Detalji

Objavljeno: 29. rujna 2009.

Poštovani, posljednja emisija „Nedjeljom u 2“ , u koju je Aleksandar Stanković doveo g. Igora Mandića, kao protutežu ranijem gostovanju g. Željka Keruma eklatantan je primjer manipulacije medijskim prostorom u ime jedne političke ideje. I slijepcu je jasno kako je osobni politički stav, legitiman i neskriven, voditelja emisije Aleksandra Stankovića, lijeva opcija na političkom spektru Hrvatske. Ipak, dovođenje jednog predstavljalo je rizik kojeg je g. Stanković bio svjestan i pogriješio je, zbog čega i očekujem da će snositi konzekvence! Upravo je bilo više nego neukusno izrugivanje Igora Mandića, izvlačenje iz konteksta riječi g. Keruma, Mandićev verbalni obračun s neistomišljenicima ljevičarstva i njegove praksisovštine (po samim Mandićevim riječima i njegove osobne zablude iz prošlosti), ali najviše su zabrinjavale nesankcionirane, a očekivane eskapade Mandićevog „govora mržnje“, u stvarnosti „poziva na linč“ kako legitimno izabranog gradonačelnika Splita, tako i svih ostalih „desno“ domoljubnih hrvatskih političkih opcija.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 28. rujna 2009.

Napokon je prekinuta šutnja o masovnim zločinima počinjenim tijekom rata nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Dosadašnje prešućivanje zločina nad Hrvatima uglavnom su remetila pojedinačna izvješća o skupnom stradanju Hrvata i Bošnjaka, a obično su se koristila za pisanje optužnica okrivljenim Srbima. Iz takvih se formulacija nerijetko sugerirao i zaključak kako su Bošnjaci i Hrvati bili ratni saveznici sve dok nije došlo do tzv. dogovora o podjeli Bosne, između Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu. Za realizaciju tog navodna plana već su petnaest godina optuženi hercegovački Hrvati. Te su predrasude, kao dio političkoga plana i programa, postale i svojevrsna dogmatska polazišta haaških optužnica protiv hrvatskih političkih dužnosnika i vojnih časnika. Nedavno uhićenja skupine muslimanskih boraca ne otkriva samo mračnu stranu bošnjačkoga rata protiv Hrvata nego i zakulisne igre Haaškoga tužiteljstva, koje je sve do sada prešućivalo, a moglo bi se, upravo zato zaključiti, kako je čak i podupiralo masovno uništenje hrvatskoga naroda u BiH.(M.Kovačević)

Detalji

Objavljeno: 24. rujna 2009.

Nakon očito provokativnog «Acinog u dva» i profesionalno izvedene ispovijedi Željka Keruma nije trebalo dugo čekati reakciju pogođenih njegovim izjavama, od Vlade do Sabora. Dvije su stvari digle na noge 'braću Srbe' ali jednako tako i medijske Jugoorjunaše. Prva Kerumova izjava glasi ovako: «Cilj mi je zaposliti što više ljudi u Splitu, ali ne dovodeći srpske investitore (Milan Janković, vlasnik Zeptera!). Srbe ne bih dovodio. Oni nam nikada nisu ništa dobro donijeli. Ni oni ni Crnogorci». Ne treba zaboraviti da među nemalih 4.000 zaposlenih kod 'Keruma' ima i popriličan broj 'pravoslavaca' pa ga samo zlobnici i mutivode mogu optužiti za rasizam, diskriminaciju ili kako to Jurica Pavičić opali: za fašistoidnost njega, Keruma i njegove biračke baze! Dotaknuo se, dakle, Željko i Jurici sličnih 'neovisnih novinara', s kojima 'ratuje' od početka svog gradonačelničkog mandata, pa dade i drugu svoju 'inkriminiranu' izjavu: «U Hrvatskoj su 70 posto novinara Jugosloveni. Oni nemaju svoju državu, nemaju kud ići, pa naravno da svašta pišu. Ja ponekad pređem granicu, a vaši kolege novinari to rade stalno. Ne mislim se mijenjati zbog tih loših ljudi»(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 23. rujna 2009.

U Slobodnoj Dalmaciji, autor je još potpisan, Saša Jandrijević Tomas, u Jutarnjem listu se ne navodi autor ali preuzima člančić, portali index.hr, monitor.hr citiraju istu umotvorinu, Večernji list također. Novi list je pustio s lanca Peđu Lucića. Nijedan od tih “uglednih” medija ne protuslovi, nego tek papagajski prenosi opskurni naslov i komentar. Navodno se radi o nevjerojatno opasnoj stvari, za neke redakcije u Hrvatskoj i neke novinare barem, poglavito za one koje mrze Crkvu (katoličku) i Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Tenor je jasan: prije smo ih prepoznavali po bijelim uprljanim čarapama (bičvama), o tome je napredni režiser Matanić snimio čak i film, dočim ubuduće treba znati, mora se vjerovati izdanjima EPH-a (ni Globus, dakako, ne će zakazati), da oni uz bijele čarape nose i opanke, primitivci zapušteni i smrdljivi, jer i onako osim toga smrada nemaju nikakve druge uljudbe koju bi Hrvatska po ustavnoj obvezi mogla tamo kod njih pomagati. Tu naime stoji crno na bijelo, opanci su uslikani: “Za Crkvu i opanke Hrvata u BiH dajemo 23,5 milijuna kuna".(Z.Drinovac)

Detalji

Objavljeno: 23. rujna 2009.

Besmisleno je ići u Srbiju (na Ravnu goru ili na bilo koji izrazito četnički skup) da bi tamo dobili informacije za gradnju spomenika dr. Anti Paveliću i to po uzoru na nemali broj spomenika četniku Draži Mihajloviću. Mislim da se tim činom možda namjeravao izazvati jedan paradoks-efekt ili apsurdna situacija za razmišljanje. Još uvijek u ušima Hrvatske odzvanjaju riječi pjesme o mesu, salati i zaklanim Hrvatima u Vukovaru jer se nije ostalo samo na pjesmi. To je istinska povijesna poruka za budućnost: ne zaboravimo veliki Vukovar i sve ona male Vukovare diljem RH. Smatram da odlazak u Srbiju na "poduku" nije dobra ideja jednako kao što smatram da se partizansko obilježje zvijezde nalazi na previše spomenika u RH gdje partizani pokazahu svoje pravo i krvoločno lice ubojstvima tijekom i poslije rata, te progonima i tajnim smaknućima nedužnih.(Đ.Bašić)

Detalji

Objavljeno: 23. rujna 2009.

Sagledavajući te zbrajajući svoje posljednje dojmove s odmora u zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina ne mogu se oteti pomisli kako hrvatskom narodu od početka devedesetih godina prošlog stoljeća pa do danas nije bilo gore. Svedeni na šutljivu manjinu koja iščekuje neko čudo s visina ili po tko zna koji put – bratsku pomoć iz politički mlake i u sebe zagledane Hrvatske – a ta pomoć istina stiže samo u novcu ali ne onako iskreno, istinski i odvažno, kao što bi trebalo. A istinski bi se trebalo i moralo nastupiti prvotno diplomatski u svrhu izvlačenja Hrvatskog naroda iz neravnopravnosti i potlačenosti koja obuhvaća sve veći zamah. Počevši od negativnog ekonomskog i političkog pa idući sve do kulturnog pritiska na ionako rastresene institucije sa hrvatskim predznakom.(M.Škarica)

Detalji

Objavljeno: 22. rujna 2009.

Što bi vi, hrvatski predsjedniče, da vam odsviramo? - upitao je Mesića kubanski glazbenik, a Mesić mu na čistom španjolskom otpovrnuo: «Ma, meni vam se sviđa ona ('la kukarača') o vašem velikom revolucionaru, Argentincu Che Guevari: 'Comandante Che Guevara'. S tom sam pjesmom u mojoj nezaboravnoj komunističkoj mladosti zavodio djevojke u Orahovici a i šire». I započe luda latino-američka glazba dok vitalni Stipe pleše s dvije punašne kubanske djevojke, koje mu je Fidelov brat Raul Castro dodijelio kao pratnju na anti-recesijskom obilasku Kube….s unukom Sarom. Razmišlja Stipe valjda i o tome kako bi zatražio politički azil na slobodarskoj Kubi, jer: «Kubanci su, iako siromašni, toliko topli ljudi koji se pjesmom i plesom raduju životu poput nas Hrvata a legendarni revolucionar, Che Guevara, trebao bi biti moralni uzor cjelokupne hrvatske mladeži pogotovo mojih mladih antifašista».(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 21. rujna 2009.

Čini mi se kako je čitava rasprava o Zakonu o medicinskoj oplodnji bila nepotrebno ispolitizirana i pretvorena u još jednu lakrdijašku kampanju za pridobivanje glasača. Više se raspravljalo o perifernim problemima, s dobro smišljenim krilaticama, neprimjerenima temeljnim problemima, te, kao obično, međusobnim uvredama i objedama. Sve sam to shvatio kao "kukavičje jaje", od drugorazredne važnosti dok se ne riješe primarna pitanja opstanka naših ljudi, našeg naroda i domovine Hrvatske! Nama je nesumnjivo i ranije bio potreban zakon za regulaciju principa umjetne oplodnje. Ipak smatram, da nije obveza društva da sve to i "plati", osobito ne u ovakvim kriznim vremenima u kojima naš narod živi, kad država nema novca za osiguranje temeljnih obveza društva: zdravstva, odgoja, obrazovanja, teško ranjenog i još uvijek veoma ranjivog naroda. Posvuda ima toliko nevolje, nervoze i tuge, medicina i zdravstvo nam također padaju, a prijeti nam i da hrvatski liječnici «izumru» zbog grešaka koje se nije na vrijeme uočilo. (B.Barac)