Sprega znanosti i razuma

Ponekad ljudi znaju postaviti pitanje što je bilo prije: kokoš ili jaje? Po nekim mitovima je (naj)prije bilo "kozmičko jaje", ali to je stvar mitologije koja također mora stajati na čvrstom tlu dosta jake predaje. Često ćemo o nevidljivim stvarima razmišljati kao o materijalnim i većim dijelom opipljivim. Usporedba malih i većih veličina, te vremenskog slijeda i posljetka govori u prilog tome da malene (s)tvari čine veće, pa je pravo pitanje kako i zašto su nastale i zbog čega evenutalno (ne) stoje zajedno. Znanstvenici današnjice pokušavaju uhvatiti najsitniju česticu tzv. Higgsov (ili skalarni) bozon. Zanimljivo je da tu česticu nazivaju "božjom česticom", a kada otkriju da se ta čestica sastoji od još sitnijih čestica (ili hipermini-polja) onda će takve valjda biti moguće nazvati "prabožjim ili podbožjim česticama". Kako opipati misao? Tko je stvara? Možda sofisticirane moždane vijuge, ali one se opet sastoje od "nasitnijih" čestica. Što takvima omogućuje skladan rad (naravno, to za nekoga ne mora značiti i razuman rad)? Sve su to pitanja koja nas vode do mikrosvemira koji je slika (preslik) većeg makrosvemirskog plana kojeg (još uvijek pokušavajući) ne vidimo u cijelosti. Kako stvoriti formulu o biti svemira kada ne znamo koliki je?

Drugim riječima, stvorit ćemo samo formulu za opis onoga što čak samo djelomično vidimo, dosežemo okom, možemo zamijetiti ili pak fiktivno zamisliti. Ako je nešto beskonačno, da li je baš razumno opisati ga formulom konačnosti i nečim što je prolazno i u biti ograničavajuće? Tipičan je dokaz da je čovjek priljepljen za ovozemaljski svijet taj što mu treba materijalna potvrda i za sve drugo što nije taj svijet, pa je onda jednostavnije sve drugo ignorirati. Ako uporno ponavljate određene čine ili ih (pr)opisujete iako znate da oni nisu razumni, postoji mogućnost da vam sama "razumna" misao kaže da je tako i da je sve to više-manje jadno i nevoljno. Zamislite autokrate i diktatore tijekom povijesti koji su stalno morali biti na oprezu da ih netko ne otruje ili likvidira na neki od načina. Otkud taj oprez i da li je potreban ljudima "čiste" savjesti? Ako je sve u redu, čemu bojazan. Zašto nas "instinktivno" neke (s)tvari i reprodukcijske konstante privlače, dok su nam druge, (bez)uvjetno rečeno, odbojne? Zašto je slično i kod drugih životinja i da li bi uopće postojale da to nije (krvlju) kodirano u njima? Zašto više smrdimo što smo stariji i da li je to posljedica životne prolaznosti i životnog truljenja koje započimlje prvom sekundom nakon rođenja (zapravo i prije)? Zašto se ljudi kojima je presađen neki organ druge osobe (npr. srce) sjećaju nekih stvari i stječu neke drukčije navike koje su imale osobe-donatori?

Koliki je utjecaj zadrte prošlosti na čovjeka koji doživi 2-3 puta "iskustvo blizu smrti", pa tek onda povjeruje, ili je to neobjašnjiva ludost notornog prevrtljivca? Jesu li se ikad monstrumi koji su slali kukastokrižne horde po Europi i divovi (posljedično nimalo prozaičnog sibirskog) Istoka koji su ubili milijune ljudi, u dubini zapravo zapitali zašto to čine? Što to ometa normalni san čovjeka koji uspije zaspati nekoliko trenutaka pred zoru, koji živi u današnjoj Vojvodini, a koji je tijekom 80-ih godina XX. stoljeća bio čelnik KOS-a na Kosovu kada su bacali djecu na bajunte, kako mi priča čovjek koji kao da svojim riječima ispisuje stranice ne(na)pisane knjige naziva "Nezgodna povijest"? Drugi čovjek je navodno gotovo potpuno hladno izjavio da su tih godina stanovnike Kosova "gazili k'o mrave". Odakle ljudima veća ili (n)ikakva savjest (iako im je poznato njezino postojanje) i tko ju je usadio, ili je to sklop "igre razmjene" neurona ili sićušnih stanica? Ljudi se također mogu zapitati da li je čovjek nastao od majmuna. Recimo tako da ljudi cijelim svojim životom i bićem moraju dokaz(iv)ati da neće biti majmuni, te da neće ugrožavati pripadnike svoje vrste kao uostalom i druge životinje.

Ralph Epperson, Nevidljiva ruka, Cipetić, Kastav, 2002, str. 389-393, između ostalog, izlažući suprotne teorije, kaže: "...teorija evolucije ima još jednu namjenu, daleko izopačeniju od puke želje da čitatelja prevede u socijalističke vode. Stručnjak Julian Huxley objasnio je da je 'Darwin pokazao da nije potreban nikakav natprirodni tvorac, pošto prirodnoj selekciji može pripisati svaki poznati oblik života. U njegovoj evoluciji nije bilo mjesta ni za kakvo natprirodno djelovanje. ...Masonski red je također stavio jak naglasak na teoriju evolucije, sudeći prema knjizi W. L. Wilmhursta Značenje Slobodnog zidarstva. [Ipak napomenimo razlikovanje fizičke i duhovne sfere i pripadajućih (na)predaka.] U njoj se kaže: 'To, evolucija čovjeka u nadčovjeka, to je oduvijek bio cilj antičkih misterija. Čovjek koji je isklijao iz zemlje, razvio se u nižim carstvima prirode i došao do sadašnjeg racionalnog stanja, još mora završiti svoju evoluciju postajući biće nalik Bogu i ujedinjujući svoju svijest sa Sveznajućim...'. Smithsonian Institut iz Washingtona je evoluciju definirao na ovaj način: '[Organska] Evolucija je koncept po kojem se vrste mijenjaju tokom vremena. Tokom milijuna godina, male promjene se gomilaju i postaju velike razlike: neke vrste nastaju, a druge izumiru'. ...[S druge strane], kreacionizam je teorija po kojoj su sve osnovne životinjske i biljne vrste nastale djelovanjem Tvorca... Kreacionisti tvrde da postoje dva znanstvena zakona koja pobijaju evoluciju. Ti zakoni zovu se zakoni termodinamike (termodinamika je znanost koja se bavi kretanjem, odnosno razmjenom topline). ...Jedan od vodećih kreacionista u svijetu, doktor Henry Morris, tvrdi da 'Drugi zakon ['mijenjanje' i opadanje energije teže dostupne za dalji rad] pokazuje da je negdje morao postojati početak, jer bi svijet već bio mrtav. Prvi zakon [stalnost ukupne količine energije pri pretvaranju energija, nestvaranje energije i mijenjanje, prijelaz iz jednog oblika u drugi] pokazuje da Univerzum nije mogao nastati sam od sebe, pošto nijedan proces ništa ne stvara.' Doktor Morris nastavlja: 'Istinski zakon promjene, međutim, jest zakon opadanja a ne zakon rasta, promjena 'nadolje' a ne promjena 'naviše'. Stoga su zakoni termodinamike oštro suprotstavljeni filozofiji evolucije'.

Evolucionisti teoretiziraju kako su najjednostavniji oblici života nastali stvaranjem aminokiselina koje su se kasnije poredale u lanac i tako formirale protein (bjelančevinu), i to - igrom slučaja. Najjednostavniji protein sastoji se od lanca koji ima otprilike 100 aminokiselina. ...Šansa da se 100 aminokiselina slučajno poreda u optimalni raspored koji daje život, iznosi 1 : 1(iza kojeg slijedi 158 nula). ...navedeni primjer od 100 sastojaka (100 aminokiselina formiranih u lanac koji daje najjednostavniji oblik života) ima vjerovatnoću koja je jednaka nuli. To se nikada nije moglo dogoditi slučajno. ...Ako Kaos ne može proizvesti Red u tako minijaturnim razmjerima, kako se može očekivati da nasumice proizvede sav poredak koji znanstvenici pronalaze u Univerzumu? ...dvojica znanstvenka, profesor sir Fred Hoyle i profesor Chandra Wickramasinghe su, nezavisno jedan od drugog, došli do zaključka kako 'je mogućnost da je život nastao slučajem toliko krajnje minimalna da je to apsurdno.' Obojica su izračunali da je šansa da se život na Zemlji pojavio nekom slučajnom iskrom - matematički izražena - 1:1040 000 (broj 1 iza kojeg slijedi 40 000 nula. Taj broj bi zauzeo 13 stranica kucanih nula, s 55 redova na svakoj stranici i 60 nula u svakom redu.) ...Članak koji je donio njihove zaključke u londonskom 'Daily Expressu' od 14. kolovoza 1981. godine nosi naslov: 'Bog MORA postojati'."

Oscar Wilde je rekao: "Skepticizam i sumnja početak su Vjere, a znanost je povijest propalih religija. U današnjem svijetu ništa ljude ne veže i ne spaja tako dobro kao površnost. Ona ljude povezuje u jednu veliku sretnu obitelj".

Đivo Bašić