Predizborne teme

Neki bi čitatelji mogli zaključiti da na hrvatsko društvo, a posebno političku kulturu, znanje i zrelost hrvatskih političara, gledam odozgo i s određenom prepotencijom. Unaprijed se ispričavam ako netko tako zaključuje. No, kad se netko nakon dugo vremena življenja u gospodarski razvijenoj i demokratski uređenoj državi kao što je Australija, u kojoj postoji visoka razina političke kulture, vrati u Hrvatsku prvo što uoči je u kojoj je mjeri Hrvatska demokratski deficitarna, a politička kultura na vrlo niskoj, gotovo primitivnoj razini.

Ono što posebno čudi, i još više zabrinjava, je činjenica da se politička kultura u Hrvatskoj ne mijenja ni nakon dvadeset i četiri godine nakon rušenja komunističke Jugoslavije i stvaranja samostalne hrvatske države s pluralističkim demokratskim sustavom. Razina trenutne predizborne komunikacije u Hrvatskoj ostavlja dojam kao da se za vlast u Hrvatskoj bore dva potpuno različita naroda (Hrvati i neojugoslaveni), koji nikada nisu živjeli u zajedničkoj državi.

Glavni cilj stranaka je borba za vlast

Naravno, borba za vlast i pobjeda na demokratskim izborima glavni je cilj postojanja političkih stranaka. Ipak, u razvijenim demokratskim zemljama postoje pravila i nepisani dogovori koliko se daleko može ići u optužbama i teškim izjavama tijekom predizborne kampanje. Najveći doprinos u pridržavanju tih pravila dali su nezavisni mediji koji se ne ustručavaju odmah prozvati svakog političara koje prijeđe granicu dobrog ukusa. Osim medija, posebno važan korektor u ponašanju političara u razvijenim demokratskim zemljama su sami glasači, koji redovno na izborima najoštrije kažnjavaju one političare koji ne poštivaju pravila igre, koja su garantor ne samo potrebne stabilnosit i tolerancije u društvu i državi, nego i, što je još važnije, kontinuiranog gospodarskog napretka i viskog standarda života svih građana. Utim se zemljama puno više vremena troši na konstruktivne razgovore o projektima, nego, kao kod nas, na jalove rasprave i optužbe nejverojatnih sadržaja. Osim zavidne vojničke hrabrosti u nama Hrvatima ima i veliki postotak samodestrukcije.

Moj politički zanat u Australiji dodatno sam pekao slušajući, dok sam po noći početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon redovnog radnog vremena u Fordu, uređivao novine Hrvatska sloboda, direktan radio prijenos sjednica saveznog parlamenta u Canberri. Prvih nekoliko mjeseci bio sam jako zatečen žestinom, ali i korektnošću, sučeljavanja između političara Konzervativne i Radničke stranke (dvije glavne političke stranke u Australiji). Posebno zanimljivo i popularno bilo je sada već legendarno sučeljavanja Jim Killena zastupnika Konzervativne stranke i Fred Dalya, zastupnika Radničke stranke. Dolazeći iz totalitarnog i komunističkog društva u bivšoj Jugoslaviji, u početku sam imao dojam kako ta dva zastupnika sigurno ni ne pozdravljaju kad prođu jedan pokraj drugog nakon što iziđu iz zastupničke dvorane.

Politički oponenti i najveći prijatelji

Međutim, na moje veliko iznenađenje i još veću pouku, nakon nekog vremena doznao sam da su ta dva pripadnika dvije najveće i ideološki suprotstavljene političke stranke, koje se žestoko bore za vlast u Australiji, u privatnom životu zapravo dva najbolja prijatelja, koji neizostavno nakon svakog njihovog žustrog sučeljavanja u parlamentu, odu u «pub» u zgradi parlamenta, gdje uz čašu piva i smijeh nastave prijateljski razgovor. Nikada i nitko od australskih medija ili stranačkih kolega nije izrazio sumnju u njihovu stranačku lojalnost ili osobni integritet, niti ih, slučajno, prozvao da su «stranačke izdajice». Neka me netko ispravi ako krivo razmišljam, ali u Hrvatskoj takav privatni i prijateljski odnos između jednog istaknutog zastupnika HDZ-a i SDP-a bio bi mnogima u najmanju ruku sumnjiv.

Nažalost, težina i prljavost trenutne predizborne kampanje KampanjaTežina i prljavost trenutne predizborne kampanje nikako ne doprinosi iskoraku u tolerantnije i politički zrelije društvo u Hrvatskoj. Izriću se optužbe koje bi u razvijenim demokracijama bile kažnjene od glasača, a možda završile i na sudu. No, ni to nije, iako se radi o prevažnoj stvari za razvoj demokracije u Hrvatskoj, najveći problem. Puno više zabrinjava činjenica da raznim javnim političkim i drugim teškim optužbama i ucjenama hrvatski političari u ovoj predizbornoj kampanji vidno ugrožavaju toliko potrebnu političku stabilnost i kulturu političkog dijaloga u Hrvatskoj i nakon izbora.nikako ne doprinosi iskoraku u tolerantnije i politički zrelije društvo u Hrvatskoj. Izriću se optužbe koje bi u razvijenim demokracijama bile kažnjene od glasača, a možda završile i na sudu. No, ni to nije, iako se radi o prevažnoj stvari za razvoj demokracije u Hrvatskoj, najveći problem. Puno više zabrinjava činjenica da raznim javnim političkim i drugim teškim optužbama i ucjenama hrvatski političari u ovoj predizbornoj kampanji vidno ugrožavaju toliko potrebnu političku stabilnost i kulturu političkog dijaloga u Hrvatskoj i nakon izbora.

I male stranke u demokraciji imaju pravo na život i djelovanje

U svim demokratskim zemljama jedno od najosnovnijih prava je pravo na udruživanje i javno političko djelovanje. Nažalost, dvije najjače političke stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP (u trenutnoj predizbornog kampanji) idu tako daleko u njihovim izjavama kad su u pitanju one male ili nove stranke koje nisu s njima stupile u predizborbu koaliciju, da se mora postaviti pitanje što bi sve te stranke radile i zabranjivale kad bi imale apsolutnu vlast u Hrvatskoj. To se posebno odnosi na sadašnji SDP na čelu s njegovim jako nestabilnim vođom kao što je Zoran Milanović. Siguran sam da bi stvaranje i nastavak djelovanja malih stranaka bilo dovedeno u pitanje. John Emerich Acton, britanski povjesničar još je u 19. stoljeću rekao «kako svaka vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira». Zato je, zbog pomanjkanja političke odgovornosti i niske razine političke kulture, za Hrvatsku u ovom trenutku jako važno da nemamo stranku koja ima apsolutnu vlast. Hrvatska je gospodarski uništena i pokradena i bez apsolutne vlasti. Možete li si zamisliti, pored ovakvih političara koje danas imamo, što bi se dogodilo da jedna stranka ima apsolutnu vlast?

Treba otupiti oštricu prema MOST-u

Ukoliko me moj politički instinkt ne vara, mala je šansa da će se tako nešto dogoditi na dolazećim, jako važnim, izborima. Uvjeren sam da će HDZ na izborima dobiti najviše zastupnika, ali ne i natpolovičnu većinu. To znači da će HDZ, uz već nekoliko malih, potrošenih i ne previše utjecajnih stranaka koje su pod njegovim okriljem, morati tražiti dodatne koalicijske partnere kako bi mogao dobiti mandat Predsjednice Republike za sastavljanje Vlade. A baš u tom grmu leži zec.

HDZ, i njemu skloni mediji, u zadnjih su se nekoliko dana žestoko obrušili na novog igrača na političkom terenu – MOST. Nije to nelegitimno, niti tako neuobičajeno. I most žestoko kritizira HDZ. Ipak, ja bih HDZ-u preporučio da malo otupi oštricu prema MOST-u. Ukoliko se dogodi, a to je u ovo vrijeme velike frustracije dobrog dijela glasača s dvije najveće stranke više izvjesno nego neizvjesno, MOST bude na parlamentarnim izborima iznenađenje kakvo je bio Ivan Vilibor Sinčić na predsjedničkim izborima, to bi HDZ moglo dovesti u posebno tešku situaciju tj. da će zbog stvaranja velikog animoziteta tijekom predizborne kampanje u pregovorima s MOST-om nakon izbora imati velikih problema.

Za politiku se također kaže da je «umijeće mogućega». Od svih «malih» i novih stranaka koje nisu u koaliciji s HDZ-om i SDP-om, MOST je za HDZ najprirodniji saveznik, posebno ako dobije desetak mjesta u Saboru. S druge strane, isto tako nemam nikakve dvojbe kako je HDZ za MOST također najprirodniji i najbolji dodatni koalicijski partner nakon izbora. Bez velike elaboracije reći ću samo slijedeće. U koaliciji s HDZ-om MOST može postati ključan korektivni čimbenik u novoj Vladi i zaraditi jako puno poštovanja i poena od strane glasača da na sljedećim parlamentarnim izborima barem udvostruči broj svojih glasača. MOST bi također mogao imati i ne malu riječ u tome tko će biti premijer u takvoj koaliciji. Još je važnije, iako je to samo moje u cijelosti neinformirano mišljenje, da u MOST-u ima puno mladih i stručnih ljudi koji bi mogli donijeti novu svježinu i ozbiljnost, kako u Vladi tako i u Saboru, koji mora prestati biti samo glasačka mašinerija premijera i Vlade.

Koalicija MOST-a s SDP-om bila bi izdaja velikog broja njegovih glasača

S druge strane, u slučaju koalicije s SDP-om i Zoranom Milanovićem, MOST će izdati veliki broj svojih domoljubnih KoalicijaU slučaju koalicije s SDP-om i Zoranom Milanovićem, MOST će izdati veliki broj svojih domoljubnih glasača, koji su jedva dočekali priliku da imaju za koga glasati. Bila bi to zapravo fatalna griješka koja bi mogla dovesti i do raspada tj. gubitka svakog većeg utjecaja MOST-a na hrvatskoj političkoj sceni u budućnosti. Moguću veliku lutrijsku zaradu koju bi mogao dobiti na dolazećim parlamentarnim izborima MOST bi mogao brzo izgubiti ako bude išao u koaliciju s neokomunistima, neojugoslavenima i hrvatskim Srbima s kojima Srbija upravlja na daljinski upravljač.glasača, koji su jedva dočekali priliku da imaju za koga glasati. Bila bi to zapravo fatalna griješka koja bi mogla dovesti i do raspada tj. gubitka svakog većeg utjecaja MOST-a na hrvatskoj političkoj sceni u budućnosti. Moguću veliku lutrijsku zaradu koju bi mogao dobiti na dolazećim parlamentarnim izborima MOST bi mogao brzo izgubiti ako bude išao u koaliciju s neokomunistima, neojugoslavenima i hrvatskim Srbima s kojima Srbija upravlja na daljinski upravljač. No, u ovom jako teškom i nestabilnom vremenu MOST bi napravio najveću griješku kad bi se upustio u jako rizičnu avanturu da nakon izbora odbije koalirati i s HDZ-om i SDP-om i na taj način državu i narod stavi pred gotov čin ponavljanja izbora. To bi bila jako hazarderska kalkulacija koja bi na novim izborima u najmanju ruku prepolovila potporu glasača koju će MOST dobiti na izborima u nedjelju 8. studenoga.

Na kraju želim iznijeti još jedno mišljenje, pa i upozorenje. Tomislav Karamarko, koji, iz poznatih razloga, nema potporu jednog dijela domoljubnih glasača, mora biti posebno oprezan u želji da pod svaku cijenu dobije mandat za sastavljanje Vlade, pa makar to značilo i primanje u koaliciju i Pupovćev SDS. Takav scenarij bio bi siguran početak kraja Tuđmanovog HDZ-a, kojeg nitko više ne bi mogao uskrsnuti, što je, istinu za volju, u kratkom vremenu uspjelo Tomislavu Karamarku. Želim odmah pojasniti da i HDZ i SDP trebaju stvoriti klimu kako mogu koalirati sa svim strankama na hrvatskoj političkoj sceni osim s SDS-om. Bolja je i velika koalicija između HDZ-a i SDP-a nego da SDS i Pupovac odlučuju o sudbini Hrvatske. Zašto? Sve dok ne prihvati Hrvatsku, a ne Srbiju, kao svoju domovinu, koju je spreman braniti i od eventualne nove velikosrpske agresije, SDS je stranka koja se ne bori za interese hrvatske države i Hrvatskoj lojalnih građana srpske nacionalnosti, nego predstavlja produženu ruku Beograda koji nije odustao od snova o Velikoj Srbiji.

U takvoj Velikoj Srbiji iz snova, Pupovac bi bio gubernator u okupiranim hrvatskim područjima. Nemam apsolutno ništa protiv, zbog zaštite koju Srbi u Hrvatskoj uživaju od strane svojih saveznika u Europskoj uniji, ali i od Rusije, da SDS ima svoje zastupnike u Hrvatskom saboru, ali samo dotle dok su u vječnoj oporbi i bez ikakvog stvarnog političkog utjecaja. Vesna Pusič kao ministrica vanjskih poslova i Milorad Pupovac kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku bili su katastrofa za Hrvatsku. Onog trenutka kad konačno shvate da su oni politički Hrvati i da je Hrvatska njihova domovina, čije interese trebaju beskompromisno braniti uvijek i na svakom mjestu, ne bih imao ništa protiv da član SDS-a bude predsjednik Vlade ili predsjednik hrvatske države. Nema te zemlje u svijetu u kojoj bi jedan SDS s politikom protiv te zemlje, kakvu danas SDS provodi protiv Hrvatske, imao i jednog zastupnika u parlamentu te zemlje.

Koalicija MOST-a s HDZ-om posebno je važna i zbog političke sigurnosti i stabilnosti najvažnijih političkih institucija u zemlji, od institucije Predsjednika Republike, Sabora, izvršne vlasti i sudbene vlasti. Nakon dosadašnjeg drskog, nekulturnog, neuvažavajućeg i nedemokratskog ponašanja prema Predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović, ne želim ni razmišljati u kako teškoj bi se situaciji Hrvatska našla da na ovim izborima pobjede SDP i Zoran Milanović. Nastala bi velika politička nestabilnost i ustavna kriza. Hrvatska bi bila paralizirana i u vanjskoj politici, a postala bi i predmet ismijavanja ne samo u EU nego i diljem svijeta. U tom slučaju od Hrvatske bi na unutarnjem planu bolje funkcionirala i totalno neuspješna Bosna i Hercegovina.

Živimo u jako opasnom vremenu u kojem mogu svakog trenutka nastupiti promjene i događaji s nesagledivim posljedicama za Hrvatsku i hrvatski narod. Ovo je trenutak kad kod hrvatskih političara i hrvatskih glasača mora u prvi plan doći razum, a ne srce. Nažalost, danas smo mi Hrvati najveći neprijatelji sami sebi. To se nakon dolazećih izbora mora promijeniti ako želimo opstati.

Antun Babić