, pobijenim ratnim suborcima. Hvala svim mojim prijateljima, dragim Hrvatima, koje sam stekao u zamjenu za one poginule i pobijene u 2. svjetskom ratu i poraću. Nadam se da će mnoštvo štovatelja još dugo dolaziti u posjetu ovom grobu i crkvici Muke Isusove te se pomoliti za duše mučenika. Sve dotle dok tako bude, ovi će mrtvi živjeti među nama i generacijama Hrvata koji će doći iza nas. Na kraju svim poštovateljima ovih žrtava, palih za Hrvatsku, od srca HVALA! Sretan sam!"

Svojim posljednjim riječima - "Sretan sam!", zaključio si svoje životno djelo! I mi smo bili sretni koji smo Te upoznali, živjeli s Tobom i od Tebe učili!

Napuštaš nas kao neslomljivi domoljub, vječni bojovnik za istinu, čast i slavu hrvatske samobitne države, hrvatske obrambene vojske i naroda. Živio si nepokolebljivo časno, dostojanstveno, iskreno i pošteno, s vjerom i pouzdanjem u nepristranost Svevišnjeg suca. Ponosni su oni koji su imali priliku pobliže Te upoznati i surađivati s Tobom.

Bojovnik i časnik Stjepan Brajdić s nama je!

Bila mu laka hrvatska zemlja koju je toliko ljubio!

Počivao u miru Božjem!

Zahvaljujem se u ime Udruge Macelj 1945. Ocu biskupu Valentinu na predvođenju pokopa, koji je poznavao Stjepana i njegovo djelo. Svim svećenicima zahvaljujemo na molitvama za Stjepanovu dušu. Kćerima Viki i Borni, tugujućoj obitelji, svima ožalošćenima, još jednom iskrena sućut.

Damir Borovčak