Detalji

Objavljeno: 18. veljače 2010.

Jorjo Tadić (24. travnja 1937., str. 15-16) kaže (ponešto kroatizirano): "Prvotno Dubrovnik nije bio aristokratska država kao u kasnijim vjekovima, te su vlastela morala dijeliti svoju vlast s običnim narodom. Teško je točno i određeno utvrditi kakvo je političko uređenje imao Dubrovnik u to vrijeme, a još teže je kazati kako i kada je plemstvo preuzelo svu vlast u svoje ruke. Dubrovnik je u ranijim epohama svoje povijesti bio neznatno i maleno mjesto, pa zato ni o važnijim događajima iz tih vremena nemamo pouzdanih vijesti. Možemo jedino nagađati i na osnovi nekih neznatnih i dosta sumnjivih podataka stvarati približno vjernu sliku njegovog ranijeg političkog uređenja, ali nikako ne možemo znati kako su nastale i kako su se mijenjale i razvijale državne institucije Dubrovnika. A ipak je to jedno od najvažnijih pitanja iz njegove kulturno-političke povijesti, jer time ne bismo samo objasnili postanak konstitucije [ustrojstva] u Dubrovniku, nego i odnošaj vlastele prema narodu, kao i problem odakle dubrovačkom plemstvu kasnija vlast i da li je političku vrijednost pojedinaca određivao socijalni ili ekonomski momenat, da li su, naime, svi plemići morali biti Romani, a svi pučani Slaveni [Hrvati] ili ne. Dugo će se oko ovoga pitanja okretati dubrovačka historiografija, a možda ga neće moći nikada riješiti, jer je državno uređenje Dubrovnika nastajalo polagano i jer je Dubrovnik svoju državnu formu dobio vrlo rano."(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 10. veljače 2010.

I ona je jedan od onih brojnih većinom samoukih talenata, kojima rađa naša klasična zemlja, osobito krajina dubrovačka, za koju bi mogle vrijediti Homerove riječi: 'Kršna je ona, a rodna junacima'. Mali njezin atelijer u Gružu pun je raznih skica, studija, a i gotovih radnja. Između njih se osobito ističu portreti i slike iz krasne prirode dubrovačke. Pasteli su joj prekrasni. Krasan je, iako nije dovršen, portret njezine majke, koji je kritika na zadnjoj Medulićevoj izložbi osobito pohvalila. Krasni su također i portreti dviju starica, a i portret gđe R. P. je osobito dobar. Nacrt neke babe tako je dobar, da je sam Bukovac izjavio, da bi ga bez ikakve bojazni potpisao i bilo gdje izložio. Lijepe su i dvije slike njezine djevojke Nike. Slika djevojke, što se je u rascvalome vrtu prihvatila za granu, tako je lijepa i originalna, da bi i na prvim izložbama, kad bi je bila dovršila, digla glas slikarice, kako reče jedan odličan slikar. Pastel-slika dječaka uprav je izvrsna. Slavni češki slikar Alf. Mucha, koji je i u Parizu među prvima, pregledao je njezin atelier, pohvalio joj radnje, a između pejsaža osobito jedan, na kome je naslikana starica među maslinama uz more.(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 05. veljače 2010.

Sam naziv Zakona o golfu otkriva nam zapravo neekološki karakter neke države, te bi takav izričito trebao nositi naziv Zakon o gospodarenju krajobrazem. Ako imamo u vidu važnost sporta za civilizaciju, pošteno i razumno bi bilo da onda postoje i drugi zakoni koji se tiču ostalih sportova koji bi bili pojedinačno (ili skupno) detaljno obrađeni (u jednom povećem zakonu). Nevjerojatna je činjenica da se Zakon o golfu kvalificira kao "nacionalni interes" jer nacije u većoj mjeri ne čine bogati pojedinci stranih nacija, već se onda radi od interesima multinacionalnih kompanija, a to je nešto drugo i nimalo ne obvezuje RH za razliku od nužnog očuvanja krajobraza koje je obveza po Ustavu RH i ostalim zakonima. To znači da je Zakon o golfu svojim postojanjem kontradiktoran u samom naslovu jer ne zaštićuje golf kao sport, već dugoročno uništava krajobraz.(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 03. veljače 2010.

Još uvijek mi je u sjećanju jedan članak iz dnevnog slobodnog dalmatinskog novinskog lista koji je bio posvećen crvenoj živi pa se, ako se ne varam, tamo spominjalo da jedna (ili više) smjesa veličine teniske lopte može uništiti jedan 5-milijunski grad. Čini mi se da se u kontekst stavljao grad Moskva. Michael Baigent, Drevni tragovi, Tajne drevne povijesti i pretpovijesti, Stari grad, Zagreb, 2005, str. 187, 195-199, donosi zanimljive podatke o toj materiji. Najbolji način izraza "mistične istine" (po Pitagori) bila je uporaba simbolike. Takvi bi simboli ostali tajni usprkos (njihove) objave, a samo neki bi ih rabili uz pravilno razumijeće, što je bio smisao i alkemije. Čuveni Boyleov zakon (zapravo Boyle-Mariotteov zakon) dobio je ime po znanstveniku Robertu Boyleu, a on je pak pisao pogrdno o alkemičarima, ali ga je alkemija svejedno zaintrigirala. Ostavio je na stotinama stranica šifrirane zapise (kombinacija latinskog, grčkog i židovskog alfabeta) koji su izišli na vidjelo 1992. Ali zašto i za koga?(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 01. veljače 2010.

G. Anđelko Tičić iz Velenja u Sloveniji poslao je 10. srpnja 2005. Pomorskom muzeju u Dubrovniku vlastiti pismeni zapis priče svog djeda, pomorca Petra Tičića (1897.-1969.) iz Povljane na otoku Pagu, te prethodno naveo neka objašnjenja teksta koji je "pokušao napisati bez vlastitih emocija", pa je stoga taj činjenični "tekst dosta suhoparan", ali u biti iznimno zanimljiv. Jednom zgodom je g. Petar Tičić "jednog ljetnog dana 1929. godine" ponudio smještaj namjerniku koji je dolazio iz Vira do Povljane na Pagu koja onda nije imala gostionicu za smještaj, a zapravo je pomogao glavnom kirurgu i šefu bolnice u Sušaku dr. Marjanu Komljenoviću. Kasnije mu je dotični pomogao jer je djed rekao da je radio u tvornici, ali je posjedovao pomorsku knjižicu i imao želju za plovidbom. Evo kako je opisan njegov nesuđeni ukrcaj na "Daksu" (jer im je baš tada nedostajao ložač).(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 12. siječnja 2010.

...Mogle su se čuti svakojake (ili riječima svakoslabe) međusobne optužbe, tvrdnje, spekulacije i dr., pa mi je ostala u sjećanju ona o pobjedi sila svjetla nad silama tame. Zanimljivo. Mislio sam da je to stara "dobra" dualistička koncepcija svijeta koju ćemo izrečenu prije čuti iz ustiju gnostika, a ne agnostika jer se u agnosticizmu navodno smatra da "u stvari nema ničega što se ne bi dalo spoznati, već postoje samo stvari i pojave prirode koje na dotičnom povijesnom stupnju razvitka znanosti još nisu spoznate". Borba sila dobra i zla utkana je u sve vjere svijeta, pa tako i u kršćansku. S druge strane tvrdilo se da će u izboru suprotnika biti odabrana opcija "crvene Hrvatske". Nije se mislilo na onu "Crvenu Hrvatsku" iz Ljetopisa popa Dukljanina (Grgura Barskog), već na postkomunističku i dalje komunističku (zapravo socijalističku) Hrvatsku...(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 08. siječnja 2010.

Sjećam se kada je 1989. jedan moj tadašnji bivši školski kolega rekao da će on i još neki (članovi ili simpatizeri jedne velikosrpske stranke) podignuti srpsku zastavu (vjerojatno ne s tadašnjom zvijezdom, već četiri 's') - na Orlanda na Stradunu u Dubrovniku! Tada sam mu rekao: "Slušaj, ako slučajno pokušate dignut' srpsku zastavu, tako ćemo vas zasut' ljutim narančama da ćete bit' modri k'o balančane". Naravno, nije došlo do podizanja te besmislene zastave, ali vjerojatno ne zbog mojih malih riječi. Tada sam imao na pameti još nezrele, tamnozelene, poprilično tvrde, ljute naranče.(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 08. prosinca 2009.

Netko je posjekao stare masline na Gornjem Konalu blizu novog Depozita (na vrhu ulice Uz mline). Stablo masline u antičkoj Grčkoj bijaše posvećeno Ateni. U izobilju je raslo na poljanama Eleuzine gdje je bilo i zaštićeno. Tko god bi oštetio maslinu išao bi pred sud. Maslini je dat božanski status u Homerovskoj "Himni Demetri". U judeo-kršćanskoj tradiciji maslinovo stablo je simbol mira, a po legendi je i Križ (na kojem je razapet Isus) bio od maslinovog i cedrovog drva. Maslina je zapravo Biblija mira. Lovor i maslina pojavljuju se kod masonskog četvrtog stupnja drevnog i prihvaćenog škotskog obreda ili stupnja tajnog meštra. Veza lovor-maslina, bez odbacivanja te mogućnosti, povezana je uz Apolona i Atenu. Grci su davali (oglavne) vijence od maslinovog lišća pobjednicima Olimpijskih igara. Dubrovčanin Ivan Gundulić (1589.-1638.) u djelu "Dubravka" kaže: "...Milosna, jedina božice svijeh strana, tebi u dar maslina od mene je podana... tako vlas tv[oj]â da u pokoju čestitijem nas vijencom kruni".(Đ.Bašić)