Svevlađe genocidne demokracije

Nekako sam vrlo kratko pratio izbore u BiH. Jednostavno bode u oči primjena izbornih odredbi za Srebrenicu kao i za cijelu BiH. Istina, ratni zločinac kao i bilo koji zatvorenik imaju pravo glasa, ali kada etnički očistite dio područja, postoji li „pravo glasa" ljudi koji su tu živjeli donedavno, a otad su mrtvi, nasilno usmrćeni. Onaj koji ne kažnjava zločin, sam je izvršitelj kaznenog djela (propusta) i otvorenih vrata dočekuje slične u budućnosti.

Govoreći o demokraciji zapravo najčešće govorimo o sprdokraciji, bez obzira na (ne)uljuđenost i način izraža(van)ja. Narod niti je vladao, niti vlada, a niti će vladati da se ne bi možda zamjerio ne samom sebi, već onima koji su na vlasti i navodno predstavljaju „vladavinu naroda" (tzv. demokraciju). Zapravo bi precizniji termin bio „genocidna demokracija" kojom se u mirnodopskim uvjetima pokušavaju ubijati ideje i identiteti, psihički integriteti (cijelih nacija), a u ratu to pak znači i fizičko uništenje. Demokracijom parafrazirana čuvena rečenica spisatelja zapravo bi trebala glasiti: „Ne tražim da se demokracijama pomaže, već da im se manje krade".

„Primitivna plemena"

Dobro je imati na umu da genocid znači rodoubojstvo ili plemeuboj, pa kada određenoj zemlji ne date dostatne iznose kredita, ljudi prepušteni ulicama (npr. grčkim) mogu nastradati, čak i poginuti (iako su većinom „narod"), dok prečesto na zemlji svakodnevno ginu čitava „plemena" (nazvana „primitivnim" od još primitivnijih) gladnih i žednih ne demokracije, već hrane i vode. Možemo se zapitati otkud takva „ulična" i „žedno-gladna" posljedica, ali gotovo glupo bi bilo ne zaključiti da joj uzrok ne leži u pustoj pljački, obijesti i izigravanju demokracije.

Teško je povući crtu ili granicu, čak donekle i onu terminološku, moguće nekih međugraničnih sporazuma, riječi koja čak ima u sebi, a i u stvarnosti bi trebala imati „razum". Uostalom, što (ili tko) leži „među granicama"? Ništavnost (ili nitkov /misli/) jer problem je u granicama samim, dok one sve pak nemaju granica (ljudske gluposti).

Đivo Bašić