Legalizacija iliti tko će hrvatskim građanima vratiti oduzeto poštenje?

„Tko će vratiti hrvatskim građanima 15,2 milijarde dolara? Hrvatske ili europske vlasti?", hrabro se u svom gotovo 6-minutnom obraćanju „gradu i svijetu" pita gđa. Nataša Srdoč, predsjednica Adriatic Instituta za javnu politiku. Odgovor je vrlo jednostavan: (možda) nitko, a to je (po meni) glavni razlog skorašnjeg ulaska RH u EU i vjerojatno još upitnijeg o(p)stanka u njoj. Dotična objašnjava da su iz RH iznesene velike količine novca, službeno oko „15,2 milijarde dolara", a neslužbeno („na ruke") još i više. Štoviše, smatra ona, PDV u Hrvatskoj nije trebao biti 25%, već oko 15% (u slučaju povrata ovog novca).

Evo, stigla nam je i legalizacija izgrađenih objekata. Došla je tiho i ušla u pravni WC zavrzlama. Uprava je prije činila upravo suprotno od onoga što je dobivala od banaka: kreditiranje i plaćanje na rate. Tako građani nisu lokacijske, građev(i)n(sk)e dozvole i komunalnu naknadu plaćali u više rata, a kad se lokalne i druge uprave zadužuju one upravo to dobivaju od banaka; banke pak zauzvrat uzimaju plaćanje kamata koje svijet inače nikad ne bi vidio u gotovinskom smislu.

Znači ne postoji krivnja za kopernikanski obrat? Nitko nije kriv što sada (većinom siromašni) RH-građani moraju plaćati kazne za „nedopuštenu" gradnju (čitaj: bez potrebitih dozvola) umjesto da su im još u prošlom stoljeću dopuštene rate? Ne samo da veliki iznosi (pa čak i rata), nisu pravno (ustavno) utemeljeni, već nisu ni normalni.

Rješenje

Ipak, postoji rješenje za „sveobuhvatnu" legalizaciju. Građanima treba dopustiti plaćanje u ratama tako da iznos rate ne GotovinaOnaj pak tko se odluči na plaćanje u gotovini i u jednoj rati, bit će u potpunosti ili većim dijelom oslobođen kazne što nije izvadio dozvole „na vrijeme" (očito bankarsko naše svagdašnje). Nažalost, tu nećemo moći izbjeći poraznu okolnost: fukare i lopovi plaćaju tuđim i nezakonito stečenim novcem, tako da će njima legalizacija dobro doći, a oni će je još bolje i naći.prelazi i mora biti manji od 10% iznosa najveće plaće koju prima određeni građanin (fizička osoba) u nekom kućanstvu. Na rate ne smiju biti obračunavane kamate jer mnogi neće moći platiti u gotovini (ili gotovo ikako), a vremensko obročno plaćanje bi se utvrđivalo po visini te plaće i primanjima kućanstva u cijelosti (jedna, dvije, pet ili deset godina, ovisno o veličini samog objekta i siromaštvu građana jer je to u većini slučajeva precizniji termin od bogatstva).

Onaj pak tko se odluči na plaćanje u gotovini i u jednoj rati, bit će u potpunosti ili većim dijelom oslobođen kazne što nije izvadio dozvole „na vrijeme" (očito bankarsko naše svagdašnje). Nažalost, tu nećemo moći izbjeći poraznu okolnost: fukare i lopovi plaćaju tuđim i nezakonito stečenim novcem, tako da će njima legalizacija dobro doći, a oni će je još bolje i naći.

Nadalje, postoji problem izlaska geometra (mjernika) na teren jer ih jednostavno ne bi bilo toliko zbog, u tom smislu, moguće navalije. Stoga građanima treba dati javno upute kako pošteno izmjeriti kvadraturu ('kubikažu') koju će sami prijaviti. E, onda će lijepo mjernici postupno tijekom narednih godina (po abecedi ili teritorijalnom principu bliži-dalji) ići i to provjeravati.

U slučaju da su građani tijekom postupka sadašnje legalizacije lagali i lažirali podatke, tek onda treba naplatiti kaznu. To bi bilo pošteno. Istina, na ratama bi trebalo naznačiti „dospijeće plaćanja" jer, građani k'o građani, neki bi sve platili na isteku zadnje (godišnje) rate. I eto vam rješenja.

U suprotnom, mislim da postoje još dvije mogućnosti: građanima treba u potpunosti sve oprostiti, a neka se sve to lijepo naplati od onih „15,2 milijarde dolara" i više. Za to što „institucije nisu profunkcionirale" nisu krivi građani odnosno ogromna većina građana. Ili pak postoji druga mučna vjerojatnost: ulice, jer itako već odavno nemamo državu, a ono što imamo daleko je čak i od definicije „pravne" ili neke od država uopće.

Đivo Bašić