Antun BabićAntun Babić

Novo vrijeme

 Riječki dragovoljci protiv jugoslavenstva

Moji komentari u zadnje dvije godine uglavnom su izražavali kritičan odnos prema cjelokupnom političkom i gospodarskom stanju u Hrvatskoj. Bio sam vrlo zabrinut zbog teške apatije i eutanazije hrvatskog naroda u Domovini. Prije predsjedničkih izbora oštro sam kritizirao bivšeg predsjednika države Ivu Josipovića, ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić i cijelu koalicijsku Vladu. Ivu Josipovića sam nazvao «najvećim neprijateljem i protivnikom samostalne hrvatske države». Nažalost, on nastavlja sa svojim protuhrvatskim političkim programom.

Među prvima sam upozorio na činjenicu da je najnovije masovno iseljevanje mladih Hrvatica i Hrvata u svijet najveća prijetnja gospodarskom oporavku i demografskom opstanku hrvatskog naroda. Prvi sam u Hrvatskoj javno progovorio o sve češćim raspravama u svijetu o pravom podrijetlu zločinca Tita, za kojeg sam rekao da je kradljivac identiteta Hrvata Josipa Broza. Istaknuo sam da se bez raskinkavanja lažnog Tita i njegove politike ne može stati na glavu titoističko-komunističkoj zmiji u njedrima Hrvatske. Kritizirao sam i ambivalentan odnos oporbenih stranaka prema izdajničkoj politici Vlade Zorana Milanovića. Također sam upozorio da kukasti križ na Poljudi ima Udbin potpis (a to najbolje potvrđuje činjenica da još nije otkriven počinitelj).

I ovom prigodom potrebno je ponoviti činjenicu da smo, kojim slučajem, u Hrvatskoj imali snažniju parlamentarnu oporbu Vlada Zorana Milanovića ne bi potrajala duže od dvije godine. Mogao bih nanizati još puno razloga za moju dosadašnju pesimističku sliku budućnosti hrvatskog naroda i samostalne hrvatske države, koju nikada ne bi imali da nije bilo istinskih hrvatskih branitelja, da dr. Franjo Tuđman nije bio na čelu otpora velikosrpskoj oružanoj i vanjskoj diplomatskoj agresiji na Hrvatsku te da nije bilo zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske od 1990. do 1995. godine.

Medijski svijet u Hrvatskoj prije i nakon nastupa Romine Knežić u razgovoru s Miloradom Pupovcem

Iako imam puno razloga za obiteljsku zabrinutost, moje raspoloženje i optimizam vidno su se popravili nakon samosvjesnog i profesionalnog nastupa voditeljice Dnevnika Nove TV Romine Knežić tijekom razgovora s Miloradom Pupovcem. Kao bivši urednik novina u demokratskom društvu kao što Knezic Pupovacje Australija, gdje sam mogao javno kritizirati, kao građanin i kao novinar, svakog australskog političara u Australiji, u Hrvatskoj me najviše smetao strah i servilnost novinara, kao onih na javnoj televiziji tako i onih u privatnim medijima, prema političarima, a posebno prema predsjedniku države i premijeru Vlade.

Tijekom predizborne kampanje za federalni parlament u Canberri 1974. godine nastupio sam u televizijim spotovima, koji su se prikazivali diljem Australije, u kojima sam kao običan doseljenik oštro kritizirao ministra pravosuđa Australije senatora Lionela Murphya zato što je odobrio upad australske specijalne policije u kuće hrvatskih aktivista u Australiji. Naravno, nikome u Australiji nije palo na pamet da me zbog tog nastupa proziva i straši. To što je učinila Romina Knežić nema nikakve veze s njezinim osobnim političkim razmišljanjem ili nacionalnoj pripadnosti.

Romina Knežić nastupila je onako kako u razvijenim i demokratskim državama nastupaju svi novinari koji drže do KnežićIako imam puno razloga za obiteljsku zabrinutost, moje raspoloženje i optimizam vidno su se popravili nakon samosvjesnog i profesionalnog nastupa voditeljice Dnevnika Nove TV Romine Knežić tijekom razgovora s Miloradom Pupovcem. Kao bivši urednik novina u demokratskom društvu kao što Knezic Pupovacje Australija, gdje sam mogao javno kritizirati, kao građanin i kao novinar, svakog australskog političara u Australiji, u Hrvatskoj me najviše smetao strah i servilnost novinara, kao onih na javnoj televiziji tako i onih u privatnim medijima, prema političarima, a posebno prema predsjedniku države i premijeru Vlade.sebe, bez obzira da li razgovaraju s običnim čovjekom na ulici ili s predsjednikom države. S tim na umu pozivam sve hrvatske novinare, u svim medijima u Hrvatskoj, da se oslobode straha i da poštuju pravila svoje profesije i da se služe s pravom da kao novinari budu nepristrana i objektivna kontrola nesposobnih, nesavjesnih i neodgovornih političara u Hrvatskoj. Duboko se nadam da će se od sada medijsko ponašanje novinara u Hrvatskoj dugo godina ocijenjivati po vremenu prije i nakon razgovora Romine Knežić s Miloradom Pupovcem. Uopće nije važno to što je Pupovac vodja Srpskog nacionalnog vijeća u Hrvatskoj. Daleko je važniji profesionalni odnos, koji je u interesu javnosti, prema svakom sugovorniku.

Premda ne podupirem bilo kakvu diskriminaciju koja odudara od svjetskih normi i običaja, ukidanje javnih čiriličnih ploča u Vukovaru, za koje jednaku odgovornost snose političari oportunisti s jedne i druge strane, važan je pokazatelj da u Hrvatskoj ima ljudi koji su spremni reći «dosta je omalovažavanja i maltretiranja» hrvatske većine u gradu koji su srpski agresori iz Srbije, uz pomoć vukovarskih Srba, sravnili sa zemljom i napravili zločin koji je bez primjera u povijesti Europe od konca Drugog svjetskog rata. Ako se nećemo ponašati i vladati kao samostalna država koja štiti svoje interese budućnost nam neće biti ni sigurna ni blistava. Dakle, bravo za sadašnju gradsku vlast u Vukovaru.

Strahote zabluda Riječke rezolucije iz 1905. godine

Već se dva mjeseca nalazim u Rijeci i izbliza promatram prve ali vrlo značajne, a možda i povijesne, događaje u Rijeci. Zadivljen sam domoljubljem, hrabrošću i Rijeka - razglednicaupornošću hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Rijeke, na čelu s predsjednikom Milom Biondićem, koji imaju potporu i nekoliko vrhunskih hrvatskih intelektualaca. Kad su vidjeli da je zakazala hrvatska Vlada, da i najveće oporbene stranke oportunistički šute, da mainstream mediji potpuno i namjerno krivo tumače velikosrpsko-talijanski projekt u Rijeci, čiji su javni tumači i izvršitelji intendant HNK Oliver Frljić, predsjednik SNV Milorad Pupovac, djelatnica Documente Vesna Teršelić i gradonačenik Vojko Obersnel, mala ali odvažna udruga hrvatskih dragovoljaca odlučila je preuzeti na sebe borbu protiv nasljednika «politike novog (jugoslavenskog) kursa» i potpisnika Riječke i Zadarske rezolucije iz 1905. godine, čije katastrofalne posljedice i danas osjećamo. Frljićeve izrazito političke provokacije u zadnjih nekoliko mjeseci i njegov igrokaz na Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, uz asistenciju Milorada Pupovca i Vesne Teršelić imali su zadaću izazvati što veće incidente u Rijeci kako bi pred svijetom mogli, po ne znam koji puta, prikazati Hrvatsku kao državu koja je netolerantna prema manjinama, a posebno prema Srbima.

Naime, hrvatski političari početkom dvadesetog stoljeća stali su na stranu Madžara i protiv Austrijanaca, a Srbima RezolucijaStrahote zabluda hrvatskih političara koji su potpisali Riječku rezoluciju, možemo, iz današnje perspektive, najbolje vidjeti iz izjave jednog od glavnih inicijatora Riječke rezolucije i predaje Hrvatske u ruke srpskom kralju i Srbiji, dr. Ante Trumbića, u njegovom članku u «Bulletin Yougoslave» od 1. studenoga 1917. godine. U tom članku Trumbić, koji se oštro protivio državopravnim zahtjevima nekih hrvatskih političara koji su tražili da Hrvatska u novu državu uđe kao ravnopravna država, istaknuo je slijedeće: - «nama se ne radi o o sjedinjavanju više država, nego, o ujedinjenju jednog istog naroda u jednu jedinstvenu državu».u Hrvatskoj garantirali su potpuno ravnopravan položaj s Hrvatima. Jedine značajne hrvatske stranke iz tog vremena koje nisu potpisale Riječku rezoluciju bile su Radićeva Hrvatska pučka seljačka stranka i Hrvatska čista stranka prava. Strahote zabluda hrvatskih političara koji su potpisali Riječku rezoluciju, možemo, iz današnje perspektive, najbolje vidjeti iz izjave jednog od glavnih inicijatora Riječke rezolucije i predaje Hrvatske u ruke srpskom kralju i Srbiji, dr. Ante Trumbića, u njegovom članku u «Bulletin Yougoslave» od 1. studenoga 1917. godine. U tom članku Trumbić, koji se oštro protivio državopravnim zahtjevima nekih hrvatskih političara koji su tražili da Hrvatska u novu državu uđe kao ravnopravna država, istaknuo je slijedeće: - «nama se ne radi o o sjedinjavanju više država, nego, o ujedinjenju jednog istog naroda u jednu jedinstvenu državu».

Hvala Bogu da su Srbi u Hrvatskoj, zbog njihove totalne lojalnosti Beogradu a ne hrvatskoj državi, u Ustavu RH u prosincu 1990. godine godine proglašeni nacionalnom manjinom. Sukladno tome, Srbi u Hrvatskoj trebali bi se ponašati kao manjina, a ne narod koji vlada Hrvatskom, kao što su to, uz pomoć Beograda činili od 1918. do 1990. godine. Moraju prihvatiti činjenicu da velikosrpske Jugoslavije više nema i da se ona neće nikada više vratiti. Uzalud im je o tome sanjati i svaki tjedan posjećivati Nikolića i Vučića u Beogradu, kao što to, u ime SNV-a čini Milorad Pupovac, inače predsjednik Odbora za vanjsku politiku u Hrvatskom saboru. Onog momenta kad prihvate Hrvatsku kao svoju državu i iskažu lojalnost hrvatskoj državi i odluče se poštivati Ustav RH, u Hrvatskoj će nestati sve današnje napetosti između većinskog naroda i srpske manjine, a ta manjina uživat će sva prava koja im prema pozitivnim hrvatskim zakonima pripadaju. Sve dok se budu izrugivali s hrvatskom himnom ne mogu očekivati da će većinski narod imati prema njima povjerenje.

Obersnel želi zabraniti javni, demokratski i miran skup u Rijeci

Usprkos velikom strahu od nedemokratskog gradskog režima (ne zaboravimo da u Rijeci već sedamdeset godina vlada komunistička ili neokomunistička stranka, što je bez primjera u svijetu) riječki dragovoljci već su održali dva vrlo uspješna prosvjeda i značajne manifestacije koje su privukle pozornost i drugih dijelova Hrvatske, pa i Hrvata izvan Hrvatske. UHDDR Rijeke prije nekoliko dana zatražio je od gradonačelnika Grada Rijeke Vojka Obersnela dozvolu za održavanje konferencije za medije u Gradskoj vijećnici i vješanje transparenta na zgradu Vijećnice, te dozvolu za Marš odgovorne slobode 3 u nedjelju 23. kolovoza 2015. Obersnel je odgovorio kako sve te aktivnosti imaju politički sadržaj, pa zbog toga «ne može dati suglasnost za korištenje javne površine za ovu namjeru».

U istom dopisu predsjedniku UHDDR Rijeke Mili Biondiću riječki gradonačelnik ističe kako je «...Ustavom zajamčena sloboda govora, kao i izražavanje nezadovoljstva akcijama poput ove čiji ste organizator, vjerujem da RijekaDošlo je Mars slobode Rijekavrijeme da snagom istine oslobodimo od agresivnog neokumunizma, velikosrbizma i talijanštine naš lijepi hrvatski grad Rijeku. Riječki dragovoljci u svojoj borbi za našu istinsku slobodnu i multikulturalnu Rijeku koriste ne nasilje nego istinu i duhovni pristup.će Riječani, kao i do sada, prepoznati prave ciljeve Vaših aktivnosti». Prije svega jako je upitno da li gradonačelnik ima ovlast zabranjivanja javnih skupova ili je to nešto o čemu odlučuje MUP tj. lokalna policijska postaja? S druge strane, Vojko Obersnel otvoreno kaže: «ono što može i smije Oliver Frljić koji vrijeđa dostojanstvo hrvatskog naroda i ruga se postojanju hrvatske države, ne smijete vi dragovoljci, vi koji ste stvarali hrvatsku državu i oslobodili Hrvatsku od velikosrpske agresije». Dakle, «što smije Jupiter, ne smije vol».

Novi Marš odgovorne slobode u Rijeci u nedjelju 23. kolovoza 2015.

Mile Biondić i suradnici održali u srijedu 19. kolovoza 2015. novu konferenciju za medije, na kojoj su objelodanili otvoreno pismo ministru kulture Berislavu Šipušu u kojem ga pozivaju da opozove Olivera Frljića s mjesta intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Što je još važnije, UHDDR Rijeka ne odustaje od održavanja javnog prosvjeda u Rijeci. Novi Marš odgovorne slobode održat se u nedjelju 23. kolovoza 2015. u 19.30 sati. Okupljenje je na Mostu hrvatskih branitelja preko puta Korza.

Iako je iz ostalih dijelova Hrvatske bilo pojedinačnih pozitivnih reakcija i individualnih iskazivanja potpore riječkim dragovoljcima, došao je trenutak da cijela Hrvatska ustane, a posebno sve hrvatske braniteljske udruge i udruženo tj. organizirano pruže punu potporu borbi njihovih riječkih suboraca koji se danas bore za prava Hrvata i hrvatskih domoljuba u Rijeci na život i slobodu koju Hrvati u ostatku zemlje uživaju.

Potpuno opravdano više od dvadeset godina smo se kao narod borili da oslobodimo Vukovar. Bez obzira na još neke manje probleme u tome smo uspjeli i Vukovar je danas hrvatski grad, što Rijeka (u praksi) nije. Došlo je Mars slobode Rijekavrijeme da snagom istine oslobodimo od agresivnog neokumunizma, velikosrbizma i talijanštine naš lijepi hrvatski grad Rijeku. Riječki dragovoljci u svojoj borbi za našu istinsku slobodnu i multikulturalnu Rijeku koriste ne nasilje nego istinu i duhovni pristup.

Jako je važno da hrvatski dragovoljci, mali broj neustrašivih riječkih domoljuba i nekoliko intelektualaca ne ostanu usamljeni, prodani i izdani od ostatka Hrvatske. Možda još ne možemo očekivati da će političari, s jedne ili druge strane političke scene, dati otvorenu potporu riječkim dragovoljcima, iako njihova inicijativa koristi trenutnoj oporbi. No, zato nema razloga da sve braniteljske udruge i sve hrvatske domoljubne udruge i organizacije u Hrvatskoj i diljem svijeta ne stanu rame uz rame s hrabrim riječkim dragovoljcima. Hrvatski domoljubi diljem Hrvatske, ako ozbiljno misle da je Rijeka danas mirnodopski Vukovar, moraju se pokazati daleko više na djelu nego što su to do sada činili. Sve dok Rijeka ne bude slobodna, nije ni Hrvatska slobodna. Nisu dovoljne jake i ponekad grube riječi i anonimni komentari na portalima. Treba se pokazati na djelu.

Na prosvjed Marš odgovorne slobode u Rijeci treba doći nekoliko tisuća hrvatskih branitelja i domoljuba

U nedjelju 23. kolovoza na Maršu odgovorne slobode u Rijeci ne smije više biti samo nekoliko stotina, nego nekoliko tisuća ljudi. Došlo je vrijeme da cijela Hrvatska i Prosvjed Rijekahrvatsko iseljeništvo pokažu solidarnost s patnjom kroz koju prolaze domoljubni Hrvati u Rijeci. Njihova patnja nedopustiva je u slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj državi. nedopustivo. Imajući u vidu teške crne oblake koji su se nadvili nad Europom, pa i cijelim svijetom, i Hrvatska se mora početi spremati za teške izazove, od najezde izbjeglica iz Afrike tj. Bliskog istoka, sve otvorenijih prijetnji susjedne Srbije i drugih mogućih opasnosti. Da bi se izborili za mir, moramo se pripremati kao da će rat biti sutra.

Moja zadnja poruka ostatku Hrvatske glasi: Riječka borba dobra protiv moći treba vašu pomoć. Vidimo se u što većem broju u Rijeci na Maršu odgovorne slobode za prava malog čovjeka i istinsku demokraciju u Hrvatskoj i istinsku multilulturalnu Rijeku u nedjelju 23. kolovoza 2015. u 19.30 sati.

Antun Babić

Uto, 10-12-2019, 18:17:34

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.