Nogomet i politika

Perzijsko Carstvo bilo je najveće carstvo tijekom razdoblja starog vijeka koje je postajalo od sredine šestog do početka četvrtog stoljeća prije Krista. Ahemenidsko Perzijsko Carstvo vodilo je osvajačke ratove diljem tada poznatog svijeta. Iznimno važnu ulogu imale su posebne vojne jedinice teškog pješaštva po nazivu Besmrtnici. Riječ je o vojnoj postrojbi koja je brojala deset tisuća vojnika i činili su je isključivo Perzijanci, Medijci i Elamiti u tom inače heterogenom Carstvu. U pitanju su bili visokokvalitetni vojnici u koje su perzijski vladari imali najviše povjerenja te su se iskazali iznimnom ratničkom vještinom. Smrću ili ranjavanjem jednog pripadnika Besmrtnika u ratnu postrojbu bi se primao novi obučeni ratnik tako da se činilo kako Besmrtnici nikada ne umiru. Besmrtnici su svakako zanimljiva priča o dinamičnom razdoblju starog vijeka koje je donosilo uspone i padove kultura i carstava.

Republika Hrvatska tijekom svoje dvadesetpetogodišnjeg razdoblja također je doživjela brojne uspone i padove, kako na političkom tako i na gospodarskom, kulturnom, sportskom i moralnom planu. Najveća snaga i najveći ponos bila je pobjeda u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu od srpsko-crnogorskog agresora i domaćih četnika. Drugu stranu medalje čini činjenica kako tu pobjedu ne baštinimo u potpunosti. Sporo pravosuđe i nepostojanje stabilne pravne države velika su prepreka daljnjem sazrijevanju, rastu i napretku Domovine. Porođajne muke i bol nastavljaju se i ne vidi im se kraja. Upravo zbog toga,novo vrijeme donijelo je neke nove „Besmrtnike“ koji se množe i čini se sve više osokoljuju u ostvarivanju svojih namjera.

Jedna velika muka i bol zadana je sportskoj i društvenoj javnosti tijekom Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj. Cijeli svijet obišle su ružne scene divljanja dobro organiziranih i opremljenih vandala (postoji mnogo drugih naziva koji bi bili prikladni za opisati divljaštvo no nećemo ih koristiti iz poštovanja prema čitateljima portala Hrvatskog kulturnog vijeća). Naši reprezentativci izgubili su ritam u utakmici protiv Češke Republike i na kraju odigrali neodlučeno dva naprema dva iako je rezultat do ubacivanja baklji na teren i tučnjave po tribini bio pozitivan za Hrvatsku. Sportski svijet sablažnjivao se mogućnošću da netko želi odmoći „svojoj“ reprezentaciji, a nije to bilo prvi put. Dovoljno se sjetiti nereda u studenom 2014. godine na utakmici protiv reprezentacije Italije na stadionu Giuseppe Meaza u Milanu ili kukastog križa na poljudskom travnjaku u lipnju prošle godine protiv istog suparnika, zatim bakljada protiv Bugarske u Sofiji i sada ova najnovija na najvećem europskom nogometnom natjecanju.

Hrvatski nogometni savez kažnjen je velikim novčanim kaznama, gubitkom dodatnih novčanih bonusa koje donose pobjede na velikom natjecanju i narušavanjem pozitivne slike u svjetskim medijima nakon sjajnih igara naših igrača u prve dvije utakmice Europskog prvenstva. Najviše su kažnjeni igrači i stručni stožer reprezentacije koji je svoju energiju bio primoran trošiti na „nesportsko ponašanje“ naročito nakon najave novih nereda u posljednjoj utakmici u skupini protiv aktualnog europskog prvaka Španjolske i eliminacijske utakmice osmine finala protiv Portugala.

Napad na Rakitića

Naši reprezentativci nisu se prvi put našli u toj neugodnoj situaciji, već sam naveo primjere kada je napadnuta istinska vrijednost nogometne igre i vještina hrvatskih nogometaša te vrlina pravih navijača hrvatske nogometne reprezentacije. A to nije bio zadnji „incident“. Najnoviji napad 1. srpnja doživio je vezni igrač reprezentacije i Barcelone Ivan Rakitić tijekom zasluženog godišnjeg odmora. Sjajni nositelj igre reprezentacije sa svojom obitelji, suprugom i dvjema kćerkicama, morao je otići s jednog hrvatskog otoka – lijepe li reklame za naš turizam! No bit će netko „heroj ulice“, kao i ekipa iz St. Etiennea. U već zaboravljenom agresivnom činu u travnju 2015. godine skupina huligana napala je bivšeg izbornika i bivšeg kapetana „Vatrenih“ Niku Kovača na odmorištu Zir i delegaciju nogometnog saveza. Tada su to bili „emotivci“ kako se izrazio jedan od navijačkih vođa, a oni su samo reagirali na nepravde.

Na „nepravde“ su tijekom 1991. reagirali i pobunjeni Srbi na pakračkom području i diljem Hrvatske. Pucali, granatirali, ubijali, pljačkali – od agresora 1991. i terorista preko pobunjenika do „nesretnika“ 2016. kako se DokaziFotografije i videozapisi s tribine ne lažu tako da će sigurnosni sustav sve moći pažljivo provjeriti i donijeti istinite zaključke. Ne lažu niti videozapisi sa stadiona u Poljudu no nismo saznali niti imena počinitelja tog čina, a nikad niti nećemo saznati po riječima dvojice posljednjih ministara unutarnjih poslova. Najstrašnije bi bilo kada bi se zbog nadolazećih izbora i lažnog mira u kući prestalo s istražnim radnjama i provjerama „očajnih pripadnika navijačkih skupina“ kojima je prešutno u dijelu medija dozvoljena i primjena nasilnih metoda borbe za svoja uvjerenja, a možemo reći i poticana. I novinarska sloboda ima svoje granice ili bi barem trebala imati.upravo u Pakracu izrazio tehnički ministar unutarnjih poslova prilikom obilježavanja oružanog sukoba pripadnika hrvatske policije s četnicima prvog ožujka 1991. u tom slavonskom gradu. Pojmovi se ublažuju (postaju politički korektni, a pravno i moralno?), važnost događaja umanjuje, istina se ne kazuje u potpunosti već se iznose poluistine ili potpune laži, krivcima se traži „olakotna okolnost“ i slično.

Upravo takvu „olakotnu okolnost“ pronašao je tehnički ministar Orepić „bombašima iz St. Etiennea“ i sve je okarakterizirano pomalo očajničkim potezomi poručio „kad se vrate doma i kad sve ovo prođe, obećajem kako ćemo pristupiti rješavanju problema koji pritišću te ljude“. Užarile su se i društvene mreže i portali – javljale su se informacije o počiniteljima nereda na tribinama u St. Etiennea. Mnoge od njih su se metodom „copy-paste“ širile i slale diljem internetskih bespuća. Naravno, javili su se i odvjetnici „očajnika“ koji su upozorili da svako lažno optuživanje jest čin koji može kazneno teretiti osobu koja širi takve „klevete“.

Fotografije i videozapisi s tribine ne lažu tako da će sigurnosni sustav sve moći pažljivo provjeriti i donijeti istinite zaključke. Ne lažu niti videozapisi sa stadiona u Poljudu no nismo saznali niti imena počinitelja tog čina, a nikad niti nećemo saznati po riječima dvojice posljednjih ministara unutarnjih poslova. Najstrašnije bi bilo kada bi se zbog nadolazećih izbora i lažnog mira u kući prestalo s istražnim radnjama i provjerama „očajnih pripadnika navijačkih skupina“ kojima je prešutno u dijelu medija dozvoljena i primjena nasilnih metoda borbe za svoja uvjerenja, a možemo reći i poticana. I novinarska sloboda ima svoje granice ili bi barem trebala imati.

„Zapamtite Vukovar“ i slučaj Šimunić

Što se tiče „kupovanja mira u kući“ znatan dio odgovornosti leži i na samom Hrvatskom nogometnom savezu koji se nije jasno odredio prema određenim zahtjevima udruga i napisima medijima te istražio pravne mogućnosti zaštite. Prije svega mislim na slučaj transparenta „Zapamtite Vukovar“ na utakmici protiv Srbije u Zagrebu koji je bilo potrebno ukloniti po naputcima dežurnih dušebrižnika i slučaj Josipa Šimunića koji je zbog navodnog neprimjerenog skandiranja dobio zabranu od deset utakmica igranja u reprezentaciji. U oba primjera savez je premlako reagirao i nije stao u zaštitu nacionalne svetinje grada heroja Vukovara i svog igrača besprijekorne karijere.

U slučaju Josipa Šimunića ogledalo se svo licemjerje hrvatskog društva – svima puna usta Vukovara i Jean Michel Nicoliera no kada se spomene sporni pozdrav pod kojim se i sam Nicolier borio u sastavu Hrvatskih obrambenih snaga, u tom slučaju spominju se fašisti, ustaše i revizionisti povijesti. Treba jasno pitati sve one kojima smeta sporni pozdrav – je li i sam Jean Michel Nicolier bio ustaša i po tome fašist? Šteta da brojni „antifašisti“ današnjice nisu tijekom 1991. ili 1992. godine otišli u rat (da, važno je gdje je tko bio 1991.!) i svojim pokličem „smrt fašizmu sloboda narodu“ te simbolom crvenom zvijezdom štitili slobodu hrvatskog naroda od istinskog fašizma – velikosrpskog i jugoslavenskog. Udarila bi zvezda na zvijezdu! U tom slučaju Ingrid Mara Antičević ne bi ostala usamljena u Hrvatskom saboru pa bi joj i „desni“ dio Sabora uzvratio istim pozdravom!

Znatno odlučnije Hrvatski nogometni savez reagirao je na želje jednog mladog sisačkog „antifašiste“ i udruge Inicijative za ljudska prava te njihovih „bjelosvjetskih“ partnera o potrebi zabrane pjesme Marka Perkovića Thompsona „Lijepa li si“ koju su hrvatski navijači (njih 80 % u anketi) odabrali kao pjesmu koja će pratiti reprezentaciju u Francuskoj i u tom slučaju nije bilo povlačenja pjesme te nepotrebnog ispričavanja svima i svakome.

Svako kolebanje unutar Hrvatskog nogometnog saveza bit će iskorišteno upravo protiv saveza, a najveću štetu neće snositi vodeći ljudi saveza već naprotiv igrači, kako one najbolje A reprezentacije, tako i sve ostale, od U-21 naniže. Sasvim je sigurno kako bi naši reprezentativci imali „hladniju glavu“ tijekom kvalifikacija i samog prvenstva da su se mogli posvetiti isključivo sportskim izazovima, što se odrazilo i na igru, a i na rezultate u konačnici (neodlučeno s Italijom u kvalifikacijama i Češkom na Europskom prvenstvu).

Primjeri u Europi

U slučaju u kojem bi se eventualno tolerirali huliganski ispadi pravdanjem istih zbog potrebe borbe protiv „kriminalnih“ vodstava nogometnih klubova, naročito najspominjanijeg GNK „Dinamo“ te Hrvatskog nogometnog saveza treba spomenuti kako takva razina može signalizirati brojnim skupinama unutar društva kako su sve metode dozvoljene i donijeti val nezadovoljstva u kojem će prestati važiti zakonske norme i određena procedura. Tijekom nekoliko posljednjih sezona brojni su nogometni klubovi diljem Europe imali nezadovoljne navijače koji se nisu slagali kako s vlasničkim strukturama tako i s odabirom trenera i igrača ili poskupljenja ulaznica no nikada nije došlo do ometanja igre i izazivanja nereda na tribinama te ugrožavanja sigurnosti svih prisutnih (npr. Barcelona, Real Madrid, PSG, Liverpool, Manchester United).

Klubovi, predsjednici klubova pa čak i igrači su bili optuživani za utaju poreza koja je kasnije i dokazana pa opet nije bilo nasilnog prekidanja utakmica (npr. Bernard Tapie, Silvio Berlusconi, Josep Bartomeu, Lionel Messi, Neymar, Javier Mascherano). Nitko ne želi vidjeti situaciju u kojoj će se svako izražavanje nezadovoljstva (bilo ih je uistinu mnogo, možemo navesti samo neke: braniteljski prosvjed, prosvjed radnica tekstilne industrije „Kamensko“, prosvjed radnika Imunološkog zavoda, prosvjed udruge „Franak“) na stadionima ili ulicama pratiti nasiljem i paležom. A to je onda put u anarhiju.

Postoje dakle legalni i legitimni načini izražavanja nezadovoljstva – pisanje peticija, mirni prosvjedi ispred institucija odgovornih za provođenje zakona i pravila, tribine... Svi oni koji sramote državu ili je varaju na bilo koji način imaju s razlogom biti smatrani izdajicama Domovine. Put do pakla popločen je dobrim namjerama kaže stara poslovica. Veličanstveni i besmrtni Dante Alighieri u svojoj „Božanstvenoj komediji“ nije bez razloga izdajice Domovine svrstao u najniži, deveti krug pakla!

Kazne od La Vallette do Saint-Etiennea:

- 46 000 eura – neredi i prekid u La Valletti protiv Malte 2005. godine (tučnjava hrvatskih navijača s policijom i osiguranjem na stadionu)
- 26 000 eura – neredi navijača u Budimpešti protiv Mađarske 2005. (međusobni sukobi hrvatskih navijača na tribinama, sukobi s mađarskom policijom, bacanje baklji i raketa na travnjak)
- 42 000 eura – propust u organizaciji protiv Engleske na Maksimiru 2006.
- 72 000 eura – bakljada na tribinama i rasistički ispadi na Europskom prvenstvu 2008. protiv Turske
- 25 000 eura – rasistički ispadi na utakmici s Engleskom na Maksimiru 2008.
- 80 000 eura – propust u organizaciji protiv Gruzije u Splitu 2011.
- 25 000 eura – utrčavanje na teren i bacanje baklji na travnjak na Europskom prvenstvu 2012. protiv Republike Irske
- 80 000 eura – rasizam, bakljade i zabranjeni simboli na Europskom prvenstvu 2012. protiv Italije
- 42 000 eura – neprimjereno skandiranje na utakmici sa Srbijom u Zagrebu 2013.
- 42 000 eura – propust u organizaciji utakmice s Belgijom u Zagrebu 2013.
- 60 000 eura – neredi navijača u Sofiji na utakmici s Bugarskom 2014. (sukobi s domaćim navijačima i policijom)
- 80 000 eura i zatvaranje dijela tribine – neredi i prekid na u Milanu 2014. (bacanje baklji na travnjak) na utakmici protiv Italije
- 50 000 eura i prazne tribine – zbog rasizma i pirotehnike na utakmici protiv Norveške 2015. godine
- 100 000 eura i dvije utakmice bez publike – zbog svastike na travnjaku poljudskog stadiona na utakmici protiv Italije 2015.
- 135 000 eura i dvije utakmice bez publike – zbog rasizma navijača na prijateljskim utakmicama (protiv Izraela i Mađarske 2016.)

- 100 000 eura i zabrana prodaje ulaznica huliganima – zbog pirotehnike i prekida utakmice drugog kola skupine D Europskog prvenstva u Francuskoj između Hrvatske i Češke

Igor Baldassi

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.