Kutjevo

Kutjevo je naselje sa statusom grada od 2006. godine smješteno na sjeveroistočnom rubu Požeške kotline na obroncima Krndije u Slavoniji, dvadesetak kilometara sjeveroistočno od središta Požeško-slavonske županije grada Požege. Još su i stari Rimljani u antičko doba Požešku kotlinu zbog njene iznimne ljepote i velike plodnosti prozvali «Vallis aureom» ili «Zlatnom dolinom». Područje grada Kutjeva prema popisu stanovništva iz 2011. godine broji 6 247 stanovnika od kojih je nešto više od 95 % Hrvata.

Kutjevo1

Povijest Kutjeva u uskoj je vezi sa cistercitskim redom iz susjedne Mađarske koji je i najzaslužniji za osnivanje opatije «Vallis honesta de Gotho seu Kuttyeva» 1232. godine. To je godina nastanka ne samo opatije već i mjesta, kutjevačkog dobra i njegova nadaleko čuvenog podruma. Cisterciti[1] su svoje opatije i samostane obično osnivali u dolinama uz tokove rijeka i uz šume. Takav je i položaj Kutjeva koje se smjestilo «u kutu» podno šumskog bogatstva Krndije. Usprkos tome naziv Kutjeva dolazi od skraćenog mađarskog naziva mjesta. Tijekom vremena ime naselja i samostana je ispisivano na više načina: Gotto, Coto, Kotho, Kothoa, Cuttieva, Cuttijeva, Kutoa, Kuteva, Kutjeva, Kutiva i konačno - Kutjevo.

Kutjevo2

Cisterciti su vrijedno brinuli za kutjevačko dobro sve do dolaska Osmanlija koji 1537. godine zauzimaju požeško područje i razaraju kutjevačku opatiju zbog čega su cisterciti prisiljeni napustiti Kutjevo. Za razdoblja Osmanlija koji vladaju sve do 1686. posebno do izražaja počinje dolaziti franjevački red koji preuzima brigu na sebe za župljane. Čak je i izgrađena manja župna crkva od zemlje i pruća gdje franjevci[2] koji dolaze iz Požege, Velike i Našica obavljaju dušobrižničku službu.

Kutjevo3

Nakon povlačenja Osmanlija napušteno dobro Kutjevo dobiva zagrebački kanonik i opat Ivan Josip Babić koji uvidjevši da neće moći uzdržavati kutjevačko dobro, daruje dobro isusovcima 1696. godine. Isusovci[3] tijekom prve polovice 18. stoljeća obnavljaju srušenu župnu crkvu u baroknom[4] stilu postavljajući oltar i gradeći zvonik. Prva slika u novoj crkvi je slika Blažene Djevice Marije sačuvana iz stare cistercitske crkve. Uz sliku je u narodu živjela predaja kako je jedan Turčin ujahao na konju u staru crkvu i pao mrtav kad je pokušao sabljom oštetiti i time oskvrnuti sliku Blažene Djevice Marije.

Kutjevo4

Nakon zabrane isusovačkog reda kutjevačko dobro dolazi u posjed Naukovne zaklade koja je isprva pod ravnanjem Državne komore Ugarske, a poslije pod upravom Zemaljske vlade u Zagrebu.

Nakon ukinuća kmetstva 1848. godine kutjevačkim dobrom se nesavjesno vladalo pa je ono pretrpjelo gubitke. Takvo stanje potrajalo je do 1882. godine kada dobro dolazi u ruke uspješnih domaćih baruna – obitelji Turković.

Kutjevo5

Najveći razvoj kutjevačko dobro doživljava za Zdenka Turkovića, poznatog hrvatskog enologa koji dobrom upravlja sa svojom suprugom Gretom, inače kiparicom, sve do 1945. kada nakon završetka Drugog svjetskog rata kutjevački posjedi dolaze pod državnu nadležnost.

Krajem 19. stoljeća u obnovi crkve, pogotovo zvonika sudjeluje i nadaleko poznati hrvatski graditelj njemačkog podrijetla Hermann Bollé[5].

kutjevo grb

Glavni oltar u crkvi je načinjen je od drveta s brojnim dekorativnim elementima i posvećen rođenju Blažene Djevice Marije. Oltarom dominira slika koja prikazuje Bogorodičino rođenje. Na lijevoj strani oltara nalazi se kip sv. Petra, a desnoj sv. Pavla. U nižoj razini oltara još se nalaze kipovi sv. Ladislava, kralja i osnivača zagrebačke nadbiskupije s lijeve strane, a sa desne kip sv. Emerika.

Pobočni drveni oltar sv. Ignacija postavljen je uz sjeverozapadni zid lađe i prikazuje sveca u ekstazi, prisutna je i slika Bogorodice na tronu sa zlatnom pozadinom rađenom u bizantskom stilu. Uz ovaj oltar nalaze se skulpture sv. Alojzija i sv. Stanislava.

kutjevo zastava

Na jugozapadnom dijelu zida lađe nalazi se pobočni oltar sv. Franje Regisa sa kipovima sv. Katarine i sv. Barbare te na samom vrhu s kipom sv. Mihaela.

Uz jugozapadni zid lijeve strane crkvene lađe nalazi se glavna svetinja crkve – oltar Majke Božje Kutjevačke sa slikom čudotvorne Majke Božje Kutjevačke iz stare cistercitske crkve koju danas župa slavi kao svoju zaštitnicu. U sredini oltara je kip Srca Isusova, a prisutni su i kipovi sv. Ćirila i Metoda.

vg 2008

Osobit pečat razvoju župe Kutjevo dao je Požežanin Mirko Messner (1893. – 1971.) koji je vršio dušobrižničku službu u Kutjevu od 1928. godine kada dolazi na poziv braće Turković sve do svoje smrti 1971. godine. Bio je omiljen među svojim vjernicima, a poštovanje je zaslužio i kod pravoslavnog stanovništva budući se protivio nasilnom pokrštavanju pravoslavaca, a od rušenja je spasio pravoslavnu crkvu u obližnjem Gradištu. Župljani su mu se rado obraćali sa svojim što duhovnim što svjetovnim dvojbama i dilemama, a on ih je uvijek rado saslušao nudeći im izlaz iz problema putem vjere u Boga i vjere u same sebe.

Bio je svestran čovjek tako da se bavio voćarstvom i vinogradarstvom, a bio je aktivan i u vatrogasnoj zajednici. Kutjevčani se još dan danas rado sjećaju svog omiljenog župnika Mirka Messnera Požežanina!

Srdačni i po prirodi više nego gostoljubivi Kutjevčani i njihovi brojni gosti radosno svake godine 8. rujna slave blagdan Male Gospe odnosno Porođenja Marijina uživajući u međusobnom druženju, molitvi, ali i ukusnim specijalitetima kutjevačkog kraja, pogotovo vrhunskim vinima koja su cijenjena diljem Europe i svijeta od kojih se svakako ističe graševina, prepoznatljiva sorta vina po kojoj je i glavni gradski trg dobio ime – Trg graševine.

Igor Baldassi

[1] Ogranak benediktinskog reda osnovan u francuskom Citeauxu u 11. st. zahvaljujući sv. Robertu iz Molesma

[2] Franjevci ili Red Manje braće, red osnovan od sv. Franje Asiškog 1209. godine

[3] Družba Isusova ili Isusovački red, osnovan od španjolskog viteza Ignacija Loyolskog 1540., promotori umjetnosti i obrazovanja, red zabranjen od pape Klementa XIV. 1773. godine zbog političkih razloga, obnovljen 1814. godine za pape Pija VII.

[4] Europski umjetnički stil od kraja 16. do polovice 18. stoljeća, dekorativan, raskošan i kićen detaljima s brojnim kontrastima svjetla i sjene te nemirnih oblika i izraza

[5] Živio je od 1845. do 1926., sagradio zagrebački Muzej za umjetnost i obrt i arkade na Mirogoju

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 13-12-2019, 04:53:47

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.