Atomjani

Vojskovođe Atomjani (Atom Gnui i Manačir Rštuni), koji su bili kršćanske vjere, bili su u službi perzijskoga cara neznabošca Jezdegerda II. (438. - 457.). U to vrijeme je vršeno prisilno uvođenje zoroastrizma u perzijskoj carevini. Na poticaj jednoga poganskoga svećenika Jezdegerd je počeo progoniti kršćane s ciljem iskorjenjivanja kršćanstva u Perziji. Atomjani su dobili pismo u kojem ih je Jezdegerd pozivao da zajedno s pukovnijama dođu u stolni grad i odreknu se svoje vjere. Vojskovođe su u početku prihvatile carev poziv, ali znajući za njegovu zamku, vratili su se u Armeniju. Oni su se skrili u području Andzevacjac. Znajući da ih progoni perzijska vojska, blaženi vojnici Atom i Gnui uz Božje priviđenje pošli su dragovoljno u smrt. Perzijska vojska je sustigla vojnike i posjekla ih mačevima. Evo njihovih imena: sveti Atom iz roda Gnui sa svojim sinom, sv. Vare iz roda Vostan, sv. Nerses iz roda Aruanduni, sv. Vardzavor i mnogi drugi koji su dragovoljno prihvatili mučeničku smrt i postali dostojni vječnoga vijenca.

A Manačir Rštuni je zajedno sa svojim suputnicima došao do rodnoga Rštunika u kojem su mučeni i ubijeni 449. god. Armenska apostolska crkva slavi svete Atomjane uvijek u posljednjem tjednu prije Velike korizme.

Armenski križ

Mučeništvo Atomjana je najbolji primjer za svakoga kršćanina jer su oni, ispovijedajući vjeru u Gospoda i prebivajući u molitvama, pobijedili smrt radi svoje kršćanske vjere. Njihova su imena upisana u Knjigu vječnoga života.

Pripremio: Artur Bagdasarov