Dostojanstveni čin prema ostatcima armenokatoličkih vjernika
Godine 2019. na mjestu nekadanje porte armenokatoličke crkve sv. Grgura Prosvjetitelja u Novom Sadu uz molitveni čin župnika Rimokatoličke crkve imena Marijinoga Roberta Erharta i velečanskoga Daniela Katačića, u novosagrađenu grobnicu-kosturnicu pohranjene su posmrtni ostatci 91 novosadskih Armenaca i obitelji Čenazi. Arheolozi su pronašli ne samo posmrtne ostatke prijašnjiega armenskoga groblja, nego i prapovijesni nalazi Novoga Sada. Posmrtni su ostatci položeni u 37 kutija, na suvremen arheološki način, uz DNK zapise. Vjerski obred pohranjivanja posmrtnih armenskih ostataka obavljen je na Bulevaru Mihajla Pupnina u Novom Sadu.
Armenska zajednica se preseljava u petrovaradinski šanac (naselje koje je kasnije postalo jezgro Novoga Sada) 1739. god. zajedno s Grcima, Mađarima, Nijemcima, Srbima, Židovima nakon zauzimanja Beograda Turcima. U petrovaradinskom šancu su tada bili smješteni vojska, graničari i trgovci. U grad su mhitaristi došli iz Beograda pod zaštitom Apostolske Stolice i armenskoga katoličkoga reda mhitarista na čelu s redovnikom-mhitaristom Akopom (Jakovom) Erzerumcijem s otočića sv. Lazara u Mletcima (Veneciji) (Kulturocid nad Armenskom crkvom u Novom Sadu).
Krajem 1743. uz pomoć svoje zajednice i bogatoga mjesnoga trgovca Ovanesa (Ivana) Džanazizjana (kasnije je uzeo prezime Čenazi) odlučili su sazidati crkvu. Blagoslov za izgradnju dobili su od katačko-bačkoga nadbiskupa Gabrijela (Gabora) Patačića. Crkva je sagrađena 1746., a nastradala je 1849. tijekom topovskoga granatiranja Novoga Sada.
Crkva Sv. Grgura Prosvjetitelja u Novom Sadu srušena je zbog tzv. urbanističkoga razloga koncem listopada 1963. Formalni razlog rušenja crkve za tadanju komunističku vlast bio je proširenje Bulevara maršala Tita, današnjega Bulevara Mihajla Pupina.
Armenokatolička crkva sv.Grgura Prosvjetitelja u Novom Sadu
Nedaleko od porušene crkve nalazio se je monumentalni nadgrobni spomenik poznate armenske plemićke obitelji Čenazi (utvrđen je za spomenik kulture 1997.) iz 1790. Spomenik je uklonjen zbog gradnje nebodera i bit će vraćen na Bulevar Mihajla Pupina. Ranije, 1949. radi proširenja Ulice cara Lazara srušen je armenski župni dom. Ostatci nadgrobnih ploča iskorišteni su za regulaciju terenana ulazu u Dunavski park koji se danas nalazi u središtu Novoga Sada. Zanimljivo je da postoji Jermenska ulica u Novom Sadu, Nišu, Bijelini.
Pripremio: Artur Bagdasarov
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
