Pjesma o Vukovaru
Vukovi(,) (i) koljači, nazavrijeđenici riječi,
Ubojstvo grada neda se prijeći.
Krvav podzemni potok što netragom teče,
Okov bola što neprolazno peče.
Vi, bijednici, što (na) stranu bacate sjenu,
Ali slabašnu, od žala vjeru, graničnog koridor-mora pjenu,
Radosnu vijest, života i smrti mijenu.
I stratište šalje vam opomenu.
Rana maglena zora zaklonila je (h)ižica (nepostojeće) stropove,
Hrabro naprijed, povijest će pomesti lopove.
Đivo Bašić
Posvećeno Haškom sudu i nekoj čudnoj, pravno neutemeljenoj pravdi. Možda onoj nizozemskih vojnika u Srebrenici! Mišlju, riječju, djelom i... Haškim sudom! Kojeg li propusta izjednačiti žrtvu i agresora i koje li bahatosti to nazvati međunarodnim sudom! Zamišljam te tamo suce i njihovu pravdu kako su se ugodno smjestili u velikoj zahodskoj školjci, a uokolo ih blago oplakuje - mokraća hrvatskog naroda! Suci se pak pravdaju: "Nas treba svaki sustav, kao što je na (p)određeni način udbu trebao prošli", a narod odvraća: "Joj, što nam se povraća! Dok je svijeta i te nuž(d)ne potrebe za vama". Nisu svi pripadnici nekog naroda agresori niti bi bilo žrtava da nije agresije, ali nisu ni svi suci pravednici.