Kolinda Grabar Kitarović u Brezovici

Na ovaj komentar potaknula su me dva događaja. Oštra kritika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović od strane dr. Stjepana Razuma na predstavljanju knjige mr.sc. Mladena Ivezića zbog njezine nazočnosti na proslavi Dana tzv. antifašitičke borbe u Brezovici i pojava svastike na Poljudu. Odmah u početku želim istaknuti kako, ako se ne slaže s njezinim političkim postupcima, dr. Razum, kao intelektualac i mislilac, ima pravo kritizirati Predsjednicu, kao i svakog drugog političara u Hrvatskoj. Za to pravo smo se borili i izborili u Domovinskom ratu, te oko toga ne bi smjelo biti niti jednog prijepora. Siguran sam da to prihvaća i Predsjednica koja je dugo vremena živjela u demokratskom svijetu, gdje su političari, pa i predsjednici države izvrgnuti svakodnevnim propitkivanjima, pa i oštrim kritikama medija i intelektualaca. I ja bih imao štošta pitati Predsjednicu, ali to ću ostaviti, ako budem živ, za neko drugo vrijeme.

No, s druge strane, treba postaviti pitanje - je li odlazak hrvatske predsjednice u Brezovicu bio nepromišljen, kako to privatno tumače mnogi domoljubi, koji nemaju hrabrosti s tim razmišljanjem iziću u javnost? Nakon malo dubljeg razmišljanja i preispitivanja političkog, gospodarskog i svekolikog drugog stanja u Hrvatskoj, moje je mišljenje kako Kolinda Grabar Kitarović nije napravila krivi korak njezinim odlaskom na proslavu u Brezovicu. Nije uopće u pitanju da li se radi ili ne o lažnom ili pretjerano napuhanom događaju tj. hvatanjem za slamku današnjih hrvatskih komunista i neojugoslavena u borbi za održavanjem vlasti u Hrvatskoj. Pravo pitanje koje si danas moramo postaviti je - u kakvoj se situaciji trenutno nalaze hrvatski narod i današnja samostalna i demokratska hrvatska država?

Danas je u Hrvatskoj teže stanje nego 1990. godine

Vrlo je teško na tri kartice dati potpuno argumentiran odgovor na to pitanje. Danas sam daleko više uvjeren nego bilo kada u zadnje dvije godine da je političko, a još više gospodarsko, stanje u Hrvatskoj daleko teže nego što je bilo od 1990. do 1995. godine, usprkos velikosrpskoj agresiji i Domovinskom ratu. Ako tome dodamo i demografsku katastrofu tj. masovno iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi iz Hrvatske, onda je sasvim realno za zaključiti kako se cijela Hrvatska i hrvatsko društvo, a posebno hrvatske političke stranke, s jedne i druge svjetonazorske strane nalaze pred velikim izazovom i još većim ispitom odgovornosti i pronalaženju rješenja kako spriječiti pad Hrvatske u nepovratnu provaliju, na čijem se rubu svi skupa danas u Hrvatskoj nalazimo.

Hrvatsku društvo je duboko podijeljeno po svim linijama, a posebno kad je u pitanju politički svjetonazor. S jedne strane imamo, trenutno na vlasti koaliciju stranaka koje su u svojem korijenu komunističke, internacionalne i neprijeporno antihrvatske. Kad je ta koalicija došla na vlast 2011. godine, umjesto da se okrene prema rješavanju nagomilanih gospodarskih problema, korupcije, mita, nedjelotvornosti državne uprave itd., novi mladi hrvatsko-srpski ljevičarski revolucionari u Vladi Republike Hrvatske, obilato potpomognuti od strane tadašnjeg predsjednika dr. Ive Josipovića, protratili su najmanje dvije godine u nastojanju da u korijenu unište sve što je vezano za Domovinski rat, hrvatske branitelje i hrvatske vrednote i vrijednosti, kako bi otvorili put za rekomunizaciju i rejugoslavenizaciju hrvatskog društva, a posebno mladih naraštaja. Naravno, u svemu tomu im je pomagala i činjenica da je HDZ, koji je bio na čelu stvaranja samostalne hrvatske države, pod vodstvom Ive Sanadera i Jadranke Kosor od 2004. do 2011 godine izgubio povjerenje Hrvata u Domovini i u iseljeništvu. Dakle, Milanović, Pusićka i Josipović igrali su nogometnu utakmicu u kojoj je protivnička polovica igrališta bila prazna. Poput HDZ-a, i ostale hrvatske domoljubne stranke bile su potpuno uništene i dezorijentirane.

«Mali» čovjek sačuvao je Hrvatsku

Hvala dragom Bogu, a najviše, genetski ugrađenom, od stoljeća sedmog, otporu i čvrstini «malog» hrvatskog čovjeka Milanović i Josipović nisu ostvarili svoj naum. PusićNajveća hrvatska politička izdajnica Vesna Pusić danas je jednako ljuta na Nikolića i Vučića, kao što su Stipe Šuvar i Ivica Račan bili ljuti na Slobodana Miloševića 1988. i 1989. godine koji je stvarao Veliku Srbiju i rušio njegovu komunističu Jugoslaviju tj. «bratstvo i jedinstvo». Ivo Josipović i Vesna Pusić bili bi daleko sretniji da su u Srbiji za partnere imali srpske Jugoslavene i komuniste, a ne sadašnje četnike.Istovremeno, hrvatska inteligencija u velikoj većini je šutila. Naravno, treba dodati, kako su Milanoviću i Josipoviću taj posao ponovno otežale velikosrpske težnje na Hrvatsku, koje i danas neskriveno pokazuju sprske četničke vojvode koji se nalaze na čelu srpske države, kao što su Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Najveća hrvatska politička izdajnica Vesna Pusić danas je jednako ljuta na Nikolića i Vučića, kao što su Stipe Šuvar i Ivica Račan bili ljuti na Slobodana Miloševića 1988. i 1989. godine koji je stvarao Veliku Srbiju i rušio njegovu komunističu Jugoslaviju tj. «bratstvo i jedinstvo». Ivo Josipović i Vesna Pusić bili bi daleko sretniji da su u Srbiji za partnere imali srpske Jugoslavene i komuniste, a ne sadašnje četnike.

Izbor Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske 11. siječnja ove godine bio je veliki šok ne samo za dodatašnjeg predsjednika Hrvatske Ivu Josipovića, koji je nažalost ipak dobio oko milijun glasova (što predstavlja veliko upozorenje) nego i Vladu Zorana Milonavića, kao i cjelokupno njihovo glasačko tijelo. Nakon izbora Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu pokrenuta je cijela udbaška i ljevičarska mašinerija u Hrvatskoj kako bi spriječili povratak HDZ-a na vlast i povratak Hrvatske u ruke Hrvata i smanjenje trenutno daleko neproporcionalnog i izazivačkog udjela Srba u hrvatskoj vlasti. Koliko je njihov udio u vlasti velik najbolje svjedoči skandalozan napad i izjava njihovog gosta iz Srbije Aleksandra Vulina o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu.

Vanjski savjetnici

Ta unutarnja agresija na Hrvatsku i zaustavljenje povratka HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera na vlast u Hrvatskoj, obilato je potpomognuta izvana, i to ne samo iz UDBAUcrtavanje jedva vidljivog kukastog križa na Poljudu prije međunarodne nogometne utakmice Hrvatske s Italijom nije djelo, kako to žele prikazati dužnosnici Hrvatskog nogometnog saveza, nekog napušenog huligana ili hrvatskog ljubitelja tog križa. To je duboko osmišljeno i savršeno odrađeno djelo obavještajne službe, bilo da se radi o Udbi, ili suradnji Udbe s nekom stranom obaviještajnom službom.Srbije nego i nekih većih europskih zemalja, koje imaju svoje posebno obučene agente za stvaranje nereda u drugim državama, kad je to u njihovom nacionalnom interesu. Sjetimo se samo rata u Bosni i Hercegovini, gdje su strane obajveštajne službe, koje su pomagale Srbima, uspjele zavaditi Hrvate i Bošnjake.

Ucrtavanje jedva vidljivog kukastog križa na Poljudu prije međunarodne nogometne utakmice Hrvatske s Italijom nije djelo, kako to žele prikazati dužnosnici Hrvatskog nogometnog saveza, nekog napušenog huligana ili hrvatskog ljubitelja tog križa. To je duboko osmišljeno i savršeno odrađeno djelo obavještajne službe, bilo da se radi o Udbi, ili suradnji Udbe s nekom stranom obaviještajnom službom. Radi se o istom obrascu koji je više od 30 godina korišten i provođen u zemljama u kojima su živjeli hrvatski politički emigranti i iseljenici. No, budući da je hrvatsko iseljeništvo danas politički potpuno neaktivno, jer je Hrvatska slobodna i samostalna države, obračun obaviještajnih službi prenesen je na hrvatski teritorij. Ponovit ću. Glavna svrha tog namjerno podmetnutog i jedva vidljivog kukastog križa na Poljudu je stvoriti histeriju u Hrvatskoj i svijetu o «snažnom buđenju i obnovi fažizma u Hrvatskoj». Kolinda Grabar-Kitarović, Tomislav Karamarko i HDZ-e su također cilj tog čina. I njih je trebalo u svijetu prikazati, kao što se prikazivalo predsjednika Tuđmana, da podržavaju hrvatski ekstremizam i fašizam. Istovremeno, hrvatski komunisti, kao i 1945. bi trebali biti ta snaga koja će se obračunati s novim hrvatskim fašizmom u Hrvatskoj. Nagrada za taj obračun je ostanak na vlasti barem još četiri godine.

Novi velikosrpski planovi

Možda će nekome taj scenarij izgledati malo prenapuhan i neizvediv. I ja se nadam da hrvatski komunisti ovoga puta neće uspjeti kao 1945. godine kroz lažna obećanja PodjeleNo, živimo u svijetu gdje se stvari mogu promijeniti preko noći. Koliko mi kao narod znamo što današnje velikosrpske elite, koje nisu odustale od stvaranja Velike Srbije planiraju u političkom i vojnom smislu. Beogradu bi danas najviše odgovaralo kad bi se u hrvatskom društvu još više produbili politički i svjetonazorki raskoli i podjele, koje mogu sasvim lagano dovesti i do građanskog rata u Hrvatskoj, što bi najviše išlo na ruku velikosrpskim planovima «da se osvete za Oluju».zavesti hrvatski narod i nakon toga zavesti diktaturu. No, živimo u svijetu gdje se stvari mogu promijeniti preko noći. Koliko mi kao narod znamo što današnje velikosrpske elite, koje nisu odustale od stvaranja Velike Srbije planiraju u političkom i vojnom smislu. Beogradu bi danas najviše odgovaralo kad bi se u hrvatskom društvu još više produbili politički i svjetonazorki raskoli i podjele, koje mogu sasvim lagano dovesti i do građanskog rata u Hrvatskoj, što bi najviše išlo na ruku velikosrpskim planovima «da se osvete za Oluju».

Najveći dio hrvatskih domoljuba, koji misle srcem, a ne glavom, brzi su na kritici, a da istovremeno oni sami ne čine ništa niti imaju rješenja za sadašnju tešku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj. Njihove kritike često upućuju sakrivajući se iz debele sjene i anonimnosti, ali bez osobog javog djelovanja, jer je tako najlakše naći opravdanje za svoje nečinjenje.

Vlast je u rukama Zorana Milanovića

Dakle, iako je Kolinda Grabar-Kitarović izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske, gotovo sva vlast u Hrvatskoj trenutno je u rukama Zorana Milanovića i njegovih ortaka. Za razliku od predsjednika Tuđmana, koji je u polupredsjedničkom sustavu imao velike, ako ne i sve ovlasti, u Hrvatskoj, ovlasti koje danas ima Kolinda Grabar-Kitarović vrlo su ograničene kad je riječ o svakodnevnom upravljanju s državom. Očekivanja koja su neki domoljubi imali prije izvora kako će «Kolinda» omesti pod s Milanovićem, jednostavno nisu bila realna. Više su bila plod želje i mašte nego realnog političkog razmišljanja i mogućnosti.

Predsjednica nije pogriješila

U zaključku je potrebno naglasiti kako je jako prerano za davanje bilo kakve ocjene dosadašnje politike nove hrvatske predsjednice. Nemojno od nje očekivati da će sada postrojiti svoju vojsku i krenuti u napad na komuniste i neojugoslavene u Hrvatskoj. Ako je pak suditi po nekim njezinim vrlo značajnim potezima, onda se niti jednog trenutka ne smije sumnjati u njezino domoljublje i iskrenost kad su u pitanju hrvatski državni interesi. Što se mene tiče predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ima samo jedan zadatak. Ona treba naći načina kako sačuvati hrvatski brod od potonuća do slijedećih parlamentarnih izbora, na kojima se svi hrvatski domoljubi u Domovini i svijetu moraju angažirati jednako, ako ne i više nego i 1990. godine.

Svi veliki svjetski političari, u čije se domoljublje u njihovim zemljama nije nikada posumnjalo, morali su u vremenima teških i opasnih kriza sastajati se i razgovarati i s najvećim neprijateljima. Ponekad je bilo jako važno i kupovati vrijeme. Uzmite samo sporazum između Hitlera i Staljina samo nekoliko mjeseci prije izbijanja rata između Njemačke i Rusije. U tom kontekstu i u tom svjetlu odlazak hrvatske predsjednice u Brezovicu samo je jedan od političkih, protokolarnih i diplomatskih poteza koje će ona morati ponavljati sve do slijedećih izbora. Stoga je moje mišljenje da nije pogriješila što je otišla u Brezovicu pacifizirati hrvatske komuniste i poslati im poruku da ne prihvaća njihov komunizam.

Istovremeno njezina izaslanica je, a to je bilo prvi puta od uspostave hrvatske države, govorila kod jame Jazovka. Duboko sam uvjeren da Kolinda Grabar – Kitarović ima jako veliki i osobni interes da sadašnja vladajuća koalicija izgubi na slijedećim izborima. U protivnome, nju bi čekale teške četiri godine teških sukoba i ignoriranja od strane Zorana Milanovića i njegovih srpskih jurišnika u Vladi Republike Hrvatske. Zoran Milanović će glasačima u Hrvatskoj, koji imaju kratko pamćenje, ponovno ponuditi brda i doline, što već naveliko čini, samo da ostane na vlasti. Mi domoljubi to ne smijemo dozvoliti, a hoćemo ako ne iziđemo na izbore i ne glasamo za HDZ i njegovu koaliciju. U ovom trenutku hrvatskoj predsjednici potrebna je naša pomoć, a ne preuranjena oštra kritika bez velikih potreba i razloga. Politika se vodi umom a ne srcem.

Antun Babić