Državnički čin Kolinde Grabar Kitarović

Prije mjesec dana napisao sam komentar u kojem sam postavio pitanje nije li predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pogriješila kad je u svojem prvom TV razgovoru izjavila da joj Titovo poprsje na Pantovčaku "nije najveći prioritet"? Poučen dosadašnjim neispunjavanjem obećanja hrvatskih političara, osjetio sam potrebu da to komentiram kao slobodan čovjek, ali i kao putokaz našoj Predsjednici što mi pojedini građani i glasači mislimo o tom pitanju.

KomunistiDajmo sve od sebe da na sljedećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj pobijedi hrvatska domoljubna opcija, što će, nadajmo se, dati priliku i za katarzu hrvatskih neokomunista i neojugoslavena. Kad se pretvore u istinske hrvatske socijaldemokratske i ljude koji se bore za interese svojeg hrvatskog naroda i svoje domovine Hrvatske, a neke regionalne i internacionalne utopije, i mi domoljubi rado ćemo s njima popiti kavu i piće i razgovarati ljudski i prijateljski kao što to čine građani drugih razvijenih i demokratskih državaJučerašnji potez predsjednice Republike Hrvatske ne samo da je izuzetno hrabar, odlučan i vizionarski tj. državnički čin, nego će u povijesti hrvatskog naroda biti zabilježen kao početak velikog preporoda hrvatskog naroda u 21. stoljeću i golemi iskorak hrvatskog društva prema istinskoj demokraciji i osudi svih vrsta totalitarizama, fašističkog, nacističkog i komunističkog, koji nam ne dozvoljavaju da se u cijelosti okrenemo rješavanju pitanja koja danas teško opterećuju Hrvatsku i prijete nestanku hrvatskog naroda: gospodarskoj krizi, masovnom iseljevanju i demografskom slomu.

Svaki razuman hrvatski domoljub i svaki demokratski orijentiran građanin Hrvatske od danas će biti daleko optimističniji kada je u pitanju budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda. Mi, koji smo tražili, i dalje tražimo potpuno micanje svih komunističkih simbola i naziva ulica tj. javnih mjesta po zločincu Titu, ne trebamo ovaj potez predsjednice Grabar-Kitarović promatrati isključivo u kontekstu naše pobjede nad onima koji drugačije misle od nas. Dozvolimo im još neko vrijeme da se osvijeste i shvate u kojoj su mjeri bili na pogrešnom putu i koliko je skupo Hrvatsku i hrvatski narod koštala njihova komunistička ideološka, pa i jugoslavenska, zaslijepljenost.

Dajmo sve od sebe da na sljedećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj pobijedi hrvatska domoljubna opcija, što će, nadajmo se, dati priliku i za katarzu hrvatskih neokomunista i neojugoslavena. Kad se pretvore u istinske hrvatske socijaldemokratske i ljude koji se bore za interese svojeg hrvatskog naroda i svoje domovine Hrvatske, a neke regionalne i internacionalne utopije, i mi domoljubi rado ćemo s njima popiti kavu i piće i razgovarati ljudski i prijateljski kao što to čine građani drugih razvijenih i demokratskih država, u kojima nikome ne pada ni napamet postaviti pitanje: je li dobro što su Amerika, Engleska, Njemačka, Francuska, Argentina, Indija itd. samostalne države ili ne?

Iskreno se nadam da ću doživjeti taj trenutak i u mojoj Hrvatskoj.

Antun Babić