Antun BabićAntun Babić

Novo vrijeme

 Hrvatski je narod izvršio svoje samoodređenje

Dr. Meštrović nije mogao odoljeti da u članku u Hrvatskom vjesniku ne pokaže i svoju očiglednu odbojnost prema Hrvatskoj seljačkoj stranci koja mu onemogućuje da bude objektivan kad analizira i tumači politiku te najveće hrvatske političke stranke između dvaju ratova. Dr. Meštrovića vidno smeta što sam ja u svojem članku Hrvatski narod je izvršio svoje samoodređenje napisao da smo mi Hrvati izvršili svoje samoodređenje glasajući za HSS, tj. njezin program – Ustav Neutralne Republike Hrvatske – od 1920. do 1938. godine, kao i 10. travnja 1941. godine. Hvatajući se samo za izbore 1920. godine dr. Meštrović mi odgovara da se hrvatski narod nije te godine izjasnio za hrvatsku državu zato što je HSS dobio većinu samo u Banskoj Hrvatskoj, i da nije dobio niti jedan glas u Bosni i Dalmatinskoj Hrvatskoj jer nije tamo ni postavio svoje kandidate. Na temelju toga Meštrović kaže da on nije nepismen i neuk, tj. da ja namjerno iskrivljujem poznate povijesne činjenice.

Praznine5

Prije svega, dr. Meštrović bi trebao kao prof. povijesti znati da se Dalmatinska Hrvatska u to vrijeme tek oslobodila talijanske vlasti i da su u to vrijeme u Južnoj Hrvatskoj imali veliki utjecaj članovi bivšeg Jugoslavenskog odbora, njegov otac Ivan Meštrović i dr. Ivan Trumbić, koji su u to vrijeme Radića smatrali neprijateljem nove države i koji su podržavali Beograd i srpskog kralja. S obzirom na njegovu osobnu prošlost, dr. Meštrović je zadnja osoba koja može predbacivati Stjepanu Radiću što je išao u Beograd 1925. godine. Radić je to učinio pod pritiskom svjetskih sila i otišao je u Beograd da se tamo bori za slobodu hrvatskog naroda, tj. da Hrvatsku izvuče iz srpskog zagrljaja u koji su ju uvalili njegov otac i drugi hrvatski intelektualci tog doba. Stjepan Radić je na kraju dao i svoj život za pravo hrvatskog naroda na svoju samostalnost, što se ne može reći za one koji su Hrvatsku predali u ruke srpskog kralja. Potrebno je naglasiti i to da Radić nikada nije išao u Beograd kao turist, nego kao hrvatski borac.

Radićev odlazak u Beograd i njegovo kasnije ubojstvo u beogradskoj skupštini pouka su da smo mi Hrvati već jednom pokušali riješiti naš spor sa Srbima odlazeći na pregovore i razgovore o preuređenju Jugoslavije i da je taj pokušaj završio neuspjehom zato što se Srbi nisu pridržavali niti jednog sporazuma s hrvatskim narodnim predstavnicima od 1918. do danas. Srbi u jugoslavenskoj vladi u Londonu za vrijeme rata uporno su odbijali priznati sporazum iz 1939., iako su ih Englezi na to nagovarali. Dakle, vrijeme je da mi Hrvati već jednom stavimo točku na takve pokušaje.

Izbori između dvaju ratova

Kad govori o izborima iz 1920. godine, dr. Meštrović namjerno zaboravlja napomenuti činjenicu da su srpske vlasti u Hrvatskoj držale Stjepana Radića u zatvoru mjesecima prije tih izbora u nadi da narod neće glasati za njega i Hrvatsku pučku seljačku stranku. Kao profesoru povijesti, dr. Meštroviću trebalo bi biti poznato da su izbori 1920. godine predstavljali prvi test volje i osjećaja hrvatskog naroda i da se na temelju postotka glasova koje je stranka tada dobila u Banskoj Hrvatskoj može sasvim opravdano zaključiti da je cijeli hrvatski narod bio protiv države Srba Hrvata i Slovenaca. Zar nam dr. Meštrović želi dokazati da Hrvati u drugim krajevima Hrvatske nisu bili za hrvatsku državu, nego za Jugoslaviju zato što nisu imali mogućnost glasati za Stjepana Radića jer se stranka u to doba još uvijek nalazila u razvoju? Nasuprot dr. Meštroviću, ja nikako ne prihvaćam da su Hrvati u Južnoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bili manje državotvorno svjesni od Hrvata u Banskoj Hrvatskoj.

Da je Meštrovićeva tvrdnja o nehrvatstvu Južne Hrvatske i Bosne i Hercegovine netočna, svjedoči nam i činjenica da je HSS već na drugim izborima u novoj državi 1923. godine postavio svoje kandidate i u Južnoj Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. I na tim izborima HSS je dobio apsolutnu većinu hrvatskih glasova ondje gdje je postavio svoje kandidate, tj., u odnosu na izbore 1920. godine, dobio je dvostruko više glasova (473.733 glasova i 70 mandata, Zvonimir Kulundžić, Politički spisi, stranica 26, Zagreb, 1971.). Dr. Meštrović, naravno, ignorira i izbore 1938. godine kada je HSS dobio 96% glasova u svim dijelovima Hrvatske, osim u onim krajevima Bosne u kojima je Mehmed Spaho imao većinu i koji je napravio sporazum s Beogradom, a ne s dr. Mačekom. Za razliku od dr. Meštrovića, a on to čini očigledno nesvjesno, ja ne tvrdim da Hrvati muslimani u Bosni i Hercegovini nisu Hrvati zato što u većini nisu glasovali za HSS 1938. godine. No, povijesna je činjenica da je veliki broj muslimana u Bosni i Hercegovini bio uz HSS prije rata što se očituje i u članstvu lijepog broja Hrvata muslimana u HSS-u u emigraciji.

Banovina Hrvatska

10. Posebno je zabrinjavajuća, gotov tragična, implicirana tvrdnja dr. Meštrovića da je današnja SR Hrvatska samostalnija i državotvornija nego što je bila Banovina Hrvatska. Takvu izjavu može dati samo onaj čovjek koji ne poznaje povijest ili ona osoba koja ima više simpatija za komuniste u Hrvatskoj, nego za Stjepana Radića i Hrvatsku seljačku stranku. Bilo bi apsurdno uspoređivati Banovinu Hrvatsku s današnjom tzv. SR Hrvatskom. Potrebno je ipak, za mlađe hrvatske generacije, reći da smo mi Hrvati u Banovini Hrvatskoj imali i svoju poluvojničku organizaciju – Hrvatsku seljačku i građansku zaštitu koja je bila glavni čimbenik u razoružanju srpske vojske i uspostave države Hrvatske 10. travnja 1941. godine. Gdje nam je danas takva organizacija u SR Hrvatskoj? Drugo, za vrijeme Banovine Hrvatske, osnovane 1939. godine, u Hrvatsku se vratio tada i kasnije jedan od najistaknutijih vođa ustaškog pokreta dr. Mile Budak, a s njim i mnogi drugi hrvatski borci iz emigracije.

M. Budak

Ako je SR Hrvatska državotvornija nego što je to bila Banovina Hrvatska, zašto njezina vlada ne dozvoli povratak i slobodno djelovanje barem jednog vođe bilo koje hrvatske državotvorne organizacije u emigraciji? I na kraju, dr. Meštrović vrlo dobro zna da se u sastavu današnje SR Hrvatske ne nalazi veliki dio Bosne i Hercegovine koji je bio u sastavu Banovine Hrvatske. Danas se svi objektivni povjesničari slažu da je Banovina Hrvatska bila odskočna daska za stvaranje hrvatske države 1941. godine. SR Hrvatska postoji već gotovo 42 godine i ne samo da ne predstavlja odskočnu dasku za uspostavu hrvatske države nego su njezini komunistički vladari već sada ušli u povijest kao najveće sluge i najgori „predstavnici“ hrvatskih interesa od našeg dolaska na obale Jadranskog mora.

Tko je u pravu: kardinal Stepinac ili Meštrović?

Ja prihvaćam da dr. Meštrović zbog svoje pristranosti nema snage priznati značaj i ulogu koju je HSS odigrao u nacionalnom buđenju i samoodređenju hrvatskog naroda. Svi znamo koju je ulogu odigrala Hrvatska seljačka i građanska zaštita u razoružanju srpske vojske i uspostavi hrvatske države već 8. travnja 1941. godine u Bjelovaru. Međutim, nije mi jasno kako može dr. Meštrović zanijekati i ignorirati 10. travnja 1941. godine kad se hrvatski narod plebiscitarno i oružano izjasnio za hrvatsku državu. Ja sam to naglasio u svojem članku Hrvatski narod je izvršio svoje samoodređenje. Međutim, dr. Meštrović preko toga prelazi jer zna što bi mu narod rekao na to što je u članku zanijekao da se hrvatski narod izjasnio za hrvatsku državu 10. travnja 1941. godine, što je u članku u Hrvatskom vjesniku, u kojem brani dr. Meštrovićev i dr. Zorkinov brzojav, naglasio i predsjednik Sabora HNV-a dr. Radovan Latković. Ako dr. Meštrović danas tvrdi, i ako nastavi tvrditi, da hrvatski narod nije izvršio svoje samoodređenje glasajući za HSS između dvaju ratova i 10. travnja 1941. godine, onda on dovodi i u sumnju svjedočanstvo pokojnog kardinala Alojzija Stepinca na jugoslavenskom sudu u Zagrebu 1946. godine kad je kardinal u vezi plebiscita hrvatskog naroda rekao sljedeće: „Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustašama. Nisam bio ustaša, niti sam položio njihovu zakletvu, kako su učinili vaši činovnici koji su ovdje. Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu, i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji...“.

Stepinac 2

Zar je dr. Meštrović bolji poznavatelj osjećaja i volje hrvatskog naroda u Hrvatskoj 1941. godine nego što je bio pokojni kardinal Stepinac? Na kraju krajeva, kako može dr. Meštrović držati govore na proslavama 10. travnja i govoriti o hrvatskoj državi, a istodobno tvrdi da mi Hrvati nismo još izvršili svoje samoodređenje?

Antun Babić

Uto, 10-12-2019, 18:19:52

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.