Ugled i dostojanstvo
Sramni se može bit jazikom svojime
ter vole govorit svaki čas tujime,
a ja ću mojime govorit ljudem svim
jer sam ja sasvime po Bogu dičan njim:
ja drugim ni umim od moga poroda
govorit, neg ovim koji mi Bog poda.
( Juraj Baraković, Vila Slovinka, 1614.)
Sadanji jezik bilo kojega naroda jest pokazatelj njegove jezične kulture, ukusa, odnosa prema svojemu pa i drugim narodima. Narod je živ dok je živ njegov jezik, vjera i tradicije. Nema jezika, nema ni naroda. Umre li jezik, umire i narod. Još je u 19. stoljeću poznati ruski pisac, vojni i državni dužnosnik, državni tajnik, ministar narodne prosvjete te predsjednik Ruske akademije, admiral A.S. Šiškov (1754.-1841.) pisao: " Jezik je duša naroda, zrcalo običaja, točan pokazatelj prosvijećenosti, neumoran propovjednik djela. Uzdiže li se narod, uzdiže se jezik, ako je narod uljuđen, uljuđen je jezik. Gdje u srcu nema vjere, tamo u jeziku nema pobožnosti. Gdje nema ljubavi prema Domovini, tamo jezik ne iskazuje domoljubne osjećaje. (...) Jednom riječju, jezik je mjerilo uma, duše i narodnih obilježja. Ne može cvjetati tamo gdje je razum podložan srcu, a srce sljepilu i zabludi " (Razmišljanje o ljubavi prema Domovini, Sankt Peterburg, 1812.).
Jezik i narodNarod je živ dok je živ njegov jezik, vjera i tradicije. Nema jezika, nema ni naroda. Umre li jezik, umire i narodJezik je tijesno povezan s imenom. Ime nosi svaki čovjek, narod, država, poduzeće, udruga... S imenom ulazi u ovaj svijet i povijest, s imenom i odlazi ili ostaje u dobroj ili lošoj uspomeni. Ime je bitni sastojak lingvokulturnoga identiteta i osebujnosti onoga tko i kako ga nosi u aktualnoj identifikaciji. " Imena, osobna i vlastita, jezične su i kulturne činjenice. U njima je pohranjen, pa se u njima najbolje prepoznaje i utvrđuje identitet jezika i kulture kojeg naroda. U njima se zrcali i odnos toga naroda prema svojemu jeziku i prema svojoj kulturi, svijest toga naroda o potrebi očuvanja i njegovanja vlastita identiteta", piše u Jezičnim savjetima L.Hudeček, M.Mihaljević, L. Vukojevića ( Zagreb, 2010., str. 103-104.).
Anglizmi svugdje oko nas
DvojezičnostEngleski jezik kao i engleštice (anglizmi) sami po sebi ne škode hrvatskomu jeziku ako ne uzrokuju pomicanje u strukturi i njegovu sustavu, ako ne potiskuju izvorne hrvatske riječi, ne stvaraju nepotrebnu dvojezičnost, mješavinu tzv. anglokroatizama ili ako ne zaprječuju leksičko i rječotvorno stvaralaštvo kakvo postoji u svakom književnom (standardnom) jezikuU Hrvatskoj su sve brojnije i češće reklame, oglasi za radna mjesta te imena poduzeća i udruga samo na engleskom jeziku ili na engleskom, a zatim na hrvatskom. Na međumrežnoj stranici Društva hrvatskih književnika čitamo: "Croatian Writers' Association Društvo hrvatskih književnika" (dhk.hr). Na prvom mjestu vidimo engleski naziv Društva, a istom potom, vjerojatno kao prijevod, hrvatski naziv. Društvo hrvatskih književnika (DHK) registrirano je pak u Republici Hrvatskoj pod hrvatskim, a ne engleskim imenom pa stoga na službenoj stranici Društva mora biti samo hrvatski naziv ( naziv i obavijesti na stranom jeziku moraju biti na posebnoj stranici). Strano ime udruge, ako je propisano statutom i upisano u registar, valja pisati samo iza naziva na hrvatskom jeziku, a ne obratno. U članku 3. statuta DHK-a čitamo: "Puni naziv Društva glasi: Društvo hrvatskih književnika. Skraćeni naziv glasi DHK" (dhk.hr).
Udruge belgijskih, danskih, dubrovačkih (Društvo dubrovačkih pisaca), njemačkih, ruskih pisaca, usput budi rečeno, na međumrežnoj stranici nemaju engleskoga naziva društva (ecrivainsbelges.be; danskforfatterforening.dk; dupisci.hr; autorenverband.de; voskres.ru), a Hrvatsko društvo pisaca (HDP) npr. ima englesko ime svoje udruge i na službenoj stranici i u statutu. U clanku se 2. statuta HDP-a piše: "Puni je naziv Društva: Hrvatsko društvo pisaca. Skraćeni je naziv Društva: HDP. Uz naziv na hrvatskom jeziku Društvo rabi i naziv na engleskom: Croatian Writers' Society" (hdpisaca.org). U Rijeci još uvijek postoji brodogradilište koje nosi ime "3. maj", iz čega je bjelodano da je riječko poduzeće dobilo ime u skladu s normom srpskoga jezika. Ime udruge ili poduzeća odraz je etnolingvokulturnoga mentaliteta i identiteta određenoga naroda u određenom času.
Zakonske odredbe
U članku 12. Zakona o udrugama piše:
"(1) Naziv udruge mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2) Naziv udruge može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine ime međunarodne organizacije čija je udruga članica, ako su te riječi uobičajene u hrvatskom jeziku, ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jeziku.
(3) Udruga koja ima za cilj zaštitu i promicanje interesa pripadnika nacionalne manjine može, uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, imati i naziv na jeziku i pismu nacionalne manjine.
Zakon Ako je uz naziv ili skraćeni naziv u registru udruga upisan i naziv ili skraćeni naziv u prijevodu na strani jezik, naziv ili skraćeni naziv na stranom jeziku udruga može rabiti samo zajedno s nazivom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu(4) Naziv udruge može se, ako je to predviđeno statutom, upisati u registar udruga i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu mora se upisati na prvom mjestu.
(5) Uz svoj puni naziv udruga može rabiti i skraćeni naziv, koji mora sadržavati karakteristični dio naziva udruge. Skraćeni naziv upisuje se u registar udruga.
(6) Naziv i skraćeni naziv udruga je dužna rabiti u obliku i sadržaju u kojem su upisani u registar udruga.
(7) Ako je uz naziv ili skraćeni naziv u registru udruga upisan i naziv ili skraćeni naziv u prijevodu na strani jezik, naziv ili skraćeni naziv na stranom jeziku udruga može rabiti samo zajedno s nazivom na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(8) Odbit će se zahtjev za upis u registar ako se naziv udruge jasno ne razlikuje od naziva udruge upisane u registar udruga.
(9) Ako se tijelu državne uprave koje vodi registar udruga podnesu dva ili više zahtjeva za upis u registar udruga s istim nazivom, odobrit će se upis one udruge koja je prva podnijela zahtjev " ( Zakon o udrugama, Narodne novine, br.88.,2001.).
Zakon o udrugama slijedi odredbu Ustava Republike Hrvatske (RH) koja u članku 12. stavku 1. jasno i nedvojbeno propisuje da je u RH-u u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Bilo koje društvo prema Zakonu o udrugama može u svojem statutu, uz naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, imati prijevod naziva na jedan ili više stranih jezika, no taj strani naziv upisuje se u registar udruga istom iza naziva na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. Ime udruga, poduzeća ili tvrtka u statutu, službenim ispravama te na službenoj međumrežnoj stranici mora biti istobitno nazivu koji je upisan u registar Republike Hrvatske. U odsutnosti je hrvatskoga jezičnoga zakonodavstva moguća svjesna ili nesvjesna jezična manipulacija.
Engleski jezik kao i engleštice (anglizmi) sami po sebi ne škode hrvatskomu jeziku ako ne uzrokuju pomicanje u strukturi i njegovu sustavu, ako ne potiskuju izvorne hrvatske riječi, ne stvaraju nepotrebnu dvojezičnost, mješavinu tzv. anglokroatizama ili ako ne zaprječuju leksičko i rječotvorno stvaralaštvo kakvo postoji u svakom književnom (standardnom) jeziku. Svako ime kao važan čimbenik kulturne baštine naroda mora imati svoj ugled i dostojanstvo.
Artur Bagdasarov