Matenadaran – rukopisna riznica

Matenadaran ili Institut za stare rukopise Matenadaran sv. Mesrop Maštoc znanstveno-istraživačko je središte pri Vladi Republike Armenije. Jedno je od najvećih spremišta starih rukopisa u svijetu. Matenadaran na staroarmenskome jeziku znači: „knjižnica rukopisa". Institut Matenadaran utemeljen je na 1920. godine nacionalizaranim Matenadaranrukopisnim zbirkama Ečmiadzinskoga samostana. Početak priskrbljivanja odnosi se na 5. st. i povezan je s imenom tvorca armenskoga pisma Mesropom Maštocem (361. – 440.). Godine 1939. rukopisne zbirke premještene su iz EčmiadzinaStari rukopisiMatenadaran svjetski je poznata knjižnica i istovremeno muzej u kojem se nalazi približno 17000 starih rukopisa te nekoliko starocrkvenih Biblija iz različitih stoljeća (sjedište vrhovnoga patrijarha katolikosa svih Armenaca) u armensku prijestolnicu Erevan.

Svjetski poznata knjižnica i muzej

Matenadaran svjetski je poznata knjižnica i istovremeno muzej u kojem se nalazi približno 17000 starih rukopisa te nekoliko starocrkvenih Biblija iz različitih stoljeća. U pismohrani se nalazi bogata zbirka starih armenskih, starogrčkih, sirijskih, hebrejskih, latinskih, perzijskih, arapskih, staroslavenskih i drugih zapisa. Matenadaranova rukopisna zbirka nije vrijedna znanstveno-istraživačka osnova samo za proučavanje Matenadaranarmenske povijesti i kulture nego i za proučavanje posvijesti susjednih naroda Kavkaza, Bliskoga i Srednjega istoka. U Institutu se čuvaju rukopisi od 5. do 18. stoljeća, također i jedini primjerci prvotiskanih i starotiskanih armenskih te inozemnih knjiga 16. i 17. st., djela starih i srednjovjekovnih povjesničara, pisaca, mudroslovaca, oloslovaca (matematičara), zemljopisaca, liječnika... U Institutovu muzeju izloženi su mnogobrojni primjerci staroarmenske pismenosti, pergamene te bogata zbirka minijatura. Mnogi rukopisi imaju veliku vrijednost. Primjerice Lazarovo evanđelje iz 887. god., Ečmiadzinsko evanđelje iz 989. god., Evanđelje Mugni iz 11. st.

U Matenadaranu čuvaju se Biblija koja je prvi put prevedena na armenski, prvi armenski zakonik crkvenoga i građanskoga prava koji je sastavio krajem 10. st. Mhitar Goš, mudroslovna djela Davida Anahta (Nepredobitni) druge polovine 5. st., poznata Povijest Armenije Movsesa Horenacija (410. – 490.). Ovdje se čuvaju Matenadaranalfabeti staroga i srednjega vijeka, Zemljopisni atlas svijeta ("Ašharacujc") velikoga znanstvenika enciklopedista 7. stoljeća Ananija Širakacija (610. – 685.) koji je potanko opisao u to vrijeme tri poznata kontinenta – Europu, Aziju i Afriku, ali i svoju teoriju o kuglastosti Zemlje.

U Institutovu muzeju čuvaju se i staroarmenski prijevodi nestalih grčkih tekstova kao što su Zenonov traktat O naravi, Kronika Jevsenija Kesarijskoga, Tumačenje Petoknjižja Filona Aleksandrijskoga, Aristotelove Kategorije, Vještina gramatike Dionizija Frakijskoga. Najveća knjiga u Matenadaranu jesu Propovijedi pisane 1200. god. u Taronu (povijesna pokrajina stare Zapadne Armenije). Knjiga teži 27,5 kilograma, veličine 75 x 55 centimetara, ima 600 stranica načinjenih od teleće kože ručnom izradom. Vlasnika knjige ubili su stranci, a knjiga je došla u ruke kadiji. Redovnici iz Muša (glavni grad Tarona) skupili su darove i otkupili knjigu od kadije i knjiga se čuvala u samostanu Zapadne Armenije do genocida nad Armencima 1915. godine. Nakon izgona knjigu su spasile dvije žene koje su ju raspolovile. Jedna je polovica pronađena u Ečmiadzinu, a druga je, srećom otkrivena, zakopana u dvorištu armenske crkve blizu Erzeruma (stari grad u Zapadnoj Armeniji, sadašnja istočna Anatolija u Turskoj). Najmanja knjiga u Matenadaranu teži 19 grama – to je Crkveni kalendar iz 16. stoljeća.

Artur Bagdasarov

Literatura

www.matenadaran.am

Hačkar:Enciklopedija armenskoj žini, www.khachkar.ru

Matenadaran,ru.wikipedia.org

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.