Fra Nikola Mate Roščić: Revolucije razaraju Krista (Vlastita naklada, Šibenik, ožujak 2013.)

Knjiga Fra Nikole Mate Roščića Revolucije razaraju Krista (Vlastita naklada, Šibenik, ožujak 2013.) najnovija je knjiga ovog vrsnog franjevačkog intelektualca, mislitelja i povijesnog istraživača. To je knjiga koja bi trebala zanimati svakog slobodoumnog katolika, onog koji se zanima za istinu i onog koga zanima politički trenutak u Hrvatskoj. Naime, u knjizi će čitatelj naići na neke (ne)poznate navode o nadbiskupu Stepincu, činjenice o Josipu Brozu Titu i povijesne poveznice sa ocrnjivanjima Domovinskog rata.

Autor je obradio i citirao 271 izvor, potaknut razmatranjem događaja u svjetskim revolucijama, kako bi u knjizi dokazao tezu i uspostavio zaključak da sastavnica svih revolucija očituje izričit neprijateljski naboj prema vjeri, religiji, a navlastito prema Katoličkoj crkvi, njenim vjernicima, svećenicima i ustanovama, s dubokim sotonskim pečatom, umiješanosti masonerije u rezultat mnogobrojnih mučeničkih žrtava kroz svjetsku povijest.

Knjiga Revolucije razaraju Krista obrađuje Francusku revoluciju, talijanski Risorgimento, Meksičku anticrkvenu revoluciju (1910.-1917.), genocid nad Armencima, španjolski "Građanski rat" (1936.-1939.) i komunističke revolucije... No, Francuska revolucija ističe se kao majka svih kasnijih revolucija. Autor pak smatra da bi jedno posebno poglavlje trebalo posvetiti brojnim revolucijama tijekom više od pet i pol stoljeća na britanskim otocima i ukazati na kontinuitet mržnje i zatiranja katolika, na zlodjela i nepravde koja su tamo počinjena od davne 1492. do danas (str.24) te da se taj posebni dio temeljito pojasni i povijesno rasvijetli.

Henrik VIII. i progon katolika

Naime, Henrik VIII. je prvi u Britaniji započeo krvavi progon katolika, uspostavio vlastitu nacionalnu anglikansku crkvu i sebe proglasio vrhovnim civilnim i Francuska revolucijaIz Francuske revolucije izrastao je svjetski bojovni ateizam, antiklerikalizam, sekularizam i liberalizam te se proširio svijetom. Francuska revolucija postaje majka svih kasnijih krvavih revolucija. Autor fra Nikola Mate Roščić navodi da je ostalo zagonetno u svezi Francuske revolucije, jer se nikada nisu dovoljno i do kraja istražili stvarni uzroci i pozadinski plan tih događanja, kao uostalom i svih drugih velikih revolucija 19. i 20. stoljeća, iako je jasno da revolucije imaju svoju ideologiju, svoje planere, začetnike i izvršitelje.vjerskim vladarom. Tako to traje u Britaniji od Henrika VIII. sve do danas. Nakana Francuske revolucije je bila istovjetna - uspostaviti Francusku Crkvu na nacionalnoj osnovi. U tom vremenu u Francuskoj se uvodi rastava braka, civilno društvo, ženidba svećenika, a u progonu neistomišljenika oko 40 tisuća svećenika je zatvoreno, deportirano ili ubijeno. Bio je to holokaust Crkve u Francuskoj.

Martirologij Katoličke crkve u Francuskoj bilježi do sada 374 proglašena mučenika, a u postupku ih je oko dvije tisuće! Strahote revolucije odrazile su se na sve staleže no revolucionarni bijes najjače se iskaljivao nad katolicima koji su štitili svoju vjeru i svećenstvo. Tako su samo u pokrajini Vandeji jakobinske snage bez milosti sve redom ubijali, usmrtile 120 tisuća katolika, jer su se opirali prihvatiti jakobinska bezbožna načela. Ti su događaji nazvani "prvim ideološkim genocidom", a nastavljali su se kasnije u drugim revolucijama.

Iz Francuske revolucije izrastao je svjetski bojovni ateizam, antiklerikalizam, sekularizam i liberalizam te se proširio svijetom. Francuska revolucija postaje majka svih kasnijih krvavih revolucija. Autor fra Nikola Mate Roščić navodi da je ostalo zagonetno u svezi Francuske revolucije, jer se nikada nisu dovoljno i do kraja istražili stvarni uzroci i pozadinski plan tih događanja, kao uostalom i svih drugih velikih revolucija 19. i 20. stoljeća, iako je jasno da revolucije imaju svoju ideologiju, svoje planere, začetnike i izvršitelje.

S Francuskom revolucijom često se spominje uloga Voltairea, koji je mrzio Katoličku crkvu. Nacionalna skupština, smatrala ga je utemeljiteljem Francuske revolucije. Pod kraj života bio je primljen u glasovitu parišku masonsku ložu "Les Neufs Soeurs" pod vodstvom velikog meštra Benjamina Franklina, uz hvalospjev dobrodošlice da je ispunio svoje dužnosti i prije nego je primio zaduženje.

Španjolski Građanski rat

U poglavlju Španjolski "Građanski rat" (1936.-1939.) Roščić navodi da to nije bio sukob pokrajina Castiglie, Katalonije i Baskije za odcjepljenje i autonomiju, nego je to bio prevratnički pothvat nadahnut Španjolski ratU Španjolskoj je tijekom osam godina (1931.-1939.) ubijeno 13 biskupa, 4.181 svećenika i bogoslova, 2.365 redovnika, 283 časne sestre. Ukupne žrtve španjolske revolucije procjenjuju se na gotovo milijun ubijenih ljudi i na 400 tisuća palih vojnika i revolucionara. U tom uvezenom ratu sudjelovale su međunarodne komunističke brigade iz pedesetak zemalja, uz glavno vodstvo Staljina i sovjeta. Ti nepozvani uljezi prozvali su se "španjolski borci". Kasnije su primjerice u zločinačkom Titovom režimu veličani kao posebno zaslužni heroji.Francuskom i Oktobarskom revolucijom, nametnut izvana, dugoročno pripreman i ideološki usmjeren. Ujedno, se navodi da radikalni liberali i antiklerikalci imaju iza sebe slobodne zidare iz loža Velikog Orijenta. Ključ za razumijevanje svih tragičnih događaja u Španjolskoj tijekom više od stotinu godina je nerazdvojivo vezan uz anticrkveno djelovanje masonerije.

Bjesomučno prevratničko djelovanje liberala, anarhista i komunista doista je išlo za tim da se posve uništi Katolička crkva u Španjolskoj. Radio Barcelona je 20. srpnja 1936. proglasio: Potrebno je razoriti Crkvu i sve ono što je s njom povezano. Što znači ako su crkve spomenici kulture? Dobar vojnik ne će se pred tim zaustaviti. Neophodno je razoriti Crkvu!"

U Španjolskoj je tijekom osam godina (1931.-1939.) ubijeno 13 biskupa, 4.181 svećenika i bogoslova, 2.365 redovnika, 283 časne sestre. Ukupne žrtve španjolske revolucije procjenjuju se na gotovo milijun ubijenih ljudi i na 400 tisuća palih vojnika i revolucionara. U tom uvezenom ratu sudjelovale su međunarodne komunističke brigade iz pedesetak zemalja, uz glavno vodstvo Staljina i sovjeta. Ti nepozvani uljezi prozvali su se "španjolski borci". Kasnije su primjerice u zločinačkom Titovom režimu veličani kao posebno zaslužni heroji.

Sam je Tito bio također "španjolski borac", ubačen iz Sovjetskog Saveza, iz kojeg je u to vrijeme u Španjolskoj uvijek boravilo između 700 i 800 sovjetskih vojnih savjetnika. U srpnju 1936. iz španjolskog dijela Maroka započinje general Franco oslobađati Španjolsku od komunista, dok krajem ožujka 1939. nije ušao u Madrid i time okončao uvezenu revoluciju.

Taj poraz svjetski komunisti i masonerija nisu nikada mogli oprostiti generalu Francu. Zato nisu prestali u najgorem svijetlu prikazivati španjolski takozvani "građanski rat", izostavljajući cjeloviti prikaz o uzrocima i posljedicama. Tako su uvijek prešućivali ideološku, revolucionarnu i izrazito protuvjersku osnovu oružanih sukoba u Španjolskoj. Slično se događalo i u Hrvatskoj za vrijeme i posebice poslije Drugog svjetskog rata. U novije doba po istom obrascu je ocrnjena uloga generala i predsjednika Tuđmana u Domovinskom ratu. Također i danas Hrvatska trpi ocrnjivanja u pogledu svake domoljubne i vjerske inicijative za opstanak katoličkih životnih načela hrvatskog naroda.

Alojzije Stepinac

Pred Drugi svjetski rat, tada pomoćni biskup zagrebački Alojzije Stepinac, hrabro je tumačio događanja u Španjolskoj. U okružnici vjernicima pisao je O progonima katolika u Španjolskoj (20. rujna 1936.): Španjolski primjer je pokazao čitavom svijetu što je komunizam i kakva je njegova razorna sila. Španjolski primjer morat će sve narode odvratiti od komunističkog bezboštva. Podivljali anarhoističko-boljševistički elementi odlučili su istrijebiti u ovoj zemlji trag kršćanstva...

Ove Stepinčeve riječi nažalost pretvorile su se za par godina u stvarnost u Hrvatskoj, s dubokim posljedicama, koje osjećamo još danas. Poslije Drugoga svjetskog rata svjetska antiklerikalna i masonska propaganda stvorila je lažnu pozitivnu sliku španjolskih boraca, a u Jugoslaviji je komunistička propaganda taj kult stalno podržavala. Na sličnim osnovama stvorena je i lažna slika o antifašizmu u Hrvatskoj, koja nam i dandanas prikriva teške zločine i amnestira komunističke zločince.

O Komunističkim revolucijama 20. stoljeća, autor knjige Revolucije razaraju Krista Fra Nikola Mate Roščić, piše da predstavljaju nikada viđeni oblik barbarstva i u krajnjoj liniji bjesomučni oblik sotonizma. Rodočelnica svih revolucija 20. stoljeća postala je ruska "Oktobarska revolucija" (1917.) sa svojim zlogukim i zlosretnim prorocima Marxom i Engelsom, provoditeljima Lenjinom i Staljinom, da bi iz te škole poslije stasali svi drugi revolucionarni vođe i nositelji "sjemena uništenja", opisuje Roščić.

Po predlošku Francuske revolucije, koja se upravo sotonskim nabojem mržnje obrušila na Crkvu i sve što je crkveno, odnosno točnije, na sve što je katoličko, Oktobarska se revolucija rušilački okomila na Pravoslavnu crkvu i na pravoslavne vjernike u Sovjetskom Savezu. Boljševizam se pak u svom širenju izvan tih prostora obrušio na sve kršćane, posebice na katolike i Katoličku crkvu. Broj žrtava boljševističke ideologije pod režimom Lenjina i Staljina iznosi zastrašujućih 50 do 60 milijuna ljudskih života, a još uvijek se olako i šutke prelazi preko tog strašnog i krvavog Sovjetskog holokausta.

Karl Marx

Ne bez razloga ustroj i funkcioniranje Sovjeta analitičari shvaćaju i tumače po predlošku masonske lože, po masonskom hijerarhijskom ustroju meštarskih stupnjeva, po masonskoj tajnovitosti i MarxUtvrđeno je da je Karl Marx prisustvovao sotonističkim kružocima te da je bio sotonist. Pripremajući Oktobarsku boljševističku revoluciju, Lenjin je boravio 1914. u Švicarskoj i Francuskoj i tamo postao članom masonske lože Velikog Orijenta. Svi komunistički tirani, poput Staljina, Tita i Castra, bazirali su svoju ideju na Marxovom kultu sotone. Komunistička borba i ustanak protiv "tiranije" pretvorio se u najokrutniju tiraniju koju je povijest ikada vidjela i zabilježila.konspirativnosti. Utvrđeno je da je Karl Marx prisustvovao sotonističkim kružocima te da je bio sotonist. Pripremajući Oktobarsku boljševističku revoluciju, Lenjin je boravio 1914. u Švicarskoj i Francuskoj i tamo postao članom masonske lože Velikog Orijenta. Svi komunistički tirani, poput Staljina, Tita i Castra, bazirali su svoju ideju na Marxovom kultu sotone. Komunistička borba i ustanak protiv "tiranije" pretvorio se u najokrutniju tiraniju koju je povijest ikada vidjela i zabilježila.

Sve to odrazilo se i na hrvatskim prostorima. Izravno o tome govori blaženi Alojzije Stepinac: Kad naime čovjek promotri sve djelovanje Komunističke partije Jugoslavije, onda se ne može oteti dojmu da je na djelu moralo biti neko više biće, biće superiorne inteligencije, demon, jer samo on je mogao izmisliti toliku zlobu, toliku mržnju, sprovesti tolika umorstva nevinih, uništiti tolika materijalna dobra bez dovoljnog razloga, izmisliti tolike laži, počiniti tolika zla, kao što ih je Komunistička partija Jugoslavije... zato sam i rekao komunistima prigodom mog procesa: 'Vi i nacisti ste dva rođena brata, samo vas boja razlikuje...'

Josip Broz Tito

Roščić navodi podatak da je Tito bio najveći krvnik u našoj povijesti, koji je u Jugoslaviji pobio bar 700 tisuća Hrvata, većinom civila, a bio odgovoran za masakre 1.100.000 žrtava, po čemu je postao deveti najveći masovni ubojica u novijoj povijesti svijeta. Njegova uloga i učinak na Balkanu bili su vrlo slični Staljinovom u Sovjetskom savezu. Josip Broz Tito je ispekao svoj obavještajni zanat u Moskvi, a subverzivni u Španjolskom građanskom ratu.

Navode se podaci o Titovom djelovanju u Rusiji, o osnivanju Ozne 13. svibnja 1944. u Drvaru, kao početku planiranja Bleiburga i poslijeratnog pokolja. Konačno autor zaključuje knjigu Revolucije razaraju Krista svojim osobnim svjedočanstvom da je u jednoj župi u Beču vidio knjigu Matica krštenih gdje je upisano krštenje djeteta s imenom Josip Broz. Izostalo je ime oca, a na rubu rubrike stoji zabilješka Ministarstva vanjskih poslova Austrije da se ta knjiga ne dopušta vidjeti, fotografirati, ili fotokopirati...

Time Roščić potvrđuje hipotezu da je Josip Broz iz Kumrovca upitnog indentiteta i podrijetla te se time otvora stalno pitanje, tko je, odakle je i čija je produžena ruka bio Josip Broz Tito. Zasigurno, Tito je najmanje TitoRoščić potvrđuje hipotezu da je Josip Broz iz Kumrovca upitnog indentiteta i podrijetla te se time otvora stalno pitanje, tko je, odakle je i čija je produžena ruka bio Josip Broz Tito. Zasigurno, Tito je najmanje 20 godina svog života bio "staljinist". Bez Staljina on nikada ne bi bio ono što je postao - vođa na čelu Komunističke partije Jugoslavije koji je činio ono što normalan čovjek nije mogao ni zamisliti.20 godina svog života bio "staljinist". Bez Staljina on nikada ne bi bio ono što je postao - vođa na čelu Komunističke partije Jugoslavije koji je činio ono što normalan čovjek nije mogao ni zamisliti.

Lenjin je proglasio načelo: Diktatura proletarijata nije vezana nikakvim zakonom!!! Revolucije uvijek dolaze odozgo, one imaju svoje uzročnike i svoje predvodnike, unaprijed poznaju svoje protivnike kao i svoje poslušnike, a već unaprijed sroče sve prevratničke parole i proglase, nove zakone za sva njihova bezakonja.

Laž prijevara i obmana zaodijevaju se u privlačno ruho novog poretka, progresa i svakojakog napretka, piše autor ove intrigantne knjige. Autor stoga opravdano navodi priznatog poznavatelja marksizma i lenjinizma, filozofa Leszeka Kolakowskog, koji tvrdi: Laž je besmrtna duša komunizma.

Knjiga fra Nikole Mate Roščića Revolucije razaraju Krista činjenicama ukazuje kako se u povijesti rušilački razaralo zdravo, vjersko, kršćansko tkivo naroda. Još i danas zločinci se slave kao junaci, a sveci se zločinački ocrnjuju. Postoje i danas "revolucionarna braća". U Hrvatskoj su to sinovi i kćeri boljševika, odgajani po obrascu neprijatelja vjere i katoličke crkve, školovani za nastavak vladavine laži, prijevara i obmana. Takvi su danas veći dio vlasti u Hrvatskoj.

Živimo u tegobnom vremenu te da bi ga bolje shvatili vrijedno je proučiti knjigu Revolucije razaraju Krista. U njoj se krvave i zločinačke revolucije, kao i prešutne posljedice, tumače kao smišljene revolucije protiv kršćanstva - protiv djela i nauka Isusa Krista. Onome kome je stalo do istine, ovu knjigu treba proučiti.

Damir Borovčak