Thomas Edward Lawrence (kasnije prezimenom Shaw; poznatiji kao Lawrence od Arabije, 1888.-1935.) napisao je knjigu Seven Pillars of Wisdom ("Sedam stupova mudrosti") koja je doživjela više pretisaka. U knjizi (napisanoj između 1919. i 1926.) autor opisuje bitke I. svjetskog rata, djelovanja protiv Turaka na Srednjem Istoku, te općenito okrutnost, osvetu i ("bolničku") odvratnost (u Damasku). Lawrenceova braća Frank i Will ubijeni su na Zapadnom frontu 1915. godine. "Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova" (Stari Zavjet, Mudre Izreke, 9, 1). "Tko će uzići na goru Jahvinu, tko će stajati na Svetom mjestu njegovu? ...Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" (Stari Zavjet, Psalmi, 24, 3, 7, 9). "Alah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio". (65:12).

U hadisu stoji: (637) "Sedam nebesa i sve što je na njih i među njima prema Alahovom su Kursu (pijedestalu) samo kao halka (narukvica) bačena u pustinji, a Kursi u odnosu prema Aršu, također, kao ta halka bačena u pustinji. U drugoj verziji hadisa stoji: (638) "A veličinu Alahovog Arša (prijestolja), ne može nitko osim Alaha procijeniti". Alah Uzvišeni, zatim, kaže: "...vidite ih, bez stupova podigao", tj. oni su kao što vidite, bez stupova podignuti. Poznata je menora (sedmerokraki svijećnjak) iz židovske tradicije. Sedam prozirnih velova (pojedinačno za svaku boju spektra) nosila je staroegipatska božica Izida, odjevena u dugine boje letjela je nebom grčka božica Irida, kao ogrlicu dugu je nosila norveška božica Freya, višebojnim vrpcama bio je urešen rub ogrtača boga Sunca sibirskog naroda Samojeda. Azteci započimlju jednostoljetni pohod koji će ih smjestiti u dolinu Meksika, a tradicijom se jedan od prvih dijelova puta opisuje kao "Sedam spilja" (Chicomoztoc). Brahma je (po jednoj vedskoj priči) "oblikovao Zemlju kao sedam kružnih kontinenata", pa je tako "ispod površine zemlje poniralo 7 slojeva pakla, dok se iznad uzdizalo 7 nebeskih svodova koji su završavali domom savršenih duhova".

Dioniza su Titani "rastrgali na sedam dijelova", a Tacit i Plutarh smatrali su da je Dioniz bio izvorno židovski bog. Istovjetnost Hada i Dioniza podržavao je Heraklit, dok su "eleuzinski misteriji slavili Dioniza kao spasitelja i božansko dijete". Ugri su "zamišljali nebeski potporanj kao stup sa sedam razina, odnosno ziggurat na sedam katova i Bárábudurov hram na sedam taraca". Po jednom mitu (plemena Selisha) stvoritelj je "stvorio sedam svjetova, poslagao ih jednoga iznad drugog, a zatim ih probio stablom ili stupom". Kozmička planina je bio zigurat ("simbolička slika Kozmosa"): "sedam katova predstavljalo je sedam planetnih neba; uspinjući se njima, svećenik bi stigao do vrha univerzuma". Korijenje Kozmičkog Stabla "ponire sve do Pakla, a grane dodiruju Nebo". Sedam ili devet grana simbolizira 7 ili 9 nebeskih razina (7 planetarnih neba), po mitologiji srednje i sjeverne Azije.

Vedska Indija bilježi da kozmički stup nastaje tako da se od drva "stabla Svijeta" načini žrtveni stup. Isto tako stup "postaje os koja povezuje tri kozmičke zone", te omogućuje komunikaciju Neba i Zemlje. Uzlazak na nebo simbolizira i penjanje tatarskog šamana po stablu koje ima 7 ili 9 usjeka: "na šestom nebu klanja se mjesecu, na sedmom - suncu". Deveto nebo je rezervirano za Svevišnje Biće (Bai Ulgan) pred kojim šaman ničice pada, te mu "daruje dušu žrtvovana konja"."Zgrada svijeta počiva na sedam temeljnih mjera kao na stupovima, jer "Salomon je u Izrekama rekao da se je Mudrost izgradila i utemeljila na sedam stupova". Ideje svih stvari sadržane su u 7 mjera nebeskog i nižeg svijeta. Vladar sedam sfera je Usud ili Fortuna.

Broj 7 je broj Djevičanske Atene Parthenos, sedam je karijatida hrama Erehteiona na atenskoj Akropoli, a u gnostika je 7 broj Sophie (palestinski Hohma), te i Kabala raspravlja o mistici sedmokrakog svijećnjaka. Sedam je mudraca (zapravo 10-12) arhajske Grčke (iranski chirajivi, hinduistički sapta rishi), a njihov su nebeski simbol sedam zvijezda Velikih kola, te naziv mudraca odaje 7 stupnjeva inicijacije. Sedam mudraca je, prema hinduističkoj predaji, bila ustanova slična senatu, a pripadati sedmorici mudraca značilo je postići visoki stupanj inicijacije. Sedam dahova Stvoritelja (hépta epithýmata) je, po hermetičkoj predaji, krug sedam planeta. Sedam je stupnjeva Mitrinih misterija, a njih simbolizira 7 spilja koje se otvaraju jedna iz druge. Najviši stupanj ekstaze je sedmi stupanj, "potpuni prijenos i prijelaz svijesti u božanski svijet, u nadsvjetsku sferu iznad Polarne zvijezde". "Sedam stuba Mitrinih misterija gotovo je istovjetno sa sedam stupnjeva kontemplacije u srednjovjekovnog Bonaventure i sa sedam stupnjeva iskonske hinduističke yoge vasishte".

Sedmozraki Mitra (heptaktina theon) bio je "bog sedam zraka". U Knjizi proroka Henoka stoji: "Na krajnjoj točki zemlje vidjeh nebeski svod nad njom. ...A na stupovima neba ugledah nebrojene vatre koje se nisu uzdizale u visine, niti spuštale u dubine. Iznad tih izvora vidjeh mjesto koje nad sobom nema ni svoda ni neba, a pod sobom nema čvrstoga tla. ...Ondje vidjeh sedam zvijezda, poput golemih plamtećih planina..." (XVIII. poglavlje, 8, 13-14). Hodočasnik u Meki "ušavši unutar svete ograde, sedam puta kruži oko Ćabe (poput drevnih Arapa), ljubi sveti crni kamen u spomen na Abrahama i pije na bunaru Zamzam, čija je voda čudotvorno izvirući u pustinji ugasila žeđ Ismaelu". Sedam zaokruženih točaka na prikazu minojskog Faistovog diska naznaka je za Plejade ("Vlašići"). "Sedam" je naziv za grupu demona, podložnika bogu Erri/Nergalu, ali i nebeski poistovjećenih dobročinstvenih bogova (Plejade).

"Pobjednik" (kao i Buddha, "u obličjima koja postaju vidljiva") bijele boje, koji sjedi na lavljem tronu držeći kotač sa sedam prečaka u svojoj ruci, zagrlivši Majku (Gospodaricu) Nebeskog Prostranstva", pojavljuje se pred umrlom osobom. Prvobitni čovjek je nakon poraza uputio "sedam puta zaredom molbu Ocu Veličine da ga spasi" (zarobljeništva dna paklene tame). "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. ...I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, zmaj, velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. (Ivanovo Otkrivenje, 12, 1, 3-4). Naravno, ovdje se radi o simbolici zapisa putovanja u onostrano, koje se događa u duhovnoj sferi (posmrća), ali na prekretnici dugih vremenskih era (eona), na jednoj široj razini, znade se slično dogoditi u razmjerima materijalnog svijeta što obično nazivamo "smakom svijeta" (života). Heraklovi stupovi (lat. Columnae Herculis) bijahu po predaji stupovi koje je postavio mitski junak Heraklo kada je razdvojio Europu i Afriku (današnji Gibraltar).

Prema mitu (i "korupciji" priče), Heraklo je morao Eristeju dovesti Gerionova goveda, pa je stoga morao p(r)oći kroz pećine koje su vez(iv)ale Europu s Afrikom. Heraklo ih je raskinuo i spojio Atlantik sa Sredozemljem, a onda na uspomenu toga postavio s obje strane stupove (današnja Gibraltarska vrata). Te "stupove" čine Mali Atlas u Africi i s druge strane gora Kalpa današnjeg Gibraltara. Starim Grcima to bijaše "kraj svijeta". Doći do krajnje točke, kraja nečega, čak i do (valjda materijalne) besmislice, značilo je "doći do Heraklovih stupova". U najnovije vrijeme vidimo kako se trguje mirovinskim stupovima. Mogli bi to nazvati "gospodarenjem" život(im)a ljudi, ali su (kao) takvi bemisleni i upredmećeni pokušaji pojedinih ljudi da "spase" narod(e), kao neko poslušno "blago" u RH-štali. Razvidno i nerazložno prilično jadni pokušaji. Kao da čujem glas dubrovačkog parca Sv. Vlaha na vrhu istoimene crkve u starom Gradu koji prste svoje ruke, spremne za blagoslov, pretvara u teškim situacijama u ruku upozorenja, moguće uz ove prešutne riječi: "Onaj tko se poigrava miro(vino)m i srećom naroda mogao bi izgubiti svoju vlastitu".

Đivo Bašić

{mxc}