Sinod ili sinoda?

Čitateljica S.G. postavila nam je pitanje o imenicama sinod i sinoda, je li riječ o dvjema imenicama ili različitim oblicima iste imenice. Naime, u Školskom rječniku hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz 2012. na stranici 698. natuknicu je sinod koja znači 'crkveni sabor'. U Rječniku hrvatskoga jezika (RHJ)  Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža iz 2000. imenice sinod u muškom je rodu i sinoda u ženskom rodu. Te se dvije imenice značenjski razlikuju.

Sinod je imenica muškoga roda u RHJ koja znači: 'pravos vijeće duhovnika i svjetovnjaka koje upravlja autokefalnom crkvom', npr. sveti arhijerejski ~. Sinoda je u navedenom rječniku imenica ženskoga roda koja znači: '1. kat sastanak biskupa i svećenika, npr. dijecezanska ~   2. protest vijeće duhovnih i svjetovnih osoba' (str. 1124.). Mrežno izdanje "Hrvatske enciklopedije" Leksikografskoga zavoda isto tako razlikuje naziv pravoslavnoga sinoda od katoličke sinode. U "Hrvatskoj enciklopediji" (mrežno izdanje) nalazimo da "U pravoslavlju sinoda ima posebno značenje (→ sinod). U protestantizmu je sastav i djelokrug sinode veoma različit. Sastavljena je od duhovnih i svjetovnih predstavnika, a može biti mjesna, okružna, pokrajinska i zemaljska (generalna)“ (sinoda).  U tom izdanju natuknica sinod u muškom rodu znači: "sinod  (grč. σύνοδος: 'sabor, vijeće, skupština'), u pravoslavlju, naziv za različite crkvene sabore na kojima se rješavaju vjerska i crkvenoorganizacijska pitanja (→ sinoda). Sinod bira patrijarhe i episkope te ustanovljuje episkopije, on je vrhovno zakonodavno i izvršno tijelo pravoslavnih crkava. To je crkveno tijelo iznad patrijarha koji se mora pokoriti zaključcima sinoda. U Ruskoj pravoslavnoj crkvi sinod je bio vrhovno upravno tijelo podložno svjetovnoj vlasti (Sveti sinod)." (sinod). Isto je ili slično u  "Proleksis enciklopediji" (Proleksis enciklopedija) i u "Općem religijskom leksikonu", Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža “ (sinod, str. 865. - 866.; sinoda, str. 866.). U Anićevu "Rječniku hrvatskoga jezika" iz 1998. god. sinod i sinoda su rodovske inačice s istim značenjem: "sinod m (sinoda ž ) u kršćanskim crkvama sabor, zasjedanje dostojanstvenika" (str. 1052.). U "Hrvatskom enciklopedijskom rječniku" Novoga Libera i Jutarnjega lista iz 2002. i 2004. surećemo: "sinod m (sinoda ž) 1. kršć. zasjedanje dostojanstvenika, sabor 2. a. pravosl. administrativno arhijerejsko vijeće koje upravlja autokefalnom crkvom [Sveti arhijerejski sinod] b. kat. sastanak svećenika jedne biskupije na kojem se vijeća o stvarima crkve, o pitanjima vjere i ćudoređa [biskupska sinoda] (str. 15. - 16.). Sastavljači rječnika u definiciji uz pomoć odrednica (kršć, pravosl., kat.) pojašnjavaju razliku, što znači naziv u širom, općem kršćanskom smislu, a što znači u užem smislu u pravoslavlju i katoličanstvu.

Jeronim Šetka u crkvenom nazivoslovnom rječniku repritnoga izdanja iz 1976. navodi: "Sinod(a) m (ž) kod katolika: sastanak na kojem su sabrani svećenici jedne biskupije s biskupom na čelu, ili sami biskupi, da vijećaju o crkv. stvarima (usp. npr. kn. 54. V. sabor). Kod pravoslavnih: administrativno arhijerejsko vijeće za upravu odnosne autokefalne crkve (Sv. sinod)." (str. 275.).

Jeronim Šetka

U Malom religijskom rječniku Adalberta Rebića iz 2006. susrećemo naziv u ženskom rodu: "sinoda (grč. synodas: skupina, sabor, sastanak), 1. u katolika sastanak na kojem su sabrani svećenici jedne biskupije s biskupom na čelu, ili sami biskupi, da vijećaju o pitanjima vjere i ćudoređa ili jednostavno o stvarima Crkve. […] 2. Sveti sinod u pravoslavaca administrativno arhijerejsko vijeće za upravu autokefalne Crkve” (str. 127.). Isto tako u ženskom je rodu natuknicu u Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva iz 1979.  sa značenjem: "Sinoda […] Skupština klera jedne biskupije ili crkvene pokrajine koju saziva i predsjeda biskup ili metropolit. Na njoj se mogu donositi disciplinarne odluke (ne dogmatske), a njeni su zaključci lokalnog karaktera, za razliku od → koncila, koji ima univerzalni karakter." (str. 533.)   

U jednojezičnom Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika (VRH) Školske knjige iz 2015.  nalazimo naziv samo u muškom rodu: "sinod im m […] 1. KRŠĆ okupljanje dostojanstvenika radi donošenja odluke o važnim crkvenim pitanjima [biskupski sinod; Zagrebački sinod obrati se na samoga kralja Maksimilijana II. s molbom da kazni toga heretika.]; 2. a. PRAVOSL administrativno arhijerejsko vijeće koje upravlja autokefalnom crkvom [Sveti arhijerejski sinod]; b. KAT sastanak svećenika jedne biskupije na kojem se vijeća o stvarima crkve, o pitanjima vjere i ćudoređa [zaključci sinoda; To će pitanje biti otvoreno i na sinodu.]" (str. 1401.).

Ljiljana Jojić

Inačice treba kodificirati ako se potpuno podudaraju značenjski i stilski, npr. u riječima terijtorij i teritorija u korist teritorij ili kvaliteta i kvalitet u korist kvaliteta, ali imenice se sinod i sinoda značenjski i stilski djelomice razlikuju u različitim vjeroispovijestima. Primjerice, u anglikanskoj zajednici "Opće sinode" (engl. General Synods) biraju se kako iz redova svećenstva i iz reda svjetovnjaka. Većina anglikanskih crkava ima zemljopisnu sinodnu hijerarhiju s "Općom sinodom" na vrhu; biskupi, svećenstvo i svjetovnjaci sporazumijevaju se u sklopu sinode.  Imenica  sinod u muškom rodu može značiti i neprikidno upravno tijelo nekih pravoslavnih crkava kao što je npr. Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve ili Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve. Imenica sinoda može se u određenom značenju zamijeniti imenicom koncil (sabor). U hrvatskom jeziku obično rabimo svezu ekumenski koncil ili ekumenski sabor, a u srpskom npr. vaseljenski sabor (rus. vselenskij sobor) ili ekumenski sabor. Imenica koncil obično podsjeća na crkveni katolički naziv, npr. biskupski koncil ili plenarni koncil.  U hrvatskom katoličkoj tisku, primjerice u Glasu Koncila, susrećemo riječ sinoda u ženskom rodu. U Hrvatskoj jezičnoj riznici IHJJ-a opažamo rodovsko kolebanje u porabi riječi sinod i sinoda. (Hrvatska jezična riznica)

Teolog Petar Marija Radelj na portalu Vjera i djela piše: "grčki he sýnodos, latinski synŏdus, a na hrvatskom je zadržala izvorni ženski rod pa se kaže sinóda (dok je na srpskom muškoga roda, sìnōd). Izvorno znači sastanak, skupština, zbor, savjetovanje, sastajanje, od grčkoga glagola synodeúō, skupa ići, zajedno putovati. Pridjev od sinoda na latinskom je synodalis. Neki ga uzimaju kao samostalnu usvojenicu u hrvatskom jeziku pa prave pridjev sinodalni. No, pridjev je bolje tvoriti od imenične usvojenice i hrvatskih dometaka. Stoga prednost imaju pridjevi sinodski i sinodni, iz kojih je odmah svakomu vidljivo da se odnose na sinodu. Ta tvorba omogućava razlikovanje onoga što se odnosi na osobu i predmet: sinodski se odnosi na osobu (živo) koja je u vezi sa sinodom: biskup, govornik, izaslanik, izvjestitelj, otac, sudionik, tajnik. A sinodni se odnosi na predmet, pojavu i zbivanje (neživo) vezano uz sinodu ili što pripada sinodi: dnevni red, dvorana, isprava, izvješće, pravila, prostor,  radni jezici,  radni materijal, rasprava, sjednica, skupština, vremenik, zasjedanje, završna poruka, zvono.“ (Sv. Ivan Pavao II. o rastavljenima pa ponovo vjenčanima, Sveti Ivan Pavao II. o rastavljenima-pa-ponovnovjenčanima) .

Petar Marija Radelj

Crkveni nazivi u različitim vjeroispovijestima mogu se oblikom, značenjski i stilski potupuno ili djelomice podudarati, a mogu se, dakako, i razlikovati. Slično je i s razlikom između riječi arhiv u muškom rodu i arhiva (pismohrana) u ženskom rodu koje se značenjski razlikuju. Očito je da većina sastvljača priručnika smatra da naziv sinod(a) ima općekršćansko značenje i razlike u različitim vjeroispovijestima. Ovisno o opisu zbivanja u različitim vjeroispovijestima sveze npr. biskupska sinoda i Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve ili Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve i drugih pravoslavnih crkava stilski se rabe u ženskom (u katoličanstvu) i muškom (u pravoslavlju) rodu: "U Sinodskoj dvorani u Vatikanu 23. listopada predstavljen je nacrt Završnog dokumenta Biskupske sinode… (Predstavljen nacrt završnog dokumenta Biskupske sinode o mladima, Vatikan (IKA), 23. 10. 2018. ) i "Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve priprema odgovor…" (SRPSKI EPISKOP IRINEJ BAČKI REAGIRAO NA OŠTRO PISMO HRVATSKIH BISKUPA 'Neka gospoda izvole dokazati i pokazati da nema ustaški nastrojenih među njima' , Hina, Jutarnji list, 9. 2. 2019.);  "…Sinod Ukrajinske pravoslavne Crkve proglasio je vlastitu autokefalnost tražeći da to prihvati i Sinod Ruske pravoslavne Crkve…" (Raskol u pravoslavlju, 16. 9. 2018.).  

Ako se nazivi razlikuju značenjski, rodovski i stilski, tada svaki od njih  u nazivoslovlju,  normativnom priručniku, pa i u jeziku traži uz pomoć kodifikacije točnu i konkretnu definiciju pa i svoje abecedno mjesto, uz uvjet da u jeziku postoji mogućnost za takvo dijeljenje U različitim normativnim priručnicima norma bi trebala obično biti ista, ujednačena. Normativni priručnici ne bi trebali donositi različita normativna rješenja.

I na koncu, nazivi sinod i sinoda morali bi rječnicima naći svaki svoje odgovarajuće abecedno mjesto. Pri definiranju naziva u priručnicima potrebna je brižna i pomna  raščlamba u kojoj bi trebali sudjelovati, dakako po potrebi, i vjerski  strukovnjaci različitih vjeroispovijesti. Razvidno je da normativno-stilski status riječi sinod i sinoda nije do kraja uređen, napose kada uspoređujemo različite priručnike u kojima je sinod, sinoda, sinod i sinoda.  Bitne su razlike u tim priručnicima odraz opće međusobne normativne neusklađenosti, nesređenosti i neistovjetosti stavova pojedinih sastavljača priručnika i subjekata jezične politike. Šarolikost i neujednačenost u normativnim priručnicima stvara nestabilnost i nesustavnost u učenju hrvatskoga jezika.

Literatura

   Anić, V., 1988., Rječnik hrvatskoga jezika, treće, prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb.

   Hrvatska enciklopedija mrežno izdanje,  sinod;  sinoda

   Hrvatska jezična riznica, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Hrvatska jezična riznica

   Hrvatski enciklopedijski rječnik, Sim-Tap, Novi Liber / Jutarnji list, Zagreb, 2004.

   Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike (ur. A. Badurina), Sveušilišna naklada Liber / Kršćanska sadašnjost / Institut za povijesti umjetnosti, Zagreb, 1979.

   Opći religijski leksikon: A - Ž, (gl. ur. A. Rebić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002.

   Proleksis enciklopedija, Proleksis enciklopedija, Proleksis,  22. lipnja 2012.

   Radelj Marija, P., Sv. Ivan Pavao II. o rastavljenima pa ponovo vjenčanima, Vjera i djela,  Sveti Ivan Pavao II. o rastavljenima-pa-ponovnovjenčanima, 17.10., 2015.

   Rebić, A., 2006., Mali religijski rječnik , Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

   Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Šonje), Leksikografski zavod Miroslav Krleža / Školska knjiga, Zagreb, 2000.

   Šetka, J., 1976., Hrvatska kršćanska terminologija, drugo, popravljeno i upotpunjeno izdanje, reprint, Split

   Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Školska knjiga, Zagreb, 2012.

   Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, (ur. L. Jojić), Školska knjiga, Zagreb, 2015.

                                                     Artur Bagdasarov
Jezik, god. 67., br.2-3., 2020.