Hoće li doći sloga i pomirba u pravopisni "dom" ?

Pročitali smo na institutskoj mrežnoj stranici Izjavu Uredničkoga vijeća i autora Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u povodu Izjave Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije 620 400 1366026306pravopisznanosti i umjetnosti od 23. travnja 2013. godine (vidi na poveznici). Izrazit ćemo svoje subjektivno mnijenje o tom što smo pročitali.

Ako nekoga to ne zanima, tada slobodno može zatvoriti stranicu i ne čitati ju. Navest ćemo nekoliko ulomaka iz Izjave na koje ćemo pokušati odgovoriti, a usput budi rečeno da čitatelj ima mogućnost upoznati se s osnovnim stajalištem Uredničkoga vijeća i sastavljačima pravopisa:

1. "Ne prihvaćamo navode iz Izjave Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o tome da izrada Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje unosi novi nemir i nestabilnost u jezična pitanja. To bi, naime, podrazumijevalo da je do 15. travnja 2013. godine, kad je predstavljena inačica za javnu raspravu Hrvatskoga pravopisa, u jezičnim pitanjima postojao mir i stabilnost. Da je bilo tako, ne bi postojao očit jaz između rješenja propisanih u dosadašnjim službenim i neslužbenim pravopisima".

2. Ponajprije htjeli bismo reći da svaka strana u javnoj raspravi ima pravo izraziti svoje stajalište, naravno bez uvreda s bilo koje strane. Koliko nam je poznato, Razred za filološke znanosti HAZU-a nikada nije prije tvrdio da je u pojedinim jezičnim pitanjima postojao mir i stabilnost. Isto nije prije tvrdio da nije postojalo razvidno neslaganje "između rješenja propisanih u dosadašnjim službenim i neslužbenim pravopisima". I tada i sada izražava svoju zabrinutost stanjem jezične politike u Hrvatskoj.

Babić, Finka, Moguš

3. "Pravopis Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša, koji je Ministarstvo kulture i prosvjete Republike Hrvatske odobrilo za uporabu u osnovnim i srednjim školama 1994., propisuje dvostrukosti, npr. zadaci i zadatci, StajalištePonajprije htjeli bismo reći da svaka strana u javnoj raspravi ima pravo izraziti svoje stajalište, naravno bez uvreda s bilo koje strane. Koliko nam je poznato, Razred za filološke znanosti HAZU-a nikada nije prije tvrdio da je u pojedinim jezičnim pitanjima postojao mir i stabilnost. Isto nije prije tvrdio da nije postojalo razvidno neslaganje "između rješenja propisanih u dosadašnjim službenim i neslužbenim pravopisima". I tada i sada izražava svoju zabrinutost stanjem jezične politike u Hrvatskoj.strelica i strjelica, neću i ne ću. Za pravopis Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša, kojemu na naslovnici piše usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i 016495športa izdalo je preporuku kojom se odobrava njegova uporaba u osnovnim i srednjim školama.

U tome je pravopisu propisano samo zadatci, strjelica i ne ću. Agencija za odgoj i obrazovanje odobrila je 2013. Matičin pravopis kao pomoćno nastavno sredstvo, a u tome pravopisu propisano je samo zadaci, strelica i neću. Hrvatski pravopis Stjepana Babića i Milana Moguša, koji nosi oznaku usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, nema odobrenje za uporabu u školama".

4. Babić-Finka-Mogušev pravopis iz 1994. god. zaista uvodi polako dvostrukosti jer nije želio uvesti u tadanju hrvatsku jezičnu zajednicu, koja je desetljećima živjela pod ropstvom Novisadskoga pravopisa, pravopisni prevrat (revoluciju), nije htio naglo nanijeti štetu ljudima. Pokojni je profesor Ivo Škarić pisao u svoje vrijeme:

"Za najveći broj Hrvata niske i osrednje jezične kulture beogradski je idiom bio i podsvjesno ostao prestižan. Gotovo uvijek kad takav Hrvat bira 'bolji' izraz izabere onaj koji je došao iz Beograda, osim onih nekoliko svima poznatih srbizma. To nije ni čudno kad se zna što je sve Beograd u proteklih sedamdesetak godina postojao i u kakvu se 'metropolu', 'prestolnicu' čak, izgradio, a na kakve su se provincije srozala ostala središta. U Beogradu se koncentriao državno-činovnički, partijski, financijski, gospodarski, vojnički i kulturni vrh. Ali baš svega je za jezik važnoga ondje bilo u nedostižno većim količinama: i filmske produkcije, i filmskih prijevoda, i televizijskih emisija, i estrade, i novina, i književne produkcije, i prijevoda dobrih knjiga, i šunda, i dječjih knjižica, i stripova – sve do Tanjuga. Beogradski je srpski bio i vojnički, i diplomatski, i izvozni "jugoslovenski", i lingva franka za Albance, Makedonce, Slovence. Sve je to činilo da se beogradski idiom urezivao kao 'autentičan', a zagrebački je postojao provincijski surogatni jezik ili smiješni 'purgerski', kad nije bio označen kao 'ustaški'. Pritisak iz Beograda, sve ako i nije znatnije oštetio autonomnu tvorevinu hrvatskoga standardnoga jezika, ometao je Hrvatima usvajanje njihova standarda i otežavao im njegovu uporabu" ( Hrvatski govorili!, Zagreb, 2006., str.15.).

U Izjavi uspoređuju službeni Babić-Finka-Mogušev pravopis i Matičin pravopis kao "pomoćno nastavno sredstvo". Službeni pravopis i pomoćno nastavno sredstvo nije, oprostite, jedno te isto.

Raslojavanje

5. "Podsjećamo da je posljednja sjednica Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika o pravopisno spornim pitanjima hrvatskoga jezika bila u listopadu 2006. godine i da se u proteklih gotovo sedam godina ni na koji način nije mogao steći dojam da su se „stvari u jeziku i pravopisu bile počele sređivati", kako stoji u izjavi Razreda za filološke znanosti HAZU-a, a optimizam da „bi sigurno nakon nekog vremena pravopis i jezik bili dovedeni u posve 130402122sređeno stanje" ni na koji način nema uporišta u stvarnosti.

Upravo suprotno, došlo je do još većega raslojavanja govornika hrvatskoga jezika, a zbunjenost profesora hrvatskoga jezika i učenika kulminirala je višestrukim dopisima Društva profesora hrvatskoga jezika resornome ministarstvu krajem 2009. godine u kojima se traži žurno propisivanje jedinstvene pravopisne norme zbog neodrživosti stanja u kojem se našlo hrvatsko školstvo".

6. Ova se prosudba vjerojatno odnosi više na bivše Ministarstvo ili tadanjega ministra Dragana Primorca. Valja vjerojatno njega pitati zašto tada stvari u pravopisu nisu "dovedene u posve sređeno stanje". Možda bivše Ministarstvo nije htjelo prihvatiti bilo koji pravopis jer se je unaprijed znalo ishod tih pravopisnih prijepora i nije htjelo u vrijeme svoje vladavine uvesti još višu neslogu i nestabilnost u društvu.

Uzgred budi rečeno da je Društvo profesora hrvatskoga jezika i tada tražilo i sada "traži žurno propisivanje jedinstvene pravopisne norme zbog neodrživosti stanja u kojem se našlo hrvatsko školstvo", ali u skladu s odlukama Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Na žalost, nitko u ovoj uzbudljivoj raspravi ne spominja djecu koja još ne idu u školu i koja ju već pohađaju.

7. "U vezi s „iznenađujućom medijskom potporom" o kojoj piše Razred za filološke znanosti HAZU-a ističemo da smo zadovoljni zbog iznimno pozitivnoga ozračja u kojemu se odvija javna rasprava te zahvaljujemo predstavnicima svih medijskih kuća na objektivnome i nepristranome izvješćivanju. Očito je nesređenost hrvatske pravopisne norme i naš pokušaj i način postizanja pravopisnoga konsenzusa prouzročio u medijima pozitivnu reakciju jer kako drukčije protumačiti desetke pozitivno intoniranih tekstova o hrvatskome pravopisu i hrvatskome jeziku u svim hrvatskim medijima, što je dosad bila samo utopijska želja".

Nagli prijelaz

8. Hrvatska općila (medij) izražavaju ne samo povoljnu nego i niječnu (negativnu) reakciju. Na žalost, sporazum je djelomično pronađen unutar Instituta s Upravnim vijećem, Znanstvenim vijećem i vjerojatno s većinom sastavljača NagloAko Institut zbilja "poštuje pravopisna rješnja koja su na snazi", onda zašto valja naglo prelaziti na ono rješenje koje je još neprihvaćeno i bit će na snazi ili ne će biti ? Sastavljači su pravopisa većinom rabili u instututskim projektima pa i u svojim znanstevenim člancima te pruručnicima Babić-Mogušev pravopis. U novom su pravopisu iznenada prešli na "preporučeno, dopušteno i istovrijedno" pisanje pojedinih pravopisnih pravila.i odvojenih institutskih suradnika, a konsenzusa s pojedinim subjektima jezične politike još ne imade. Zagana (problem) je i u tom da je potrebno bilo provesti strukovnu raspravu i pronaći kompromisno rješenje prije sastavljanja Hrvatski jezik2pravopisa, a ne poslije. Nitko, oprostite tisuću puta, ne zove u goste kad je objed već završen ili ide završetku.

9." Publikacije Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, terminološka baza Struna i Školski rječnik hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje doista su pisani u skladu s rješenjima dosadašnjih pravopisa. U tom smislu Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje najjasnije se očitovao o tome da treba poštovati pravopisna rješenja koja su na snazi.

Međutim, postane li Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje službeni, lako će se izmijeniti doista mali broj pravopisno neusklađenih natuknica i naziva (riječ je uglavnom samo o nekim riječima s pokrivenim r)".

10. Ako Institut zbilja "poštuje pravopisna rješnja koja su na snazi", onda zašto valja naglo prelaziti na ono rješenje koje je još neprihvaćeno i bit će na snazi ili ne će biti ? Sastavljači su pravopisa većinom rabili u instututskim projektima pa i u svojim znanstevenim člancima te pruručnicima Babić-Mogušev pravopis. U novom su pravopisu iznenada prešli na "preporučeno, dopušteno i istovrijedno" pisanje pojedinih pravopisnih pravila.

Ako preko noći pravopisac s jednoga pravila prelazi na drugo, onda se radi vjerojatno o tom da radi po narudžbi ili netko ga moguće prisiljava pisati "pogrešno", a ne onako kako je pisao ranije – "pogrješno". Znanstvenik, čini nam se, ne može svaki drugi dan mijenjati svoju rješidbu polazeći od toga što mu i kako vele. S druge strane, u svakom je slučaju to ipak njegova rješidba.

Ne slijedi se uvijek tradicija

11. "Tekst Hrvatskoga pravopisa utemeljen je u prvome redu na načelima hrvatske pravopisne tradicije i znanstvenim istraživanjima. To znači da su predstavljena rješenja rezultat istraživačkoga rada, suradničkih rasprava i provjera njihove potvrđenosti u uporabi. Smatramo da je zadaća Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje da u okviru svoje društvene odgovornosti javnosti ponudi pravopisni tekst koji je neautorski, uvijek mrežno dostupan, besplatan i, prvi put u povijesti hrvatskoga pravopisanja, hrvatski jezik-1otvoren za javnu raspravu. Na tim ćemo stajalištima i dalje čvrsto stajati".

12. Prečesto spominjemo da je novi pravopis pisan na načelima hrvatske pravopisne tradicije. Ako čitate pojedine kroatiste, primjerice prof. S. Ham, pravopis u pojedinim pravopisnim pravilima ne slijedi hrvatskih tradicija, npr. u sastavljenom pisanju riječi: nasmrt, ubrk, navrijeme, usto, nato, uto, ponosu, nizvjetar, naprimjer, nažalost, nasreću.

U nazivima mjesta uvodi se spojnica, namjesto dosadanjega Kaštel Gomilica, Kloštar Ivanić ili Špišić Bukovica ubuduće bismo trebali u pismu rabiti Kaštel-Gomilica, Kloštar-Ivanić i Špišić-Bukovica. Mijenja se i način pisanja pojedinih skupina riječi kao što su brutoproizvod, netotežina, žiroračun ... U institutski se pravopis uvodi djelomično nove jezikoslovne nazive: jednorječnica, višerječnica, pokrata, nesastavljeno pisanje namjesto uobičajenih: jedna riječ, sveza riječi, složena kratica, rastavljeno pisanje (v.http://www.glas-slavonije.hr/197352/5/U-Kastel-Gomilici-ima-mnogo-kampkucica).

Svaki kodificirani naziv, a pravopis pripada kodificiranom pruručniku, mora proći određeni put od svoje standardizacije (odabira) do konačne kodifikacije. Svaki mjesec u novinama i časopisima se pojavljuju brojne nove riječi što posve ne znači da ih moramo odmah uvesti u stupanj kodificirane norme i valja li jedan domaći ustaljeni jezikoslovni naziv mijenjati drugim ?

I zaključno, instututski pravopis bez zajedničke strukovne i otvorene javne sloge, sporazuma, a gdje je potrebno i pomirbe subjekata jezične politike stanje u etnolingvokulturi pa i šire u društvu ne će se popraviti. Drugoga izlaza iz sadanje društvenojezikoslovne situacije ne imade. Iskreno svima vama želim naći uz Božji blagoslov suglasje na putu k miru i stabilnosti u općem pravopisnom "domu".

Artur Bagdasarov

Sub, 7-12-2019, 21:26:35

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.