Razmišljeni Hrvat i mali razjareni Dubrovnik

„Danas se progone ideologije, a ne narodi, nema više poluljudi, već postoje imperijalističke sluge, fašisti pod barjakom plave zvijezde, sve u svemu, aktivisti 'nove vrste nacizma'. ...Ideja o teritoriju bila je bar više od sna, ali u pravom smislu riječi - utopija... Parazitski narod može razviti samo destruktivnu politiku. ...Protivnik ostaje ono biće iz tame, onaj politički Drakula koji ne podnosi danje svjetlo. Bilo da sjedi u Tricontinentalei ili u kakvu upravnom vijeću, bilo da voli tihi i mekani ugođaj banaka ili onaj, krući, tajnih službi, bilo da je siva eminencija šefova vlada ili vlasnik velikih medija...

Nema slađe teorije od one o postojanju urote. Čim se ona prihvati, a sve prepreke padaju, načelo realnosti, taj gnjavež, izdiše. ...Uostalom, tko krivotvori znakove? Tko vara javno mnijenje? Tko iskrivljuje događaje? Tko? Nije li to upravo ta nedokučiva hobotnica na djelovanje koje zabrinuto i neumorno ukazujem? Takva je privlačna snaga urote: izokretanjem svakog protudokaza u novi dokaz, ona svojim pristašama pruža savršeni sustav, neokrnjiv i neoboriv. ...unutarnji neprijatelj više nije zbroj sumnjivih pojedinaca, već vrhunski organizirani i aktivni savez. ...

Odsada više nema izabranih žrtava za tuđe krivnje, već postoje politički neprijatelji; nema više kulturne raznovrsnosti, već postoji podjela svijeta na dvije sukobljene strane... nikada se, u povijesti, nije dogodilo da bi se na već zaposjednuti teritorij moglo bez problema naseliti novo stanovništvo. ...Ne pili se grana na kojoj se sjedi... Protivnik više nije... niži, podčinjeni, prema kojemu se ovisno o raspoloženju može odnositi bilo blagonaklono bilo s prezirom, on je sad kolektivno utjelovljenje Zla i kuje zavjeru radi propasti ljudskog roda. ...sudimo li po nekim nedavnim publikacijama, učenik je dostojan učitelja. ...povijest se nikada ne bi ponavljala da njezini protagonisti katkada ne posjeduju strašnu sigurnost da brane čistu i duboko izvornu stvar." (Alain Finkielkraut, Imaginarni Židov, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1993, str. 126-135, 139).

Imaginarnost bi mogli nazvati zamišljanjem, razmišljanjem ili možda promišljanjem (možda uvelike nestvarnim i idealističnim), ali kada izostaje, to bi mogli nazvati razmišljenošću. U (prethodnom) smislu reprodukcije postoji jedan placa-izraz s prefiksom „raz-".

Banke, poduzeća, korporacije

Što bi imaginarni Hrvat svojom (s)raz-stvarnošću mogao ostaviti za budućnost u civilizacijskom smislu razmišljenosti, (s)tvarnog i pravnog beznađa:

- Banke u smislu pripadnosti (hrvatskoj) naciji zapravo ne postoje. One se zadovoljavaju međusobnim kupovanjem i uništavanjem à vista, usput uništavajući ljude, ali i povjerenje koje će im možda zatrebati.

BankeBanke u smislu pripadnosti (hrvatskoj) naciji zapravo ne postoje. One se zadovoljavaju međusobnim kupovanjem i uništavanjem à vista, usput uništavajući ljude, ali i povjerenje koje će im možda zatrebati.- Privatna poduzeća već odavno nisu takva, već su produžene ruke nezahvalnih, materijalnošću „svevišnjih" i suludo nezasitnih idiot-pojedinaca i korporacija. Pretvoriti društveno u državno za „1 Kn", te kupiti ista vlasništva za tu cijenu, dovodi nas do istovjetne precizne vrijednosti tih pojedinih i balica-ljudi. To treba imati na umu milosrđa koje će možda zatrebati tim ljudima, ako im ga tko ukaže.

- Korporacije su pritajeno uvidjele važnost pitke vode za budućnost čovječanstva. Možete živjeti bez dva ili 20 računala, ali teško bez (preporučljivo) dvije litre vode dnevno. Naravno, one su opet previdjele zakon velikih brojeva: na svijetu ipak ne živi više milijardi matuna, već živih bića. Jedini problem su iskvarene političke strukture, ali one su u znatnoj brojčanoj manjini, pa je dobro ne podcjenjivati zakone (velikih brojeva) i matune (one za gradnju).

KrajobrazNametanje projekata štetnih po krajobraz iznimno je pogubno, ali na svu sreću glupost nije „viroza" koja napada široke slojeve, za razliku od prvih kod kojih je neprolazna. Naravno, kada ne postoje prethodni unutardržavni i međunarodni natječaji za uređenje pojedinih prostora, to nas dovodi do pogodovanja ma kojem god investitoru.- Hiperproduktivnost sukoba povjerenja dovodi do nevjerice u ono što u cijelosti dolazi „s vrha", ali piramida je stari simbol koji baš i ne može kontrolirati „temelje" i služiti na ponos slobodnom zidanju, osobito ako su nad izvornim vjerovanjima zavladale iznimno glupe strukture također više-manje iznimnih financijskih pozadina. Dobro je imati dobru pozadinu, pa se na nju dočekati - znatno bolje od puknuća leđne moždine i osovine svijeta kojeg čine siromašni stanovnici jer onda nastaje „paraliza", time i obijesti i nezasitnosti, a to život „uglednim" pojedincima čini prilično monotonim i nezanimljivim.

- Nametanje projekata štetnih po krajobraz iznimno je pogubno, ali na svu sreću glupost nije „viroza" koja napada široke slojeve, za razliku od prvih kod kojih je neprolazna. Naravno, kada ne postoje prethodni unutardržavni i međunarodni natječaji za uređenje pojedinih prostora, to nas dovodi do pogodovanja ma kojem god investitoru. Susljedno pogodovanje i tzv. provođenje ili tumačenje zakona suprotno međunarodnim i zakonima određene države dovodi nas pred zid, ne šutnje, već legitimnog prava dugoročne zaštite prava žitelja određenog područja i države, kad ovi već nemaju mogućnost (samo)zaštite „pozitivnim" pravom.

Uostalom, dokud sežu i gdje vode temelji tog prava? Zamislite pravni sustav koji zabranjuje ismijavanje kršenja i ukazivanje na loše zakone i uopće provođenje onoga što, uvjetno rečeno, možemo nazvati (pravo)valjanim. Kaos se itekako može izroditi u još veći, pogotovo ako se zatomljuju temeljna ljudska prava na život i opstanak. Samo budale na vrijeme ne uviđaju ozbiljnost situacije i dugoročnu sklupčanost uzroka i posljedica.

Izigravanje povjerenja

Od pojedinih ljudi sam čuo da se nakon slaboizlazećeg referenduma srame što su Dubrovčani, stanovnici Dubrovnika, pa se sjetih biblijske, starozavjetne priče. Jahve (koji VodaVidimo da se zapravo sve vrti oko vode i krvi: da bi bilo prve (time i života), moguće je proliti drugu koja jamačno nestaje u vremenu. Izostanak pak znači sušu i smrt. Tko na svijetu ima pravo uskratiti nečije pravo na vodu? Može li se temeljno i nužno ljudsko pravo obijesno i (ne)sportski uspoređivati s ičim i koji to zakon može dati prioritet nečemu drugom? Kolike moraju biti plaće parlamentaraca svijeta za shvatiti da nema tako visoke plaće za tako niski i kratki život bez vode i nezagađenog životnog prostora?se Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao kao El Šadaj), za izbavljenje Izraelaca iz egipatskog ropstva (koje je trajalo 430 godina), umnožio je znakove i čudesa i stavio svoju ruku na Egipat. Iako je Mojsije više puta intervenirao da Izraelci mogu slobodno štovati Boga u pustinji, faraon nije popuštao.

Kao posljedica nepopuštanja i izigravanja povjerenja da će popustiti, egipatsku zemlju pogađaju zla: voda (rijeka, prokopa, jezeraca, vodenih stjecišta) pretvorila se u krv (i time postala nepitka), navalile su žabe, komarci (od praha na tlu), potom obadi, pomor stoke, čirevi (i otekline) po ljudima i životinjama, tuča i vatra (grmljavina), skakavci (od kojih se nije vidjela zemlja) i na kraju tama (trodnevna tmina koja se mogla opipati). Faraonova nepopustljivost pretvorila se u suprotnost tek kada se dogodila smrt prvorođenaca (životinja i ljudi, također i faraonova sina) kao zadnja božja kazna.

Jahvina pasha (prolaz) značila je prolazak Zatornika pored kuća na kojima je na nadvratniku i dovratnicima bio znak od janjeće krvi, a to je značilo poštedu od ponoćnog smaka prvorođenaca. Nije li ovaj biblijski opis upravo preslik prošlosti na moguću budućnost kada vode budu zagađene jer je netko na tome želio zaraditi novac, a zapravo je zaradio vlastitu smrt?

Vidimo da se zapravo sve vrti oko vode i krvi: da bi bilo prve (time i života), moguće je proliti drugu koja jamačno nestaje u vremenu. Izostanak pak znači sušu i smrt. Tko na svijetu ima pravo uskratiti nečije pravo na vodu? Može li se temeljno i nužno ljudsko pravo obijesno i (ne)sportski uspoređivati s ičim i koji to zakon može dati prioritet nečemu drugom? Kolike moraju biti plaće parlamentaraca svijeta za shvatiti da nema tako visoke plaće za tako niski i kratki život bez vode i nezagađenog životnog prostora?

Okrutnost kazni biblijskog Starog Zavjeta nastavljena je blagošću i opraštanjem Novog Zavjeta. Praštati je ljudski i krajnje pozitivan čin. Doslovno. Za praštanje u ovozemaljskom životu potrebno je imati preduvjet života, ali ako potrujemo vodu, uništimo životni prostor i bioraznolikost (koje smo i sami nositelji), kome praštati jer ćemo svi biti mrtvi? Onda je (nemoguće) i kasno za praštanje, već treba na vrijeme upozoriti (ovu idiotariju i gnusopoklonstvo od civilizacije).

Đivo Bašić