Dr. Slobodan Lang - Knjiga povijesti Ive Goldsteina

 

Knjiga povijesti Ive Goldsteina 'Hrvatska 1918.- 2008,' u dijelu o obrani Hrvatske propušta prikazati dobro i zato nije niti istinita niti služi dobru. Zbog toga je neprihvatljiva. Zlo je prazno, u njemu nema ničeg, ne vodi nikamo i ne rješava ništa. Ono se može proširiti cijelim svijetom i nanositi štetu jer se poput plijesni širi površinom. Zlo se ne može shvatiti, jer misao nastoji prodrijeti u dubinu, a kad pokuša razumjeti zlo -nema ničega. U tome je 'banalnost' zla. Samo dobro ima dubinu i snagu. Dobro traži napor, učenje, suradnju, ljubav ljudi, ali se mnogostruko odužuje izgradnjom boljeg svijeta, vlastitog naroda, bližnjih, obitelji ... samog sebe. Povijest obrane je moralno nasljeđe koje predajemo svojoj djeci i narodu kako bi bili bolji ljudi i stvarali bolju Hrvatsku. Svijetu prenosimo naše iskustvo, za pomoć ljudima bilo gdje kada im je potrebno. Odgovornost prema budučnosti obavezuje nas na istinu, ne zbog mržnje, progona, razaranja ili kažnjavanja, već kako bi činili i ostvarivali dobro. Povjest vremena je povijest etike, istina o ostvarivanju dobra, poruka morala za budučnost. Zbog Vas, nas i njih, Hrvatske sutra i svijeta danas navesti ću ukratko dijela dobra bez čijeg prikaza nema istine o obrani Hrvatske.

Vodeće akcije dobra u obrani Hrvatske

1. Solidarnost sa stanovnicima Kosova. Pred 20 godina došlo je do štrajka glađu albanskih rudara na Kosovu. Grupa liječnika iz Zagreba je samostalno otišla da im pruži pomoć. Godinu dana kasnije na zdencu života proveden je štrajk glađu liječnika u znak solidarnosti sa narodom Kosova i javno upozorenje na kršenja ljudskih prava i ugrožavanje mira. Krajem devedesetih godina prilikom progona albanskog stanovništva, hrvatska humanitarna misija je pružila pomoć Hrvatima izbjeglim sa Kosova, prvo osnivanjem 'Hrvatske kuće' u Makedoniji a potom prihvaćanjem u Hrvatskoj. Odmah po slamanju okupacije Kosova, pružena je humanitarna pomoć Hrvatima u Janjevu i Letnici, i pomoći onima koji su to tražili da se presele u Hrvatsku.

2. Terensko mirotvorno djelovanje. Tokom devedesete i devedeset prve provedeno je više mirotvornih nastojanja u Srbiji, Makedoniji, Zagrebu, Slavoniji, Kninu, Potkonju.

3. Svijeća za Hrvatsku. Početkom 1991. godine došlo je do vojnog suđenja JNA, Dečaku, Habijancu, Belobrku i ostalima. Tri mjeseca nasuprot sudu je bez prestanka gorila zapaljena svijeća uz koju su dežurali i okupljali se građani, iznoseći usmeno i pismeno svoje stavove. Akcija je prenesena i među Hrvate diljem svijeta. Pred sudom je svo vrijeme stajao i Ranjeni Krist, koji je odavde krenuo kalvarijom kroz mjesta stradanja po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Blagoslovio ga je pokojni uzoriti kardinal g. Franjo Kuharić.

4. Progon Hrvata iz Potkonja. U proljeće 1991 protjerani su Hrvati iz Potkonja, pokraj Knina, nepuni sat nakon formiranja odbora za ljudska prava. Bio je to početak progona Hrvata na liniji Virovitica Karlobag. Zapovjednik JNA u Kninu bio je Ratko Mladić.

5. Protivljenje pojavama antisemitizma. U kolovozu 1991. godine nakon terorističkog napada na Židovsku opčinu i groblje u Zagrebu, organiziran je najveći ikada miting solidarnosti i borbe protiv antisemitizma. Od tada nadalje kontinuirano se suprotstavljalo pojavama antisemitizma, i vodilo računa o sigurnosti i potrebama židovskih zajednica svugdje gdje je to Hrvatskoj državi, vojsci i humanitarnom djelovanju bilo moguće.

6. Bedem Ljubavi. Od ljeta 1991 traje pokret žena, počevši sa majkama da spriječe stradanje sinova, preko potpore obrani, ostajanja u domovima, izbjeglištvu, brizi o stradalima, promalaženju nestalih i sahrani ubijenih.

7. Mirotvorni put u SAD. Krajem kolovoza otputovalo se u SAD s ciljem upoznavanja uglednih osoba, organizacija i javnosti o opasnosti rata. Tom prilikom je g Kissinger dao na znanje da UN nije sposobna sprečavati rat a da Evropa neće zaštiti Hrvatsku ništa više nego što je zaštitila Varšavski geto od nacizma.

8. Obrana Dubrovnika. U jesen 1991 provođena je intenzivna akcija civilne obrane Dubrovnika. Početkom listopada održan je povijesni skup intelektualaca u Hrvatskom Narodnom Kazalištu, i potom pokrenut „Konvoj Libertas“ koji je po ugledu na „Marš soli“ Mahatme Gandhija i „Marša na Washington“ Martina Luthera Kinga, krenuo brodom „Slavija“ iz Rijeke. U Splitu se pridružio veliki broj ribarskih brodova i nastala je flota nenasilja, probio blokadu Dubrovnika i uplovio u Gruž. Unutar Grada organiziran je široki civilni, legendarne primjer obrane od opsade. Po prvi puta je formiran koncept 'Prava na Dom,' koji je neposredno pretvaran u praksu odbijanjem žena i majki da napuste svoje muževe i sinove, kao i spremosti stanovnika da ostanu na okupiranom području. Ovim aktivnostima priključili su se i vrlo ugledni Europski intelektualci, umjetnici i političari, uključivši g. Bernarda Kouchnera.

9. Bosanska zima. U zimu 1992 upučeno je humanitarno pismo podpredsjedniku SAD, Al Goreu. To je bila preteća međunarodne inicijative za sprečavanje i faktički prvi radni prijedlog sprečavanja genocida.

10. Obitelj Ilić. U proljeće 1993 proveđena je transatlantska akcija pronalaženja i zaštite obitelji Ilić u Mostaru – spasiti jednog čovjeka je kao spasiti cijeli svijet.

11. Logori za zarobljenike. Počevši od odlaska u Morinj u Crnoj Gori do logora za Bošnjake na Heliodromu i Gabeli, provedena je nenadmašena akcija zaštite zarobljenika i prikaza zapuštenosti cijelog pitanja u svijetu.

12. Bijeli Put. U jesen i zimu proveden je Humanitarni Konvoj 'Bijeli Put' kojim je probijeno gotovo 300 dana blokade Hrvata u Lašvanskoj dolini. Konvoj je nastavljen izgradnjom Hrvatske bolnice i obnove života Hrvata u Lašvanskoj dolini, faktički nenasilno spriječenom genocidu, kao i otvaranju Medicinskog fakulteta u Mostaru i tako doslovce ostvarenog Bijelog Puta u cjelini - hitne pomoći, izgradnji bolnice i staračkog doma, osiguranje kadrova, lijekova, opremanaj i snabdijevanja, osnivanje Medicinskog fakulteta i školovanja liječnika.

13. Konvoji Mira i Ljubavi. Unatoč po život tragičnim posljedicama za vozača Antu Vlaića, odmah nakon Bijelog puta pokrenuta je zajednička akcija Bošnjaka i Hrvata, 'Putevi Mira i Ljubavi,' najveća ikada humanitarna suradnja kršćana i muslimana (što je dovelo do mira među njima).

14. Udruga Prognanika i Blokada. Od jeseni 1992 do početka 1993 hrvatski prognanici su se povezali u udrugu sa strateškim ciljem povratka u vlastiti dom. U ljeto 1994 kroz 41 dan 150 000 prognanika je organiziralo ljudsku blokadu UNPA zona u Hrvatskoj tražeći da se vrate kući. Da je ova nenasilna akcija uspjela, oslobođenje Hrvatske bi bilo u cijelosti provedeno bez nasilja, razaranja, stradanja i odlaska srpskih stanovnika.

15. Nedostatnost zona sigurnosti UN. Zbog zaštite civilnog stanovništva Savjet sigurnosti je proglasio više zona sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Od početka1995 pokrenuta je široka akcija zaštite Hrvata u Banja Luci i potom Bihaću. Na svjetskom summitu u Kopenhagenu upozoreno je na nedovoljnu sigurnost u ovim zonama. Krajem svibnja stradao je od granata veliki broj mladih civila u Tuzli. Unatoč svemu, odgovarajućeg i potrebnog međunarodnog reagiranja nije bilo i došlo je do genocida u Srebrenici.

16. Zahtjev za „Olujom.“ Kroz cijelo proljeće i početkom ljeta provođena je opsada a potom i napad na Bihać. Pokušaj humanitarnog sloma blokade ovaj puta nije uspio. Genocid u Srebrenici, sa 8000 mrtvih, slijedio je nakon genocida u Rwandi sa 800 000 mrtvih, masovnog stradanja u Tuzli, neuspjeha blokade prognanika i nesposobnosti međunarodne zajednice da zaustavi agresiju na Bihać. Slijed događaja obvezivao je na prepoznavanje opasnosti. Predsjednik Republike Hrvatske Dr Franjo Tuđman je informiran da postoji neposredna opasnost genocida u Bihaču i da nenasilno sprečavanje genocida nije moguće. Provedena je vojno redarstvena akcija „Oluja“. Hrvatska vojska zajedno sa Armijom BiH su spriječile genocid u Bihaću.

17. Humanitarno praćenje „Oluje.“ Odmah, istovremeno sa vojno-redarstvenom akcijom započele su i humanitarne akcije zadržavanja Srba, „Spasimo život“ (zaštite tisuća starih osoba“), prihvaćanja iz Srbije i Banja Luke progonjenih Hrvata i Bošnjaka i zadržavanja a potom i povratka izbjeglih iz Velike Kladuše.

18. Mirna reintegracija. Odmah po „Oluji,“ Hrvatska je nastavila i provela oslobođenje Istočne Slavonije nenasilnim metodama. Ovaj puta je to bilo i uz uspješnu suradju sa međunarodnim snagama pod komandom američkog generala Jacquesa Kleina.

19. Državno djelovanje. Kroz cijelo vrijeme obrane vrijednu ulogu je odigralo hrvatsko zdravstvo. Osnovan je Ured za prognanike i izbjeglice kao i za zarobljene i nestale.

20. Međunarodno djelovanje. Kroz cijelo vrijeme obrane Hrvatske ostvarivala se suradnja sa vodećim političkim ličnostima, humanitarnim organizacijama, sveučilištima i časopisima u svijetu.

Na temelju hrvatskog humanitarnog iskustva predloženo je svijetu sprečavanje genocida, unapređenje zaštite zarobljenih i bolnica, pronalaženja nestalih, prepoznavanja „Pravednika među narodima“ u svim ratovima i konferencije crvenog križa nakon svakog rata kako bi se prikupljala iskustva dobra a ne samo sudilo zlu. O humanitarnom radu u ratu podnesen je cjeloviti izvještaj Predsjedniku Republike 2000 godine, Croatian Medical Journal prikazivao je zdravstveni rad kroz cijeli rat. Postoji veliki broj dnevnika o humanitarnom radu i položaju ljudi tokom rata. Nažalost Vlada nije podnijela Saboru cjeloviti izvještaj o humanitarnom radu tijekom rata. Da je to učinjeno Hrvatska bi već bila u Europskoj uniji, ugledna u cijelom svijetu a mnogi koji su stradali u kasnijim ratovima bili bi možda zaštićeni.

U obrani Hrvatske dogodili su se zločini, ali smo nastojali da ih izbjegnemo ili bar ograničimo na što manji broj. Nismo izbjegli žrtve, ali nismo dozvolili da hrvatski narod postane žrtvom. Obranu smo ostvarili upravo zato što za vrijeme Domovinskog rata velika većina ljudi, žena, prognanika, izbjeglica, branitelja, u Slavoniji, Srednjoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Dubrovniku, Bosni i Hercegovini, hrvatski narod nije ostao pasivni promatrač tragedija. Naučili smo da nije dovoljno suditi za zlo već prihvatiti i vlastitu odgovornost da se čini dobro. Naše iskustvo prenijet ćemo našoj djeci i prenosimo je i Vama, svim znanstvenicima i cijelom svijetu da upoznaju naše iskustvo i unaprijede ga. Prikazivanja samo zla u obrani Hrvatske, je pokušaj moralnog bijega tadašnjih promatrača. Krivotvorenje istine ne smijemo dozvoliti.

dr. Slobodan Lang

{mxc}

Sri, 5-08-2020, 09:00:45

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.