Vešapi

Vešapi (Višapi, Aždahaki) su stara mitološka bića, a u prijevodu s armenskoga (višap) znači 'zmaj'. Nazivaju ih također - vešapakarami što znači 'kameni zmajevi'. Ovo su obično uspravno postavljeni kameni u obliku megalita (monolita). Prikazani su u vidu visokih kamenih stela, starih obelisaka menhira ('dugi kamen'). Vešapi su prošereni u mitologijama Armenske visoravni i jugozapadne Azije.

 Prvotno vešapi su božanstva ili duhovi voda koji su vjerojatno povezani s kuro-araskom arheološkom kulturom, a zatim su postali zli duhovi. Neki od njih pripadaju 4 tisućljeću pr. Kr. Sagrađeni su od monolitnoga kamena, najveći ima visinu 5 metara. Imaju oblik ribe ( korijen -fish- (-viš-) u indoeuropskih naroda znači 'riba') s ornamentom zmije, bika, ovna i različitih ptica.

Podignuti su blizu izvora, kanala, spremišta za vodu i jezera. Ovi su zmajevi mogli živjeti i na drveću ili planinama. Spomenici su utjelovljivali idola poljodjelstva i opskrbe vode.

Prema armenskoj mitologiji vešapi su krilati demoni ili zmajevi koji su živjeli na nebu, u velikim jezerima i planinama. Nebeski su vešapi, tijekom oluje, silazili dolje, a planinski i jezerski su uzlijetali na nebo. Veliki je vešap mogao progutati Sunce pa je tada dolazilo do pomrčine.

Od starih vremena sačuvani su menhiri koji su prikazivali vešape u obliku riba ili katkada bikova. U jednom od mitova planine Masis (Ararat) i Aragac su bile sestre, Zagroc i Tavr - rogati vešapi (zmajevi) koji su se borili stalno između sebe. S vešapima se bori u armenskoj mitologiji bog Vaagn (Vahagn).

Pripremio: Artur Bagdasarov

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.