Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2015.

Armenska se mitologija temelji na skupu protoindoeuropskih vjerskih i kulturnih shvaćanja starih Armenaca koja su postojala do 301. god. kada je službeno prihvaćeno kršćanstvo kao državna religija. Armensku mitologiju ubrajaju u sustav starih predodžaba predaka suvremenih indoeuropskih naroda. Osnovni podatci o armenskoj mitologiji sačuvani su u djelima starogrčkih i staroarmenskih autora, a također, dakako, u usmenim narodnim predajama. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 13. rujna 2015.

Slikarstvo u likovnim žanrovima portreta, krajolika, mrtve prirode i sl. dolazi u Armeniju u stanovitoj mjeri kasno, u 17. - 18. st., valjda zato što je veći dio armenske zemlje često bio bez stalnih dodira s europskom umjetnošću (osim razdoblja Cilicijskoga Kraljevstva), a u doba arapske, perzijske i turske vladavine u Armeniji je pod utjecajem islama bilo zabranjeno npr. slikanje ljudi, dok je u unutarnjem tradicijskom ukrašavanju armenske crkve bilo prisutno određeno isposništvo. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 06. rujna 2015.

Armenska glazba se javlja u početku ponaprije u poganskim obredima u pjevanju gohatskih pjevača, gusana i vipasana (narodnih pjevača) o kojima znamo iz djela staroarmenskih povjesničara 5. st. Movsesa Horenacija i Favosta Buzanda. F. Buzand, primjerice, ovako opisuje u “Povijesti Armenije” glazbu koju je čuo na gozbi armenskoga kralja: “i bubnjari, i frulaši, i onaj koji svira na liri, i trubači, svaki na svoj način i na različite napjeve zajedno bi zagrmjeli”. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 02. rujna 2015.

Prve filmske snimke na području Armenije pojavile su se 1907. god. Godine 1911. ruski snimatelji A. Digmelov i A. Minervin su snimili pogreb poglavara Armenske apostolske crkve Matteosa II. u Ečmiadzinu. Godine 1920. snimatelj Lemberg snimio je dokumentarni kratkometražni film koji je bio posvećen uspostavi sovjetske vlasti u Armeniji. Nadnevak nastanka armenskoga filma smatra se 16. travnja 1923. god. kada je stvorena armenska državna kinemotografija “Armenfilm” (naziv od 1957.), poznata pod imenom Goskino Armenije (“Armenski državni slikopis”). (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 21. kolovoza 2015.

Godine 313. rimski car Konstantin Veliki je naložio da se i kršćanima dopusti sloboda vjeroispovijesti nakon čega su se s poganima izjednačili u pravima. Ali, njegov suvladar Gaj Valerije Licinijan Licinije (263. - 325.) je bio poganin i u svojem dijelu carstva odlučio je potpuno zatrti kršćanstvo. Licinije je po svojoj naravi bio vrlo pohlepan, vlastoljubiv, žestoke naravi, razdražljiv, neprijateljski se je odnosio prema znanostima i u svem je volio vojnu stegu. Pripremao se je za rat protiv Konstantina i bojeći se izdaje u vlastitim redovima odlučio je očistiti svoju vojsku od kršćana. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 17. lipnja 2015.

A(g)htamar (arm. Աղթամար) je otok na jezeru Van u Turskoj. Opća površina otoka je 16. - 17. ha. Otok je bio naseljen odavno. Na sjeverozapadu su sačuvani tragovi ciklopičeskoga zida u dva, tri reda koji su činili, prema mišljenju ruskoga orijentalista, akademika Josipa Orbelija (1887. - 1961.), dio dourartskoga naselja. A prema svjedočanstvu Movsesa Horenacija, armenskoga povjesničara iz 5. st., u 4. st. na otoku se je nalazila tvrđava armenskoga kneževskoga roda Rštuni. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 08. lipnja 2015.

U Hrvatskoj nema ni vijeća za hrvatski jezik pri Vladi, ni jezičnoga zakona koji bi regulirao osnovne pravopisne priručnike. Na veliku žalost moramo priznati kako nije došlo do pravopisne pomirbe i pravopisnoga jedinstva među pojedinim sudionicima jezične politike, a pravopis je i dalje ostao jabuka razdora u hrvatskoj lingvokulturnoj zajednici jer je došao na javnu pozornicu pod utjecajem izvanjezičnih čimbenika. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 20. svibnja 2015.

U suvremenom hijerarhijskom sustavu Armenske apostolske crkve (AAC) postoje dva katolikosata (katolikata): Katolikosat Svih Armenaca sa sjedištem u Ečmiadzinu (prvostolnica Sveti Ečmiadzin), u Armeniji, i Cilicijski katolikosat (Katolikosat Velikoga Doma (Stolice) Cilicije) koji se nalazi u Anteliasu, u Libanonu. U Cilicijski katolikosat ulaze biskupije Libanona, Irana, Sirije i Cipra. Katolikosati su administrativno neovisni, ali prvenstvo časti pripada Katolikosu Svih Armenaca koji ima titulu vrhovnoga patrijarha Armenske apostolske crkve. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 04. svibnja 2015.

Samostan Amaras se nalazi u martuninskom području Gorskoga Karabaha (Arcaha). Nekoć je ovo područje bilo u sastavu provincije Mjus Aband, povijesnoga Arcaha. Prema svjedočanstvu armenskoga povjesničara Favstosa (ili Pavstosa) Buzanda (4./5. st.) crkvu samostana Amaras osnovao je u početku 4. st. sv. Grgur Prosvjetitelj. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 26. travnja 2015.

Muš je povijesni armenski grad, prijestolnica Mušske provincije u Turskoj. Nalazi se zapadno od jezera Van u južnom dijelu Mušske doline, sjeverno od Armenskoga ili istočnoga Tavra (greben u Maloj Aziji), kod podnožja brda Korduk i Ciranakatar. Grad je smješten na rijeci Megraget koja dijeli Muš na dva dijela. povijesti Muš se spominje kao tvrđava, naselje, a od 9. - 10. st. armenski povjesničari pišu o njem iznimno kao o gradu. U Mušu je pronađen klinopis urartskoga cara Menua (810. - 778. pr. Kr.). (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2015.

U Stonu i Dubrovniku u organizaciji Matice hrvatske i Društva prijatelja Armenije u Dubrovniku ovih je dana predstavljena knjiga Armenija – domovina svetoga Vlaha autora dr. Artura Bagdasaroa i dr. Vinicija Lupisa. Knjiga je izišla u izdanju Matice hrvatske – ogranak Ston. Strukturu knjige čini šest poglavlja: Armenske prepoznatljivosti, Etnolingokulturna baština, Vjera i crkva, Povijesni gradovi, Hrvatska i Armenija i Eseji. Sažetci su objavljeni na hrvatskom, armenskom, ruskom i engleskom jeziku. Knjiga (272 str.) odlično je likovno opremljena. Prenosimo sažetak govora s predstavljanja jednoga od suautora knjige Armenija – domovina svetoga Vlaha. (np)

Detalji

Objavljeno: 29. ožujka 2015.

Crkva sv. Ovanesa Mkrtyča (sv. Ivana Krstitelja) se nalazi u armenskom selu Mastara blizu grada Talin u aragacotnskoj oblasti Armenije. Prema predaji upravo su ovdje pokopane su moći sv. Ivana Krstitelja koje je Grgur Prosvjetitelj dovezao iz Kayserija u Kapadociji. Odavde je naziv sela (arm. mas, masunk znači 'moći'). Na južnim i zapadnim zidovima crkve sačuvani su natpisi koji svjedoče o tom da je crkvu sazidao u 7. st. vanakan (svećenik) Grigor u vrijeme biskupa Teodorosa Gnunija koji je sudjelovao na crkvenom saboru (sinodu) 645. god. u Dvinu. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 17. ožujka 2015.

Ustav je osnovni zakon u bilo kojoj državi, poseban normativno-pravni akt koji ima najvišu pravnu snagu i ne valja predlagati nazivu jezika prijašnje jugoslavenske jezičnopolitičke „akrobacije". Kakav je „doživljaj jezika" bio u prijašnjoj Jugoslaviji znamo na primjeru dr. Ivana Šretera koji je bio osuđen na zatvorsku kaznu zato što je pacijentu u karton pod rubriku "zanimanje" upisao hrvatski izraz "umirovljeni časnik JNA" umjesto srpskoga izraza "penzionisani oficir JNA", a za posmrtne ostatke ne zna se gdje su. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 06. ožujka 2015.

Mhitar Geraci (arm. Մխիթար Հերացի, eng. Mkhitar Heratsi) (1120. - 1200.) je rođen u gradu Ger, u sadanjem iranskom gradu Hoj. Stručnu obuku je stekao u armenskom Cilicijskom kraljevstvu koje je trajalo od 1080. do 1375. god. Bio je dobro upoznat s djelima grčko-helenske, rimske, bizantske, perzijske i arapske klasične medicine. Izučavao je i pisao o psihoterapiji, kirurgiji, dijetologiji i o liječenju ljekovitim biljem. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 08. veljače 2015.

Sagmosavank (arm. sagmosavank 'crkva psalama') nalazi se u blizini grada Aštaraka. Kompleks se sastoji od crkve sv. Siona i crkve sv. Bogorodice, te od predvorja i knjižnice. Zgrade su među sobom povezane. Crkva sv. Siona sagrađena je 1215. god. po nalogu kneza Vače Vačutjana. Ovdje nedostaju prve stube stubišta koje vodi u ćeliju. Nedostajanje prve stube značilo je da tu živi mladi svećenik. (A. Bagdasarov)

Detalji

Objavljeno: 25. siječnja 2015.

U svojem prvom dijelu Nicejsko vjerovanje donosi izričaj Vjerovanja (lat. Credo "Vjerujem", arm. "Havatamk"), a u drugom dijelu se osuđuje Arijev nauk. Samo Arije i dva njegova prijatelja Libijca, biskup Sekunda iz Tolemaide i Teon iz Marmarike, odbili su potpisati Vjerovanje, te su bili izopćeni, svrgnuti i poslani u progonstvo u Ilirik. Sabor je također raspravljao o nadnevku Uskrsa, Melecijevu raskolu, usvojio 20 različitih kanona. Po završetku sabora prisutni crkveni otci su proslavili dvadesetu obljetnicu Konstantinova vladanja. (A. Bagdasarov, GK)