Josip Orbeli - prvi predsjednik Armenske akademije

Josip (Iosif) Abgarovič Orbeli je armenski i ruski orijentalist i društveni djelatnik, akademik Akademije znanosti SSSR-a (1935.), akademik Akademije znanosti Armenske SSR-a i njezin prvi predsjednik (1943. - 1947.), a od 1934. do 1951. ravnatelj je sanktpeterburškoga Ermitaža, jednoga od najvećih i najznačajnijih kulturno-povijesnih muzeja u Rusiji i svijetu. Služio se je armenskim, ruskim, latinskim, grčkim, gruzijskim te turskim jezikom.

Josip Orbeli

Životopis

Josip A. Orbeli rođen je 8. ožujka 1887. u Kutaisiju (Gruzija), u armenskoj obitelji svećenika Abgara Orbelija i kneginje Barbare Argutinske Dolgoruke (rus. Argutinskaja-Dolgorukoja) Njegov je djed, Ovsep Orbeli, završio moskovski Lazarevski institut istočnih jezika, otac, Abgar Orbeli, pravni fakultet Sveučilišta u Sankt-Peterburgu. Godine 1904. Josip Orbeli je završio klasičnu gimnaziju u Tbilisiju i upisao se na odsjek povijesno-filološkoga fakulteta Imperatorskoga sanktpeterburškoga sveučilišta.

Obitelj Orbeli (s lijeva na desno): Varvara Mojiseevna Argutinskaja-Dolgorukaja (majka), Josip Abgarovič (mlađi sin), Abgar Josipovič (Iosifovič) (otac), Leon Abgarovič (srednji sin), Ruben Abgarovič (stariji sin), foto 1908.

Godine 1912. izabran je za člana Ruskoga arheološkoga društva, a 1913. god. položio je ispit za magistra Sveučilišta u Sankt-Peterburgu. Od 1918. god. profesor je na Katedri za povijest jugozapadne Azije Lazarevskoga instituta u Moskvi. Od 1919. god. radi kao profesor na Katedri za povijest istočnoazijskih umjetnosti u Petrogradskom arheološkom institutu. Od 1924. god. dopisni je član Akademije znanosti SSSR-a i od 1. rujna je pomoćnik ravnatelja Ermitaža. Od 1925. do 1929. predstojnik je Katedre armensko-gruzijske filologije, a od 1928. do 1931. i predstojnik Katedre za povijest materijalne kulture Istoka na Sveučilištu u Lenjingradu. Od 19. lipnja 1934. do 1951. ravnatelj je državnoga Ermitaža. Od 1935. redoviti je član Akademije znanosti SSSR-a. Tijekom Velikoga domovinskoga rata (1941. - 1945.), za vrijeme blokade Lenjingrada, Orbeli je vodio veliki rad za pohranu muzejskih vrijednosti, organizirao je evakuaciju Ermitaža.

Josip Orbeli za vrijeme evakuacije Ermitaža

Od 1943. god. redoviti je član Akademije znanosti Armenske SSR, a od 25. studenoga 1943. do 16. siječnja 1947. njezin je prvi predsjednik. Od 1953. do 1956. radio je u Institutu za jezikoslovlje Akademije znanosti SSSR-a. Od 1955. dekan je Istočnoga fakulteta, a od 1956. predstojnik katedre za povijest zemalja Srednjega i Bliskoga istoka i profesor Lenjingradskoga državnoga sveušilišta. Od 1956. predstojnik je odjela lenjingradskoga odjela Instituta za orijentalistiku. Odlikovan je državnim ordenjima i medaljima. Bio je oženjen od 1945. Antoninom N. Izerginom (1906. - 1969.), sin je Dmitrij, liječnik (1946. - 1971.). Preminuo je 2. veljače 1961. god, pokopan je u Sankt-Peterburgu na Bogoslovskom groblju.

Znanstvena djelatnost

Osnovna mu je istraživanja posvećena kavkazoslovlju (kavkazoslovlje - skup znanstvenih disciplina koje proučavaju povijest, gospodarstvo, književnost, jezike, umjetnost, religiju, filozofiju, etnografiju i sl. kavkaskih naroda), povijest srednjovjekovne kulture Bliskoga istoka. Još od sveučilištarskih godina sudjeluje u arheološkom izučavanju srednjovjekovnoga grada Ani (v. https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/19448-poruseni-srednjovjekovni-grad-ani.html), a također i područja blizu Vana. Brojni radovi posvećeni su srednjovjekovnoj kulturi, armenskoj epigrafici, narodnoj epici, kurdskomu jeziku, gruzijskoj i armenskoj arhitekturi. Bavio se je također pedagoškim radom, stvorio je školu kavkazoslovaca. Objavio je nekoliko knjiga i članaka, među kojima se ističu: Odabrana djela (1963.); Natpisi Marmašena (1914.); Sasanidska kovina (1935.) (u suautorstvu s K. V. Treverom); Problem seldžučke umjetnosti // Radovi III. Međunarodnoga kongresa o iranskoj umjetnosti i arheologiji (1939.); Basne srednjevjekovne Armenije (1956.); Izabrana djela (1963.) i dr.

Martiros Sar’jan, Portret Josipa Orbelija, Jerevan, 1943.

U Sankt-Peterburgu podignut mu je spomenik, a u gradu Tsakhkadzoru (Armenija) od 1982. god. otvoren je muzej braće Orbeli. U muzejski kompleks ulazi i spomenik braće Orbeli, rad armenskoga kipara Artašesa Ovsepjana. Josipov je brat Leon Orbeli je bio poznati ruski fiziolog, akademik, a drugi je brat Ruben Orbeli - utemeljitelj podvodne arheologije u Rusiji.

Izvor

Pripremio: Artur Bagdasarov