General Andranik - čelnik armenskoga osloboditeljskoga pokreta

- "Nikakav kralj ne će nas spasiti", nastavljao je Šapinand. - "Sultan nam nije bratić, pa ni engleski kralj nije naš kum, niti prosac. Još mnogo prije Mosea Imoa naš katolikos Hrimjan Ajrik putovao je u Europu s istom molbom za pomoć." "Otišao sam u Europu", pričao je potom Hrimjan Ajrik, "gledam kako u Berlinu stoji veliki bakreni kotao s arisom (harisâ / arisâ - armensko jelo od pšenične kaše najčešće s kokošjim mesom - A. B.). Poslanici različitih naroda su došli sa željeznom kutlačom, zahvaćaju arisu i odlaze. Bugarin, Srbin, Crnogorac - svaki uzima svoj dio. Došao je red i na nas, Armence. Prilazim, molim svoj dio arise. A oni koji stoje i dijele, - starješine, dakle, - pitaju me: a gdje je tvoja kutlača? Točno je da ovdje arisu dijele, ali tko nema žlice, neka ne prilazi. Kada idući put budu arisu dijelili - ne zaboravi kutlaču jer ćeš ponovno otići praznih ruku. Isto se je tako praznih ruku vratio iz Europe naš poslanik Mose Imo. Zato što u rukama nije imao željeznu kutlaču..."

Hačik Daštenc (1910. - 1974.), ulomak iz knjige "Zov orača"

Andranik Ozanjan (1865. - 1927.) je jedan od čelnika armenskoga osloboditeljskoga pokreta koncem 19. i početkom 20. stoljeća, vojskovođa i narodni armenski junak. Rodio se je 25. veljače 1865. god. u gradiću Şebinkarahisaru Sebastskoga vilajeta (vilajet - upravno-teritorijalna jedinica) Osmanlijskoga Carstva (sadanja turska provincija Giresun). Mati, Mariam, mu je umrla prerano i njega je odgajao otac Toros i starija sestra Nazeli. Godine 1882. završava školu “Mušegjan” i nakon završetka se ženi, ali žena mu umire u porođaju, a uskoro i njegovo novorođenče. Godine 1892. stupa u redove Armenske revolucionarne federacije Dašnakcutjun (konačno izlazi iz te stranke 1917.) koja se je borila za oslobođenje Armenije. Koncem 1890-ih godina priključuje se armenskomu hajdučkomu pokretu i sudjeluje u nekoliko ustanaka protiv osmanlijske vlasti. Stječe ugled i dobar glas u bitkama kod samostana sv. Apostola (Surb Arakeloc) 1901. god. u okolici Muša i u Sasunskoj samoobrani 1904. god. gdje odbija napade premoćnih snaga redovite osmanlijske vojske. Nakon gušenja ustanka u gorskom području Sasun, Andranik koncem 1904. god. putuje u Perziju, Baku i Tbilisi gdje uspostavlja kontakte s čelnicima armenskoga osloboditeljskoga pokreta, a zatim se seli u Europu gdje 1906. god. izdaje u Genevi knjižicu “Vojne upute” za armenske gerilce.

Andranik1

Andranik Ozanjan

U Prvom balkanskom ratu

Početkom Prvoga balkanskoga rata 1912. god. Bugarske, Crne Gore, Grčke i Srbije protiv Osmanlijskoga Carstva Andranik zajedno s Gareginom Nždeom (armenski vojskovođa Garegin Ter-Arutjunjan, 1886. - 1955.) formiraju armensku dragovoljačku satniju od 273 borca. U sastavu Treće bugarske brigade u listopadu 1912. god. borci su krenuli na bojišnicu. Andranik i njegov odred su sudjelovali u porazu turske vojske pod zapovjedništvom generala Javer-paše u studenom 1912. god. kod sela Merhamli na obali rijeke Marice u istočnoj Makedoniji. Za ovu izvojevanu pobjedu u toj bitci i za aktivno sudjelovanje u ratu Andranik od bugarske vlade dobiva 16. siječnja 1913. god. bugarsko državljanstvo, mirovinu i časnički čin. Odlikovan je bugarskim vojnim križevima “Za hrabrost” različitih stupnjeva. Dragovoljačka armenska satnija bila je rasformirana, a Andranik je živio kao farmer blizu Varne.

Andranik2

Andranikova kuća u Varni

Na Kavkaskoj fronti

Na samom početku Prvoga svjetskoga rata 1914. god. dolazi u Rusiju, Tbilisi, gdje ga imenuju zapovjednikom prvoga odreda armenskih dragovaljaca u sastavu ruske vojske Kavkaske fronte. Zabilježio je brojne pobjede u zauzimanju Vana, Bitlisa, Muša i u Dilimanskoj bitki (15. travnja 1915.) između Ruskoga i Osmanlijskoga carstva koja je završena vojnim slomom Turaka i njihovim istjerivanjem iz Perzije (Irana). Za iskazanu hrabrost odlikovan je medaljama i ordenima različitih stupnjeva. U ožujku 1916. god. je podnio ostavku jer je bio nezadovoljan nepovjerenjem ruskoga zapovjedništva prema armenskim dragovoljicima. Godine 1916. - 1917. u Tbilisiju i na sjevernom Kavkazu organizira pomoć armenskim izbjeglicama koji su nastradali od masovnoga pokolja, sudjeluje na prvom kongresu zapadnih Armenaca te pomaže u izdavanju domoljubnoga lista “Hajastan” (“Armenija”) .

Andranik3

Andranik (u sredini) u Prvom svjetskom ratu

Nakon Veljačkoga prevrata (revolucije) u ožujku 1917. god. u Rusiji formira se na Kavkaskoj bojišnici dragovoljački armenski zbor pod zapovjedništvom general-lajtnanta (general-poručnika) Tovmasa Nazarbekova (kasnije - vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Armenije). U prosincu 1917. god. između ruske i turske vojske bilo je sklopljeno tzv. Erzindžansko primirje. To je dovelo do masovnoga povlačenja ruske vojske iz zapadne (turske) povijesne Armenije na područje Rusije. Andranik Ozanjan u siječnju 1918. god. dobiva čin generala-majora (general-bojnika) i imenuje se zapovjednikom Zapadnoarmenske divizije koja je ušla u taj dragovoljački zbor. U veljači zapovjedništvo Kavkaske bojišnice imenuje Andranika voditeljem obrane Erzeruma. U uvjetima raspada Kavkaske bojišnice, odlaska ruske vojske i pod pritiskom nadmoćnih turskih snaga Andranikova divizija bila je prisiljena povlačiti se. Sredinom svibnju 1918. god. kod sela Voroncovka (sadanji armenski grad Tašir) ogromnim naporima Andranik je zadržavao prodor turske vojske, a koncem svibnja iste godine u Lorijskoj bitci sprječava njihov glavni napad u smjeru - Baku, Dagestan, Čečenija. U lipnju Andranikov odred s armenskim izbjeglicama je došao u Džuljfu, Hoj (Perzija/Iran) s ciljem da pruži pomoć mnoštvu armneskih izbjeglica u sjevernom Iranu, a zatim pod navalom turskih postrojbi se je vratio u Naxçıvan (Azerbajdžan). Nakon turskoga zauzeća Naxçıvana, Andranik je sa svojim odredom i izbjeglicama, kojih je bilo oko 35.000, bio prisiljen otići u planine Zangezura.

Razočaravši se politikom Antante, boljševika i dašnakske tadanje vlade prema Armeniji, Andranik napušta Zangezur i sa svojim odredom dolazi u travnju 1919. god. u Ečmiadzin. Tu raspušta svoj odred i putuje prvo u Tbilisi, a zatim u Batumi, odakle brodom plovi u Europu. Boraveći u Francuskoj, a zatim u Engelskoj, Andranik razrađuje plan osloboditeljske borbe Armenaca u Ciliciji. U proljeće 1921. god. u Parizu Andranik se drugi put ženi i to Nvardom Kjurkčjanom.

Andranik4

Andranikova svadba u Parizu

Od 1922. godine živi u SAD-u gdje nastavlja pružati pomoć i potporu armenskim iseljenicima. Umro je blizu američkoga gradića Chio u Kaliforniji 31. kolovoza 1927. god. Njegovi su posmrtni ostatci u siječnju 1928. god. premješteni u Pariz i pokopani na groblju Père-Lachaise. Godine 1999. njegovi posmrtni ostatci prevezeni su u Armeniju i svečano pokopani 2000. god. na vojnom groblju “Jerablur” blizu Jerevana (poveznica).

Andranik5

Andranik6

Poveznica

Odlikovan je nagradama Bugarske, Francuske, Grčke, Rusije. U čast Andranika Ozanjana nazvani su trgovi, ulice, škole u različitim gradovima Armenije i u inozemstvu, podignuti spomenici, postoji udruga, vojna medalja, postaja metroa s njegovim imenom, te muzej u Jerevanu, glavnom gradu Armenije.

Artur Bagdasarov

Pon, 8-03-2021, 22:08:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.