Bojnica Janja Ninić Babić 

Umirovljena bojnica Hrvatske vojske i jedna od najbližih suradnica pokojnog ministra obrane Gojka Šuška do zadnjeg dana njegovog života, Janja Ninić Babić nalazi se u bolnici u vrlo teškom stanju. Iako nije bila na bojištu po svemu onome što je sedam godina radila i odradila u Kabinetu ministra obrane Gojka Šuška, Janja je jedna od onih zatajnih heroina Domovinskog rata. Ministar Šušak je u Janji imao najodaniju suradnicu, što je on posebno cijenio.

Bila je jedna od rijetkih koja je znala kad će započeti vojna akcija Oluja i za vrijeme Oluje asistirala u Kabinetu Gojka Šuška. U to vrijeme bila je samohrana majka jednog dijeteta, a radila je i po 16 sati na dan. Često se događalo da je u Kabinetu i spavala. Za vrijeme zračnih napada na Zagreb nije znala gdje joj se nalazi dijete. U najtežim trenutcima Domovinskog rata zbog teškog rada i svakodnevne brige za dijete koje je često ostajalo samo u kući, težila je svega 44 kilograma i izgledala je kao da je bila u koncentracijskom logoru.

Janja je, na razne načine i neumorno, pomagala bezbroj ljudi iz Hrvatske i iseljeništva

Posebno se trudila oko razmjene hrvatskih zatvorenika u srpskim logorima.

Nakon smrti ministra Gojka Šuška u svibnju 1998. godine kojeg je u bolnici posjećivala do zadnjeg trenutka, novi ministar obrane prof. dr. Andrija Hebrang imenovao je Janju za vojnog izaslanika Republike Hrvatske u Pekingu, NR Kini, gdje je Janja bila jedina žena vojni izaslanik između sto muških stranih vojnih izaslanika. U Kini je postigla izvanredne rezultate. Otvorila je Ured vojnog izaslanika Republike Hrvatske i značajno unaprijedila vojne odnose između Republike Hrvatske i NR Kine, za što je dobila vrlo visoko odličje ministra obrane NR Kine.

Tijekom njezinog mandata u NR Kini, Janja je bila najpoznatiji i najpopularniji strani vojni izaslanik u toj zemlji. To će posvjedočiti svi visoki kineski vojni dužnosnici iz tog vremena. U listopadu 1998. godine, kratko vrijeme nakon završetka Svjetskog prvenstva u nogometu u Francusku, strani vojni izaslanici iz Pekinga posjetili su kinesko HerojiSve je manje onih koji se sjećaju zatajnih heroja i heroina Domovinskog rata, kao što je bojnica Janja Ninić Babić. To kažem ja jer najbolje znam što je sve radila tijekom Domovinskog rata. Janja to za sebe ne bi nikada rekla, jer je previše samozatajna i skromna. Čast pojedincima, koje ovom prigodom neću spominjati, ali kojima se posebno i duboko ovim putem zahvaljujem na pružanju pomoći Janji sada kad joj je ta pomoć najpotrebnija. Država i narod koji lako zaboravljaju i ignoriraju svoje ratne heroje i heroine ne mogu očekivati ni dobru budućnost.vojno učilište u gradu Dalianu. Na veliko iznenađenje i čuđenje preko sto stranih vojnih izaslanika - Amerikanaca, Rusa, Nijemaca, Engleza, Indijaca, itd., na svečanom dočeku na igralištu vojnog učilišta 11 kineskih vojnih kadeta dočekalo je Janju obučeni u originalne dresove hrvatske nogometne reprezentacije, koja je te godine osvojila treće mjesto u Francuskoj. Takav doček nije priređen niti za jednog drugog stranog vojnog izaslanika. Na slici je Janja okružena s kineskim vojnim kadetima.

Kad joj je završio mandat u NR Kini 2003. godine, Janja se vratila u Zagreb u Ministarstvo obrane, da bi u najkraćem mogućem vremenu koalicijska Vlada SDP-HSLS-a i HSS-a, Janju u njezinoj 43-oj godini života poslala u primoranu mirovinu, zato što je bila "Šuškov i HDZ-ov kadar".

"Sve što radim je za moj hrvatski narod i moju Hrvatsku, koju volim iznad svega"

Za razliku od mnogih drugih s kojima je u vrijeme Domovonskog rata radila, bojnica Janja Ninić Babić nije, a mogla je, od hrvatske države uzela ništa, niti jednu kunu. Nije htjela uzeti niti dionice javnih poduzeća, koje su besplatno dobivali svi djeklatnici koji su radili u državnim innstitucijama. Dok su drugi od siromašne hrvatske države tijekom Domovinskog rata, sebi prisvajali poduzeća, kuće, stamove, automobile itd., bojnica Janja Ninić Babić je od banke uzela kredit da bi si mogla kupiti skroman stan, koji i danas otplaćuje. Uvijek je govorila: "Sve što radim je za moj hrvatski narod i moju Hrvatsku, koju volim iznad svega".

Janju posebno dobro poznaju svi domoljubni generali iz Domovinskog rata. Nažalost, danas ima jako puno i onih koji se još uvijek udaraju u svoja prsa kao veliki domoljubi, a za Hrvatsku su jako malo učinili. Sve je manje onih koji se sjećaju zatajnih heroja i heroina Domovinskog rata, kao što je bojnica Janja Ninić Babić. To kažem ja jer najbolje znam što je sve radila tijekom Domovinskog rata. Janja to za sebe ne bi nikada rekla, jer je previše samozatajna i skromna. Čast pojedincima, koje ovom prigodom neću spominjati, ali kojima se posebno i duboko ovim putem zahvaljujem na pružanju pomoći Janji sada kad joj je ta pomoć najpotrebnija. Država i narod koji lako zaboravljaju i ignoriraju svoje ratne heroje i heroine ne mogu očekivati ni dobru budućnost.

Antun Babić