Korona-kriza

„U razvijenom (kasnom) srednjem vijeku i renesansnoj Europi kuga je bila endemska - i konstantna noćna mora. Ako su trebali spomenuti strahopoštujuću riječ, većina ljudi žurno bi se prekrižila ili dodala uznemirujuće zazivanje: 'Oslobodi nas Bože od toga'. Na kršćanskom Zapadu i muslimanskom Istoku ljudi su smatrali da je kuga božanska kazna, ali, dok je na muslimanskom Istoku ovo uvjerenje doprinijelo ljudskom pasivnom prihvaćanju kažnjavanja, na Zapadu nije spriječilo društvo od poduzimanja aktivnih mjera u nadi - ili zabludi - ograničavanja, koliko je god humano moguće, opsega pošasti.

Poznata je epska priča oca (padre) Antera Marije da San Bonaventure, koji je umakao iz prihvatilišta za kužne bolesti u Genovi tijekom epidemije kuge 1657. godine jer je padre, iako i sam žrtva bolesti, preživio zastrašujuće iskustvo i napisao izuzetnu knjigu o tome. Priča oca Bisognija, koji je pobjegao iz prihvatilišta za kužne bolesti u San Miniatu izvan Firenze tijekom epidemije 1630. godine, praktično je nepoznata jer je fratar tamo izgubio život, te su preživjela jedino njegova rijetka tjedna izvješća zdravstvenom magistratu (upravnom tijelu). Kad su se dogodili sukobi između zdravstvenih i vjerskih vlasti, bilo je mnogo lakše unaprijed odrediti kako su potekli nego li predvidjeti kako će se razriješiti. Razlika dvaju gledišta nije bila razlika između istine i grješke, već između dviju vrsta grješke.“ (Carlo M. Cipolla, Faith, Reason, and the Plague in Seventeenth-Century Tuscany, W. W. Norton & Company, New York – London, 1981, str. 1-3, 8).

U današnjem dobu kovida ili korone spasonosno se očekuje novo cjepivo (ili više njih) iako se već sada zna da takvo može ili ne mora pružiti preventivnu pomoć u vrlo kratkom vremenu, te da virus može evoluirati, a posljedice po ljudsko tijelo mogu biti različite i dugoročne. Moram priznati da mi je netko prije godinu dana rekao da će se pojaviti ovakav virus i (protu)mjere, rekao bih mu da nije normalan jer da je srednji vijek odavno završio. Možda će budućnost dodatno razlučiti i produbiti nove pokušaje od nekih (pra)starih grješaka.

Znanstvenici polažu nade u rezultate eksperimenata. Evo jednog takvog: „Eksperimentom je rukovodio međunarodni autoritet u vir(us)ologiji dr. John Oxford [profesor vir(us)ologije na Queen Mary's School of Medicine, Sveučilište u Londonu]: 'Koristili smo ionizator koji emitira 50.000 negativnih iona po kubičnom centimetru. Eksperiment se odvijao u kutiji od jednog kubičnog metra. Virusi su upumpavani u kutiju. Generator iona ispuštao je klastere iona. Ioni su se lijepili na površinu virusa, isisavali hidrogen iz proteina virusa [i stvorili vodu izvan virusa], te je protein bez hidrogena degradirao [ostao bez vode, dehidrirao, uginuo]. Ovo se odvijalo trenutno i u potpunosti uklanja, uništava viruse! Prof. John Oxford: 'Ova vrsta tehnologije će nas osigurati ne samo protiv virusa za koje znamo, već i za one koji će se pojaviti u budućnosti!' („Zabranjeni video“, youtube.com/watch?v=JuU1tzjPtR0, 4.14-5.28 min.).

Bližimo se kraju 2020. godine, pa će biti zanimljivo vidjeti hoće li se i kada u bolnicama adaptirati posebne sobe s ionizatorima zraka upravo u svrhu borbe protiv virusa i dr. Ili će čovječanstvo bjesomučno očekivati nova cjepiva s rokom uporabe i trajanja koje odgovaraju zaradi korporacija (u domeni zdravstva). Naravno, ne postoji cjepivo protiv ljudske gluposti i zabluda, ali kao takvo ono ni ne bi bilo učinkovito (kao što su npr. strah i panika).

Na hrvatskom tržištu već postoje ionizatori zraka (na slovenskom navodno nešto jači), te postoje i oni za kućnu uporabu, a zanimljivo je da su inačice postojale još i prije otprilike više od pola vijeka. Da li će, nakon vode, nafte i zlata, ionizatori zraka postati najtraženiji proizvod ovisi o samom čovječanstvu i pojedincu koji kroz prizmu tablete i cjepiva može vidjeti bit do nekog vremenitog spasa svejedno upisanog u vječnost (prolaznosti).

Đivo Bašić