Armenske poslovice (I)

Ako daješ, ne kori, ako koriš, ne daj.
Ako se bojiš, ne čini, ako činiš, ne boj se.
Baciš li psu kost, on će zašutjeti.
Bježao je od kiše, naletio je na tuču.
Bolest dolazi brzo, a odlazi sporo.
Bolje je biti bez novaca nego bez srca.
Bolje je da boli noga nego jezik.
Dobra će riječ dom sagraditi, a loša srušiti.
Dobra domaćica će i od pijetla riblju juhu skuhati.
Dobromu gostu gospodar je rad.
Dok je riječ još u tvojim ustima, tvoja je, a kada izleti, tuđa je.

Dok na vrata ne pokucaš, nitko ih ne će otvoriti.
Dok na nesreću misliš, sreća ne će doći.
Dok su vuku čitali evanđelje, on im reče: “Požurite se, krdo odlazi!”
Doma je lav, u ulici mačka.
Dostojna je smrt počasna.
Glas naroda jači je nego topovska tutnjava.
Glava je velika, a pameti malo.

Eduard Arcrujan, Armenski ples

I u vrč kralja muha može pasti.
Imaj u vidu gdje moraš govoriti, a gdje šutjeti.
Jedan umire od sitosti, a drugi od gladi.
Jednom rukom dvije lubenice ne možeš podignuti.
Jezik govori o tom što srce boli.
Kad bi šećer imao zube, sam sebe bi pojeo.
Kada se jede, lijenčina je zdrav, a kada se radi, bolestan je.
Koji god prst odrezao, jednako boli.
Krušku meni, jabuku meni, a srce moje dunju želi.
Lice je ogledalo srca.

Lijenčini je uvijek neradni dan.
Ljubav nije požar, a plamti dok se ne ugasi.
Ljuti se medvjed na šumu, a šuma to ne zna.
Manje govori, više slušaj.
Meso i riba u istom loncu se ne kuhaju.
Mokar se kiše ne boji.
Muž je vanjski, a žena unutarnji zid kuće.
Na jeziku med, u srcu otrov.
Na svijetu je sve moguće naći, osim otca i matere.
Nasilu rascvala ruža nema mirisa.

Artur Bagdasarov