Antun BabićAntun Babić

Novo vrijeme

 Govor Antuna Babića na tribini Foruma hrvatskih integracija u Sisku 20. ožujka 2015. godine

oštovani izaslaniče Predsjednice Republike Hrvatske i poštovani župane Sisačko- moslavačke županije[1], drage Hrvatice i Hrvati, dragi građani Republike Hrvatske, drage sisčanke i sisčani, uvaženi javni djelatnici, dame i gospodo,

Sve Vas još jedanput srdačno pozdravljam i duboko zahvaljujem na ovako velikom odazivu. Uvodno želim istaknuti neka od mojih vlastitih razmišljanja. Forum hrvatskih integracija nije vezan za bilo kakvu političku ili ideološku opciju. Ideja za organiziranje ove tribine došla je sasvim spontano. Nekoliko slobodnih građana i pojedinaca prepoznalo je da je nakon izbora gospođe Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske došao novi, ali i odlučujuči trenutak, kad se svi mi pojedinačno, ali i organizirano, moramo puno otvorenije i izravnije uključiti da joj pomognemo u teškom poslu koji je pred njom i hrvatskom državom.

Naime, nova hrvatska predsjednica na neki je način i sama bila dio zajednice izvandomovinskih Hrvata. Osobno mislim da bez velikog iskustva i novog tj. proširenog znanja koje je stekla živeći i radeći u razvijenim Forum hrvatskih integracijademokratskim zemljama, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović vjerojatno bi imala puno manje šanse pobijediti na predsjedničkim izborima.

Dame i gospodo, krajnje je vrijeme da se mi hrvatski građani kao pojedinci, ili organizirano, pokrenemo i počmemo svim zakonskim i legitimnim sredstvima provoditi kontrolu i nadziranje svih društvenih procesa u Hrvatskoj koji odlučuju o životu svih nas pojedinačno i životu hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske zajedno. Kad koristim termin javnu kontrolu onda pod tim podrazumijevam građanski aktivizam hrvatskih domoljuba koji je, osim "Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta", "Forum hrvatske sloge" i udruge "U ime obitelji", u ovom trenutku još u povojima.

S druge strane postoje stotine nedomoljubnih udruga koje danonočno rade protiv interesa Republike hrvatske i protiv vjekovnih vrednota i kulturnih tradicija hrvatskog naroda i za tu svoju protuhrvatsku djelatnost dobivaju milijarde eura iz državnog proračuna. Toga nema nigdje u svijetu.

U taj naš građanski aktivizam trebaju se uključiti svi hrvatski domoljubi, posebno oni mlađi, ali i stariji, kojima je stalo ne samo da se samostalna hrvatska država razvije u djelotvorno demokratsko i prosepritetno društvo, nego i da Hrvatsku obranimo od svih onih sila i silnica koji žele na svaki način uništiti ovu našu u Domovinskom ratu krvavo plaćenu slobodu i državnu samostalnost.

Moramo shvatiti da živimo u slobodnoj Hrvatskoj a ne komunističkoj Jugoslaviji

Drage Hrvatice i Hrvati, nažalost pokazalo se kako nije dovoljno samo izići na izbore, i to u sve manjem i manjem postotku, svakih četiri ili pet godina, i onda nakon izbora AktivizamU taj naš građanski aktivizam trebaju se uključiti svi hrvatski domoljubi, posebno oni mlađi, ali i stariji, kojima je stalo ne samo da se samostalna hrvatska država razvije u djelotvorno demokratsko i prosepritetno društvo, nego i da Hrvatsku obranimo od svih onih sila i silnica koji žele na svaki način uništiti ovu našu u Domovinskom ratu krvavo plaćenu slobodu i državnu samostalnost.sve u ovoj zemlji prepustiti političarima i državnoj birokraciji, koji u svojem društvenom radu nisu motivirani općim dobrom nego, nažalost, čast ovdje nazočnim iznimkama, isključivo vlastitim interesom. Moramo konačno shvatiti da ne živimo u komunističkoj Jugoslaviji nego u slobodnoj Hrvatskoj. Nemojmo se bojati. Hrvatska ne pripada samo političarima, makar se neki od njih ponašaju kao da su Hrvatsku uknjižili na sebe 1/1.

Dakle, po uzoru na one građanske inicijative koje dobivaju milijarde kuna od sadašnje Vlade, ali i iz svijeta, da, nažalost, rade na rušenju ne samo hrvatske države nego i na uništavanju svih naših hrvatskih tradicionalnih u kulturnih i vjerskih vrednota i tradicija, moramo se i mi domoljubi organizirati izvan političkih stranaka i početi se brinuti za našu budućnost i opstanak Hrvatske.

Drage Hrvatice i Hrvati, ovo nije ni politička, a nije ni znanstvena tribina. Ovo je jednostavno razgovor s narodom. Nažalost, politika se svaki dan bavi našim životima i o njima odlučuje, pa ću i ja poslati neke političke poruke. No, posebno želim naglasiti kako se mi nemamo namjeru pretvoriti u neku novu političku stranku ili natjecati za bilo koje političke političke dužnosti. Naše natjecanje će biti usmjereno samo na to kako pomoći da se Hrvatska izvuče iz današnje teške društvene, gospodarske, duhovne i moralne krize. Nećemo mi s ovom tribinom danas ništa riješiti. Ali ako danas posadimo jedno plodno zrno svijesti i spoznaje da smo svi odgovorni za budućnost Hrvatske i nas Hrvata tj. svih građana Republike Hrvatske, postigli smo puno. Naša Predsjednica može biti najsposobnija osoba na svijetu, ali ona sama neće moći riješiti sve ove teške nagomilane problem i poteškoće. Mi se jednostavno moramo osloboditi straha od političara i moramo demokratskim angažiranjem u našoj vlastitoj državi prisliti političare da služe hrvatskom narodu, a ne da budu njegovi vladari.

Povratak Hrvata iz iseljeništva trajni je nacionalni interes Republike Hrvatske

A sada želim u vrlo kratkim crtama prijeći na teme zbog kojih smo se danas ovdje i okupili.

Prva tema je institucionalni odnos Republike Hrvatske, od 1990. godine, do danas, prema Hrvatima koji žive izvan Hrvatske, kojih, prema nekim procjenama ima četiri milijuna. Druga i treća tema su trenutno možda i najvažnije teme u Hrvatskoj, a to su masovno iseljevanje iz Hrvatske i demografski slom.

Što se tiče institucionalnog odnosa Republike Hrvatske i svih njezinih vlada od 1990. do danas malo tko može biti zadovoljan s kvalitetom i djelotvornošću tog odnosa. U Izvješću o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini u Hrvatskom saboru 22. siječnja 1997. godine prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman rekao je "kako je povratak Hrvata iz iseljeništva trajni nacionalni interes Republike Hrvatske".

Toj izjavi predsjednika Tuđmana treba dodati i činjenicu da je hrvatsko iseljeništvo odigralo veliku ulogu u TuđmanPredsjednik Tuđman je ne samo mislio nego i uistinu želio da hrvatsko iseljeništvo postane najvažniji strateški partner Republike Hrvatske. U tako razmišljanje predsjednika Tuđmana osobno sam se osvjedočio u mojim brojnim razgovorima s njim.stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju hrvatske države. Da nije bilo ključne financijske potpore iseljeništva HDZ-u na prvim izborima u travnju i svibnju 1990. godine, danas, vrlo vjerojatno, ne bi imali slobodnu hrvatsku državu, jer u to vrijeme nitko od drugih političara nije imao hrabrost, koju je imao predsjednik Tuđman, da se odupre velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.

Predsjednik Tuđman je ne samo mislio nego i uistinu želio da hrvatsko iseljeništvo postane najvažniji strateški partner Republike Hrvatske. U tako razmišljanje predsjednika Tuđmana osobno sam se osvjedočio u mojim brojnim razgovorima s njim.

Nažalost ta želja predsjednika Tuđmana o obostrano korisnim odnosima između Hrvatske i Hrvata u svijetu nije ostvarena i danas je Hrvatska zbog toga daleko siromašnija zemlja nego što bi bila da su hrvatske vlade imale pozitivan i dobro osmišljen dugoročni program i pozitivan institucionalan odnos prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

Danas se možemo i moramo ponovno upitati: zašto je sve otišlo u krivom i pogrešnom smjeru? Kako to da niti jedna dosadašnja vlada u samostalnoj hrvatskoj državi od 1991. godine da do danas nije znala u daleko većoj mjeri iskoristiti neprocjenjivi ljudski, demografski i financijski kapital koji i danas postoji u hrvatskom iseljeništvu.

Sustavno medijsko stvaranje lažne slike o hrvatskom iseljeništvu

Odgovor na to pitanje istovremeno je jednostavan i složen. Jednostavan je zato što znamo da su komunisti i Jugoslaveni od 1945. godine do danas kroz medije sustavno stvarali lažnu sliku o hrvatskoj emigraciji tj. hrvatskom iseljeništvu. Cijelo to vrijeme stvarana je slika kako su u iseljeništvo otišli neobrazovani ljudi koji su postali LažiDesetljećima sustavno pranje mozga ostavilo u hrvatskoj javnosti duboki trag u stvaranju negativne perpcepcije o hrvatskom iseljeništvu. Znamo također da su se udbaši i hrvatski komunisti uplašili 1990. i 1991. godine kako će se iz emigracije vratiti tzv. ustaše, koji će preuzeti vlast i poubijati hrvatske komuniste koji su služili Titu i Jugoslaviji i koji su masovno proganjali i ubijali hrvatske domoljube od 1945. do 1990. godine.kriminalci, ubojice a posebno je naglašavano kako su ti ljudi navodnim prihvaćanjem ustaške ideologije postali neprijatelji države tj. komunističke Jugoslavije. Iako nisam nikada pripadao niti jednoj tzv. ekstremnoj organizaciji u iseljeništvu, bio sam član Radićevog HSS-a, i ja sam bio proglašen državnim neprijateljem Jugoslavije.

Desetljećima sustavno pranje mozga ostavilo u hrvatskoj javnosti duboki trag u stvaranju negativne perpcepcije o hrvatskom iseljeništvu. Znamo također da su se udbaši i hrvatski komunisti uplašili 1990. i 1991. godine kako će se iz emigracije vratiti tzv. ustaše, koji će preuzeti vlast i poubijati hrvatske komuniste koji su služili Titu i Jugoslaviji i koji su masovno proganjali i ubijali hrvatske domoljube od 1945. do 1990. godine.

Također znamo da su se komunistički tehnomenadžeri u Hrvatskoj uplašili dolaska sposobnih, domoljubnih i moralnih hrvatskih poduzetnika iz iseljeništva koji bi onda, kako su ti tehnomenadžeri razmišljali, preuzeli upravljanje nad hrvatskim gospodarstvom. Sada najbolje vidimo kolika je tragedija i šteta što se to nije dogodilo.

Naravno, posebno veliki strah od velikog povratka Hrvata iz svijeta imale su neke neokomunističke i neojugoslavenske stranke koje su znale, na temelju glasovanja Hrvata u iseljeništvu, da bi došlo do velikog osnaženja domoljubnog glasačkog tijela u Hrvatskoj i da nam se tada ne bi dogodilo da u samostalnoj hrvatskoj državi tri puta za predsjednika Republike Hrvatske izaberemo osobe kao što su Stjepan Mesić Mesić i dr. Ivo Josipović, koje su otvoreno radili, a i danas rade, protiv interesa hrvatskog naroda i za interes stranih centara moći.

Udbaši su bili jači od Tuđmana

Iz tih razloga sve su vlasti provodile politike i poduzimale korake da u Hrvatskoj ne zaživi pozitivan, prijateljski i učinkovit partnerski odnos prema hrvatskom iseljeništvu. Od 1991. do 1999. godine tri puta je stvarano i ukidano Ministarstvo za iseljeništvo. Očigledno su u tom pogledu udbaši oko Tuđmana bili jači i od prvog hrvatskog predsjednika. Još je veća tragedija nastala nakon dolaska lijeve koalicije na vlast 2000. godine, kada je briga za odnose s četiri milijuna Hrvata u svijetu svedena na KinaPostavlja se pitanje: zašto Kini kao najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu treba njezino iseljeništvo? No, da li mi možete vjerovali ako Vam kažem, a pet godina sam bio zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Kini i tamo poroučavao državni odnos Kine prema njezinim iseljenicima, da su upravo kineski iseljenici najviše doprinijeli u gospodarskom razvoju Kine koja je danas druga najveća gospodarska sila u svijetu, a za koju godinu bit će i prva.jedan mali odjel u Ministarstvu vanjskih poslova, u kojem je, bez ikakve ovlasti, radilo nekoliko politički nepodobnih i odbačenih ljudi.

Dame i gospodo, ništa se u tom pogledu nije substativno promijenilo do današnjeg dana. Kao i one prijašnje Vlade, ni ova današnja Vlada Republike Hrvatske jednostavno nema ni kratkoročne, niti srednjoročne a kamoli dugoročne sveobuhvatne strategije kako, prema uzoru na uspješne svjetske trendove, najdjelotvornije iskoristi rudnik znanja, iskustva i financijskog potencijala te demografskog i gospodarskog oporavka koji postoji u izvandomovinskoj Hrvatskoj.

Možda će i ovdje biti ljudi koji će reći, ma što taj Babić govori, na čemu on temelji te svoje tvrdnje kako bi Hrvatska danas možda bila bogatija i sređenija država da je vođena drugačija politika prema Hrvatima izvan domovine?

Nemam ovdje vremena ulaziti u dužu elaboraciju kojom mogu dokazati sve moje tvrdnje. No, možda će barem malo pomoći podatak da oko 30 zemalja u svijetu, koje imalu veliku dijasporu, imaju Ministarstva za iseljeništvo. Ta ministarstva imaju velike ovlasti. Spomenut ću samo one najvažnije: Kinu, Indiju, Izrael, Poljsku, Meksiku, Italija itd. Zar je moguće da jedna Kina koja već ima milijardu i pol stanovnika treba jako Ministarstvo za iseljeništvo, ili pak jedna Indija koja ima preko milijardu stanovnika?

Postavlja se pitanje: zašto Kini kao najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu treba njezino iseljeništvo? No, da li mi možete vjerovali ako Vam kažem, a pet godina sam bio zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske u Kini i tamo poroučavao državni odnos Kine prema njezinim iseljenicima, da su upravo kineski iseljenici najviše doprinijeli u gospodarskom razvoju Kine koja je danas druga najveća gospodarska sila u svijetu, a za koju godinu bit će i prva.

Dakle, Kina ima oko milijardu i pol stanovnika, a izvan Kine živi oko pedeset milijuna Kineza. To znači da izvan Kine živi manje od pet posto Kineza i ta država već prije od trideset trideset godina shvatila da joj je potrebno snažno Ministarstvo iseljeništva. Kada je Kina, koja je tada bila na gospodarskoj razini današnje Sjeverne Koreje, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ponudila partnerski odnos kineskom iseljeništvu, Kina je donijela odluku da niti jedan kineski iseljenik poduzetnik ne smije u prvih deset godina otići nezadovoljan iz Kine. Jednostavno kineska je Vlada odlučila da iz Kine ne smije u svijet otići negativna slika o poslovanju u Kini.

Korupcija otjerala hrvatske iseljeničke poduzetnike

Nažalost, s druge strane, znamo s kakvom su gorčinom iz Hrvatske odlazili hrvatski poduzetnici iz iseljeništva koji su od stvaranja hrvatske države 1991. godine do danas bezuspješno, zbog velike korupcije, pokušavali ulagati u hrvatsko gospodarstvo.

Hrvatska ima nešto više od četiri milijuna stanovnika, a u svijetu živi još četiri milijuna vrlo moćnih, utjecajnih i financijski dobro stojećih hrvatskih iseljenika. No, jedna mala i siromašna Hrvatska nema Ministarstvo povratka i useljeništva, koje bi trebalo imati jednaku moć i jednake ovlasti kao Ministarstvo vanjskih poslova ili Ministarstvo unutarnjih poslova.

Tu jednostavno nešto ne štima. Da li znate da Armenija, koja ima oko tri milijuna stanovnika i dva milijuna iseljenika ima Ministarstvo iseljeništva koje vodi potpredsjednik Vlade? Dakle, Armenci daju najveću moguću pozornost pozitivnom i kvalitetnom odnosu tj. partnerstvu s njihovim iseljeništvom, što se vrlo pozitivno odražava na gospodarski rast Armenije.

Nažalost u Hrvatskoj je vladala sabotaža svih inicijativa koje su imale za cilj osnažiti odnose između Hrvatske i Hrvata diljem svijeta.

Kad smo vrijeme Matešine vlade 1997. godine dobili Ministarstvo povratka i useljeništva kao pomoćnik ministra napravio sam program za povratak trideset tisuća hrvatskih obitelji iz svijeta, koje bi po skromnoj procjeni u Hrvatsku donijele najmanje deset milijardi gotovog novca u tadašnjim njemačkim markama. Nakon što je o tom mojem programu ministar Petrović razgovarao s drugim članovima Vlade rekao mi je da taj plan zaboravim i da ga nikada više ne spominjem.

Hrvatska je ponovo postala zemlja iseljavanja

Zamislite koliko bi Hrvatska danas bila bogatija da je postala zemlja u koju se hrvatski iseljenici vraćaju, a ne zemlja novog velikog iseljavanja i da su hrvatski građevinari zbog hrvatskih povratnika ali i drugih dobro stojećih useljenika iz zapadno - europskih država svake godine gradili najmanje desetak tisuća novih kuća i stanova za njihove potrebe?

Nažalost u zadnjih desetak godina Hrvatska je ponovno postala zemlja iseljavanja. Za jedan narod i jednu državu nema veće opasnosti od demografskog nestanka, a on PlanKad smo vrijeme Matešine vlade 1997. godine dobili Ministarstvo povratka i useljeništva kao pomoćnik ministra napravio sam program za povratak trideset tisuća hrvatskih obitelji iz svijeta, koje bi po skromnoj procjeni u Hrvatsku donijele najmanje deset milijardi gotovog novca u tadašnjim njemačkim markama. Nakon što je o tom mojem programu ministar Petrović razgovarao s drugim članovima Vlade rekao mi je da taj plan zaboravim i da ga nikada više ne spominjem.ozbiljno prijeti Hrvatskoj. U našem susjedstvu Kosovo je najbolji primjer što se događa kad postanete manjina na svojem teritoriju. Hrvatska danas ima epidemiju iseljevanja, posebno mladih ljudi. Nitko ne zna točno koliko je Hrvatica i Hrvata otišlo iz Hrvatske u zadnjih nekoliko godina. Prema nekim medijskim izvješćima samo u Njemačku u zadnje vrijeme se iselilo preko pedeset tisuća hrvatskih državljana. Kako na to reagiraju i kako su reagirale najodgovornije državne političke institucije kao što su Sabor, Vlada i dosadašnji Predsjednik Republike? Ponašali su se i ponašaju se kao da se ništa ne događa, a Hrvatska propada pred njihovim očima. Tek izborom gospođe Kolinde Gabar - Kitarović za predsjednicu Republike Hrvatske te su teme počele dobivati na pozornosti i odjeku u javnosti.

Prvenstveno obrambeno i sigurnosno pitanje

Prijašnji predsjednik države i premijer, koji su bili iz iste stranke, već su davno trebali sazvati sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost i ozbiljno raspraviti o tom temi. Naime, za jednu relativno malobrojčanu zemlju kao što je Hrvatska masovno iseljevanje nije samo veliki gospodarski i demografski problem, nego i prvorazredno obrambeno i sigurnosno pitanje. Živimo u vrlo opasnom svijetu. Nitko ne zna hoće li već sutra početi novi globalni rat između velikih sila, koji može opasno ugroziti opstanak samostalne hrvatske države. Vjerujte mi, naši susjedi nisu niti u snu odsutali od stvaranja Velike Srbije i samo čekaju nove sukobe i poremaćaje u Europi ili na globalnoj razini, da pokušaju ostvariti ono što nisu uspjeli za vrijeme vojne agresije na Hrvatsku od 1991. do 1995. godine.

Drage Hrvatice i Hrvati, niti jedan problem, u bilo kojoj državi, pa tako ni u Hrvatskoj, nije moguće riješiti ako nema ljudi, a posebno mladih i obrazovanih ljudi. S druge strane, nema tog problema koji nije moguće riješiti ako imate populacijski rast koji rezultira u gospodarskom rastu i poboljšanju standarda i kvalitete života stanovnika. Hrvatska mora naći načina kako zaustaviti novo pogubeljno iseljavanje svojeg stanovništva u svijet, iz kojeg nema povratka s današnjom politikom u Hrvatskoj.

Poruka kardinala Bozanića

Kad je riječ o masovnom iseljevanju dozvilite mi da citiram prvog čovjeka u Crkvi u Hrvata, kardinala Josipa Bozanića na sv. misi u povodu nedavne 13. obljetnice smrti kardinala Franje Kuharića. Evo što je kardinal Bozanić o tom pitanju rekao:

"Druga je velika nakana koju večeras iznosim pred vas, braćo i sestre, vezana uz pojavu iseljavanja, uz odlazak ljudi iz Hrvatske. Dobro nam je poznato koliko je brige i ljubavi sluga Božji, nadbiskup Franjo, uložio u pohode izvan Domovine, kako bi očitovao blizinu s Hrvatima koji su iz različitih razloga napustili svoje domove. Pohađao je hrvatske vjernike razasute diljem svijeta i čuvao niti koje su ih spajale s hrvatskim bićem po vjeri, jeziku, kulturi i povijesti.

Bolne su to stranice raseljavanja i traženja slobode, kruha, poštovanja izvan vlastite Domovine. Raseljavala je neimaština, prijetnje, progonstva. Sve je to stvaralo novu bol i čežnju za Hrvatskom. Ta je čežnja progovorila u ostvarivanju slobode, u mogućnosti novih početaka, u žrtvi koja je združila hrvatski narod na svim stranama svijeta. Znali su iseljenici da je jedna Domovina i da korijen njihove sreće seže do Hrvatske.

Nažalost, nakon tih teških iskustava nije zaživjela jača povezanost s našim iseljenicima. Puno je protivljenja toj povezanosti i previše političkih igara kojima se iseljenike udaljavalo od Domovine.

U novije pak vrijeme vidimo da mladi obrazovani ljudi ponovno napuštaju Domovinu zbog sve teže mogućnosti nalaženja posla. Primjećujemo kako se, pa i putem naših javnih medija, na suptilan način mlade obrazovane ljude, obitelji, privlači i poziva da napuste Hrvatsku, da im je ljepše izvan nje.

Istodobno je očita sporost, neodgovornost, nebriga ili možda neznanje odgovornih u odlučnijem traženju rješenja i mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta za mlade naraštaje. Naime, široka je ta mreža koja ponavlja: Odustanite od Hrvatske! Nemate u njoj što tražiti! Ma koliko to izgledalo kao dio procesa globalizacije i povezivanja svijeta, ti su pozivi ipak na istome onom tragu procesa koji su slabili narodnu svijest, brisali spomen, odnarođivali i iskorijenjivali...", zaključio je cardinal Bozanić.

"To što demografski propadamo nikoga ne zanima"

Dr. Stjepan Šterc, profesor na Geografskom odsjeku PMF-a Sveučilišta u Zagrebu u Hrvatskom tjedniku od 12. ožujka rekao je slijedeće: "Događa nam se demografski slom. A mi sve mirno promatramo kao da se događa drugima". Ja bih na to samo dodao da se mi Hrvati ponašamo kao da smo hipnotizirani i kao da se te stvari događaju nedgdje u nekoj nama nevažnoj zemlji, recimo u Africi ili Aziji. U Hrvatskoj niti jedna institucija ne vodi ozbiljnu statistiku koliko se ljudi i kojih profila iseslilo iz Hrvatske u zadnjih desetak i više godina. U zadnje vfrijeme u medijima se vrte brojke od deset do sto tisuća ljudi koji su se iselili iz Hrvatske u zadnjih deset godina. To je ne samo jako neodgovorno nego i tragično. Čak i najslabije uređene i razvijene zemlje u Africi i Aziji vode više računa o tim stvarima nego što mi to činimo u Hrvatskoj.

Kad govorimo o demografskom slomu treba istaknu ti da, nažalost za većinu Hrvatica i Hrvata danas djeca više ne predstavljaju središnji aspekt i razlog njihovog života. Inače, cijela Europa i bijela rasa diljem svijeta stari i nestaje. Danas u svijetu bijela rasa čini samo oko 14% svjetskog stanovništva i postala je ugrožena manjina. Krščane se ponovo progoni i ubija u nekim dijelovima svijeta.Takav trend će dovesti do velikih civilizacijskih i drugih promjena diljem svijeta.

Da bi se zaustavio ili barem djelomično smanjio katastrofalan demgrafski pad stanovništva u Hrvatskoj i u daljoj budućnosti nestanak hrvatskog naroda, pod žurno je potrebno poduzeti slijedeće korake.

Zaštita i jačanje obitelji

Moramo planski provoditi zaštitu i jačanje obitelji kao središnje institucije ljudskog roda. Rađanje većeg broja djeca kroz razne i djelotvorne mjere poticaja nataliteta mora postati prioritet svake Vlade. Što će nam Hrvatska kao prazna zemlja, ako u njoj nema Hrvata? Ako i kad se to dogodi, ovaj prelijepi dio svijeta koji je dragi Bog dao nama Hrvatima da u njemu živimo i uživamo, neće se zvati Hrvatska nego nekako drugačije. Ovismo o tome tko će se u Hrvatsku doseliti da bi popunio najkvalitetniji prostor, kojeg je sve manje, za život na svijet.

Ne bih dao jedan kilometer Hrvatske za sve naftom bogate zemlje

Ja sam preko 25 godina živio u iseljeništvu i 15 godina sam bio u diplomaciji. U tih četrdeset godina proputovao sam gotovo cijeli svijet. U Kini sam posjetio preko 55 gradova i provincija, možda vise nego i sam Marko Polo. U zadnjih nekoliko godina često sam posjećivao, ili bio na proputovanuu, u naftom bogatih zemalja na Bliskom istoku tj. tzv. Gulf državama: od Saudijske Arabije, Katara do Emirata, Omana itd. Vjerujte mi da, uz puno uvažavanje tih zemalja, ja ne bih dao ni jedan kilometer hrvatske zemlje i naše prirode za sve njihove zemlje zajedno. Mi Hrvati nismo uoppće svjesni, a trebamo što prije postati svjesni, što imamo u svom posjedu. U nekim od tih zemalja kiša pada jedanput godišnje, a njihovi državljani ne znaju ni što je to čista riječna voda, prirodna želena trava ili nepregledna hrastova šuma.

Treba poticajnim mjerama usporiti, ako ne zaustaviti iseljevanja mladih i obrazovanih ljudi koji bi trebali preuzeti upravljanje i vođenje Hrvatske u skoroj budućnosti. Za PoticajiTreba poticajnim mjerama usporiti, ako ne zaustaviti iseljevanja mladih i obrazovanih ljudi koji bi trebali preuzeti upravljanje i vođenje Hrvatske u skoroj budućnosti. Za njih treba stvoriti uvjete života kakvi postoje u drugim razvijenim zemljama. Tada će naši mladi svoj životni sam moći ostvariti u Hrvatskoj, u zemlji u kojoj su rođeni. Naravno, neke mlade ljude treba i ohrabrivati da idu na dodatno obrazovanje u svijet, pa i stjecanje potrebnog radnog i stručnog iskustva. Bit će i onih koji će jednostavno željeti živjeti negdje drugdje. No, razlog za takve odluke ne smije biti to što mladi neće imati uvjete za život u Hrvatskoj.njih treba stvoriti uvjete života kakvi postoje u drugim razvijenim zemljama. Tada će naši mladi svoj životni sam moći ostvariti u Hrvatskoj, u zemlji u kojoj su rođeni. Naravno, neke mlade ljude treba i ohrabrivati da idu na dodatno obrazovanje u svijet, pa i stjecanje potrebnog radnog i stručnog iskustva. Bit će i onih koji će jednostavno željeti živjeti negdje drugdje. No, razlog za takve odluke ne smije biti to što mladi neće imati uvjete za život u Hrvatskoj.

Useljavanje

Useljavanjem velikog broja potomaka hrvatskih iseljenika iz zemalja diljem svijeta možemo prekorenuti sadašnju negativnu demografsku sliku Hrvatske. Oni predstavljaju ne samo bogatu demografsku rezervu, nego i uvoz bogatog zapadnog znanja, radne etike i financijskog doprinosa za hrvatsko gospodarstvo.

Useljavanje stranaca je takožer jedno od rješenja. Kanada i Australija su se od 1945. do danas razvile u najbogatije države svijeta na useljavanju stranac. Do 1945. to su bile relativno zaostale zemlje u nekim područjima života, posebno Australija. Doseljenici su preobrazili ne samo australsko gospodarstvo nego i australsku kulturu, umjetnost, sport, gastronomiju itd.

Pozivam ovdje sve nazočne koji se bave bilo kojim oblikom društvenog rada da se što prije uključe, svatko na svoj način, na stvaranje uzbune i vršenja pritiska na one koji vode državu da u najkraćem roku poduzmu ozbiljne mjere za zaustavljanje masovnog iseljavanja iz Hrvatske. No, mladi će ljudi ostati u Hrvatskoj samo ako vide da u njoj mogu pristojno živjeti i ostvariti svoje realne životne ambicije.

Na početku sam rekao kako su institucionalni odnos Hrvatske prema iseljeništvu i masovno iseljavanje usko povezani. Što prije kao država i društvo promijenimo sadašnji negativan tj. gotovo neprijateljski odnos prema Hrvatima u svijetu i omogućimo im da s Hrvatskom imaju partnerski odnos, Hrvatska će se prije izvući iz sadašnjeg teškog gospodarskog stanja.

Najbolje hrvatske reprezentacije u nogometu, gospodarstvu, znanosti, obrazovanju...

U najpopularnijem sportu na svijetu, nogometu, Hrvatska se nalazi među prvih deset najboljih deset država u svijetu. U hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji igra i veliki broj igrača koji su rođeni izvan Hrvatske, pa i trener je rođen u Njemačkoj. Hrvatska može imati i reprezentaciju poslovnih ljudi, menadžera, znanstvenika i prosvjetnih radnika, umjetnika itd. rođenih izvan Hrvatske. Zajedno s neosporno domoljubnim, sposobnim i poštenim mladim stručnjacima u Hrvatskoj te bi reprezentacije mogle brzo dovesti Hrvatsku među deset najrazvijenijih i za život najboljih zemalja u svijetu.

Hrvatice i Hrvati u zaključku želim posebno naglasiti da lažnim i iskrivljenim prikazivanjem života u drugim zemljama glavni hrvatski mediji provode sustavno poticanje mladih ljudi na iseljavanje. Razlog je očit. Što više Hrvata ode iz Hrvatske to će se više drugih, koji znaju cijenosti vrijednosti koja Hrvatska ima, moći useliti u Hrvatsku i s vremenom Hrvati će u Hrvatskoj postati manjina.

Nadam se da će ovaj razgovor s narodom probuditi u svima nama spoznaju da smo svi odgovorni za opstanak hrvatske države i bolju budućnost naše djece i unuka.

Novi hrvatski preporod u 21. stoljeću

Ja sam duboko uvjeren da će Hrvatska ponovno naći dovoljno unutarnje snage da pokrene unutarnji preporod, koji će u 21. stoljeću Hrvatsku staviti rame uz rame s najrazvijenijim zemljama u Europi. Bilo je i puno težih razdoblju u životu hrvatskog naroda u zadnjih 14 stoljeća, pa smo se, uz Božju pomoć i veliku brigu Crkve u Hrvata znali obraniti i onda kada više nije bilo nikakve nade. Vrijeme će pokazati da su to bila realna očekivanja i prognoze.

I Sisak, zajedno s cijelom Hrvatskom, ponovo će doživjeti svoj gospodarski i demografski preporod. Nema ljepše zemlje na svijetu od Hrvatske. Za Hrvatsku su se mnogi borili u prošlosti. Sada je naša dužnost da se za Hrvatsku borimo danas, a oni koji će doći iza nas trebaju imati razloga boriti se za Hrvatsku i u budućnosti.

Hvala Vam na pozornosti i neka nam vječno živi naša Hrvatska.

Antun Babić

[1]Gospodin Ivan Žinić, župan Sisačko-moslavačke županije, bio je na tribini osobni izaslanik predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Vrijedno je spomenuti da je župan Žinić bio prvi osobni izaslanik kojeg je Predsjednica imenovala od kako je preuzela dužnost predsjednice Republike Hrvatske.

 

Uto, 10-12-2019, 18:20:25

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.