Natječaj Ministarstva turizma za dodjelu bespovratnih financijskih potpora
Uz poduzetni duh moraju ići i čelični živci i strpljivost
U nutrinom iznimno lijepom hotelu "More" bila je 29. travnja 2010. upriličena prezentacija natječaja Ministarstva turizma za dodjelu bespovratnih financijskih potpora razvojnim turističkim projektima i predstavljanje Programa poticaja razvoja malog i srednjeg poduzetništva Dubrovačko-neretvanske županije za 2010. godinu. Banke pružaju potpore, te traže jamstva (uostalom, kao i ministarstva) jer očito nisu socijalne ustanove. Poduzetni ljudi imaju volje, ponekad se zapliću u birokratske zavrzlame, ali zapravo se sve svodi na početni kapital i jamstva iliti novac i nekretnine. Kako se moglo čuti, kad RH bude članica EU, onda će procedure biti znatno kompliciranije, te će EU-birokrati dolaziti neposredno vidjeti u što oni to ulažu novac, a to će sve netko morati platiti i tek na kraju poslati račun EU za isplatu sredstava poticaja kada su sredstva već većim dijelom zapravo utrošena. Uz poduzetni duh moraju ići i čelični živci i strpljivost.
Nekako sam se sjetio nedavno na HTV-u prikazane emisije o tzv. (ako se ne varam) "medicinskom turizmu". Naime, u Istambulu su izgradili bogato uređene bolnice (klinike), te tu dolaze stranci na liječenje različitih bolesti i operacije koje su znatno jeftinije nego npr. u SAD-u. Posjetitelje dočekuju još na aerodromu, te ih odvoze do klinika, a sve je uključeno u cijenom povoljan i relativno jeftin(iji) aranžman.
Ovo naše Bogomdano sredozemno područje i samo liječi blizinom mora. Možda bi se mogla kombinirati ponuda eko-muzeja ili nekih drugih muzeja (u Konavlima, na Pelješcu, zaleđu Dubrovačkog primorja, otocima; npr. Muzej vode) koji bi obuhvaćali veća područja i, što je vrlo važno, ljude koji bi radili u svrhu očuvanja što autentičnijeg izgleda nekadašnjih i time sadašnjih seoskih gospodarstava. Istina, nakon ratom opustošenih područja trebalo bi dosta učiniti na terenu, pa je to po mišljenju nekih stručnjaka bila glavna prepreka za eko-muzeje i muzeje na otvorenom. I samom lokalnom pučanstvu (pogotovo u teško dostupnim ruralnim krajevima) bilo bi svrsishodno imati lokalnu ambulantu-kliniku koja bi za njih bila besplatna u hitnim medicinskim slučajevima, te bi takva simbioza bila spremna za veću turističku ponudu. Naravno, tu je stvar promidžbe, ali i birokratskog uviđanja takvih potreba u kulturi i turizmu. Ne zaboravimo da neka mjesta (npr. na otocima) još nemaju struju, a druga pak imaju vrlo loše pristupne (jednosmjerne) puteve, pa su logični preduvjeti 21. stoljeća njihovo osuvremenjivanje, ali ne na štetu krajobraza i autohtonosti, već njihovog očuvanja.
Zaključak: nekoliko poduzetnih osoba, nezaposlenih muzealaca (muzeologa), (specijaliziranih) liječnika, prijevoznika, lokalnih stanovnika i dr. može se prijaviti na zajednički projekt ili nekoliko njih na taj način povezanih projekata, ali kao što je to obično slučaj s rizikom i zaradom vrijedi ona: tko ne riskira, taj i ne profitira. U RH profitiraju najviše tajkuni jer imaju na raspolaganju prava bogatstva za rizike i njima je sve to vid zabave, pa je mali čovjek prisiljen staviti se kapitalu u podložnički položaj, ali ako se udruži više poštenih ljudi, oni mogu učiniti dobrobit široj zajednici koja to mora adekvatno (pro)cijeniti kao gradski, županijski i nacionalni interes.
Đivo Bašić