U tisku se moglo pročitati da je srpski vanjsko-političar Dragoljub Mičunović izjavio da će ustupanje Srbiji prijevoda tekstova EU na hrvatskom jeziku vrijednih milijun eura "probiti led" između RH i Srbije. Lijepi je to milijun-poklon. Gospođa iz Zadra mi je mudro rekla da napišem: "Ako probijanje leda košta milijun eura, koliko će nas tek koštati santa leda i cijeli led". Eto, Hrvatska je od boljševičke diktature i zatucanosti postala lijepim (uzajamno neuzvraćenim) idejama i činima oplakana hiper-kršćanska zemlja.

Još ćemo zajedno ući u EU, u nekom paketu toplih želja za budućnost, pa eto usput želim da se ta lažna i prijetvorna unija u što skorije vrijeme raspadne kao što se raspadaju oni inkrepiti birokrati kojima EU itekako dobro dođe kao predmet zarade i zabave. Države zaudaraju od pljačke pojedinaca koji se poistovjećuju s masom izmanipuliranog naroda. U Haagu se, povjesničarski gledano, zapravo sudi Europi i svijetu, a ne hrvatskim generalima. Birokratski aparati kojima je namjera boljitak nekog (većeg) dijela kontinenta imaju svoje nacionalne predznake i individualne nazivnike različitih bića, pa tako i interesa, te su po tom pitanju pristrani i u "sukobu interesa" većeg dijela čovječanstva. Uvijek je u pitanju jedan komadić zemlje koji želi imati bolji status od nekog drugog komada blata. Što mislite što bi se dogodilo da ljudi istinski vjeruju u ono u što kažu da vjeruju (ili ne vjeruju)?

Pa, onda ne bi bilo krajnosti između blata i onog što nazivamo "boljitkom" ili dobitkom uz gubitak suverenosti nacionalnih ekonomija i dominacijom multinacionalnih kompanija čija se "višenacionalnost" može svesti na rečenicu: "Kapital po svaku cijenu, pravno utemeljenu ili ne". Samo treba malo sondirati narod da se vidi koliko može izdržati ili s kojom se snižujućom razinom siromaštva i sprdnje može nositi. Tako bi kao predmet glasovanja "liste želja" slobodnog izbora moguća bila RH-poruka EU koja bi glasila: "Nosite se (vi kao što to tražite od drugih)!".

Đivo Bašić

{mxc}