Detalji

Objavljeno: 09. kolovoza 2009.

Proslava petog kolovoza je od samog početka naopako počela, na Mirogoju, dan ranije. Visoko izaslanstvo u punom institucionalnom sastavu, Predsjednik, Vlada i Sabor, položiše vijence na Spomen-križu u Aleji branitelja. Nakon toga, ode svak na svoju stranu. 'Desni' odoše odat počast 'svom' prvom Predsjedniku, a 'lijevi', na čelu s drugim Predsjednikom svih građana ove jadne države, odoše 'svojima' mrtvim narodnim herojima kako bi još jednom apostrofirali tko je to udario temelje, eto, hrvatskoj neovisnosti i slobodi. Predsjednik države još jednom namjerno (i s gnušanjem) zaobilazi grob svog prethodnika. Uzgred, upravo na televizijskim vijestima objaviše kako je američki predsjednik Obama zahvalio Clintonu na oslobađanju dviju novinarki iz sjevernokorejskog zatvora, naglasivši s dužnim štovanjem: hvala Predsjedniku Billu Clintonu, i to bez pridjeva 'bivši'.(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2009.

Nogomet je, posebno na ovim prostorima propale države, od njenog nastanka početkom XX stoljeća pa do danas, oduvijek bio „puno više od igre same“. Način na koji su klubovi bivše države, naravno oni iz Beograda, osvajali prvenstva, kup ili postajali sudionici međunarodnih natjecanja, dobro je poznat, posebno iz perspektive Zagreba ili Splita. Nerijetko su treneri i igrači na radu „istočno od Drine“ bili protežirani, ulazili u momčad ili bili zvani u reprezentaciju, na račun talentiranijih i kvalitetnijih igrača, čiji je jedini „nedostatak“ bio što su Hrvati. Navijački je puk, prešutno, kristalno jasno bio politički određen, znalo se tko i zašto navija za Partizan, C. Zvezdu, Dinamo i Hajduk!(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2009.

Kraljica Katarina Tomaš Kosača tijekom svoga života u kraljevskoj Bosni nije spadala u politički značajne osobe. Točnije, bila je sporedan lik van tijekova društveno važnih državničkih odluka. Tek s njenim bijegom iz Bosne i nesretnom životnom sudbinom postala je posebno važna ličnost oko koje se nekoliko stoljeća kasnije u narodu stvorio i svojevrsni mit. Kao posljednja kraljica oporučno je rimskom papi ostavila Bosnu do oslobođenja zemlje od turske vlasti, upisavši se time trajno u povijest. Nažalost, do tog oslobođenja nije došlo skoro četiri stotine godina. A i kada je na tlo BiH stupila noga austrougarskih vojnika ni to nije bilo oslobođenje u pravom smislu. Naime, do potpune slobode i jednakopravnosti nije došlo u XX. stoljeću kao niti početkom XXI. Hrvati BiH su i dalje bili ''dio nečega ili samo na papiru ravnopravna narodna komponenta'' ali istinski, nikada svoji.(M.Škarica)

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2009.

Katarina je bila i franjevačka trećoredica. Kćerka hercega Stjepana Vukčića i žene mu Jelene, kćeri Stjepana Lazarevića, srpskog kneza, koji su bili bogumili, i žena pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Tako iz navedenog Katarininog porijekla proizlaze i određena srpska posezanja i dan danas za Bosnom. Ne može se zanijekati da se njen otac nije nazivao hercegom od svetoga Save i da nije bio povezan sa srpskim plemstvom rodbinski ili politički, no to ne daje za pravo nekome da na tom osnovu svojata nešto što u etničkoj osnovi nije njegovo. Također se može reći kako su tadašnji Srbi te po današnjoj BiH znatnim dijelom naseljenici vlaškog ili tzv. morlačkog korijena iako imenom isti - ali zapravo značajno; pojmovno, pripadnički i kulturološki različiti. Nakon višestoljetne turske vladavine, nažalost srpsko plemstvo je dobrim dijelom kao i hrvatsko, gotovo izbrisano sa političke karte. Srbi u famoznoj bitci na Kosovskom polju, a Hrvati nekih stotinu godina kasnije - u krvavoj katastrofi na Krbavskom polju kod Udbine, 9. rujna 1493. godine.[47](M.Škarica)

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2009.

Ovom naslovu "Recesija u državi posljedica je lošeg gospodarenja upravo 'državnih menedžera'" trebalo bi dodati kriminalno' lošeg gospodarenja upravo najvećih državnih tvrtki, čiji enormni gubitak očajna i nesposobna država pokriva ad-hoc 'kriznim porezom' na teret drugih djelatnika ali i ekonomski najugroženije 'kaste' ove zemlje: umirovljenika. Uzmimo za primjer neke tobože 'najjače' hrvatske tvrtke - može INA, ili Hrvatska elektroprivreda, ili Hrvatske željeznice, kako hoćete.(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2009.

Oduvijek su pisci bili ogledalo društva u kom su stvarali, a talent stvaranja korištenjem pera neke od njih učinio je besmrtnim. Književnost u Hrvata ima dugu i respektabilnu povijest, s protagonistima sasvim u tijeku, a često stilski i „ispred vremena“ s ostalim svijetom. Kao i svi umjetnici, pisci su tašti, priznanja i nagrade gode, nekad su značile etabliranje u društvu, ugled i dakako prihode, dok danas podilaženje komercijalnom, često nadvladava „umjetnički dojam“ jer piscu omogućuje egzistenciju.

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2009.

Ne pišem kritike ili osvrte na bilo koja i čija književna djela jer... Nije lako znati ni kazati što drugi misle, pogotovu kazati što je mislio pjesnik, književnik, pisac, pa napisao on samo jednu jedinu priču, pjesmu a kamoli....Uvijek možeš faliti, nafaliti ali i pokvariti. No, nepisano svoje pravilo, kao i svaki smrtni čovjek, što izravno, što neizravno sam prekršio. I neka sam, jer o „Kamenoj knjizi“ Ante Matića imam potrebu reći nešto. Uostalom; „bilo kako bilo valja kazati u lice neplodnu vremenu neplodnost pa i kad se izdiže nad vratom sjekira i plodnu vremenu plodnost pri tome pripaziti na hulje u duši u neplodnosti zbog sjekire u plodnosti zbog trpeze i onda glasno nazvati sve i svakoga njegovim imenom“.(A.Marinčić)

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2009.

Nakon moga više od polustoljetnog druženja i promatranja podzemnih jamskih šupljina u kršu, vjerujem da sam stekao iskustvo u procjenjivanju njihova izgleda i nastanka. Na žalost, i druženje s umrlima ili žrtvama ubačenima u njih, poučilo me je što se sve događa s njihovim tijelima, bilo da se radi o jednom ili stotinama njih. Ako sada usporedim dubinu i veličinu jame Jazovke i broj nađenih tijela u njoj, te šupljinu Šaranove jame i onoga što je u njoj nađeno, te što je u njoj – kako po objavljenim zapisima kažu – završilo, tada vidim da ipak nešto nije u redu i da to ipak ne odgovara postojećim predodžbama! Radi objašnjenja poslužio bih se jednom trivijalnom usporedbom. Zamislite si, a sigurno ste i u svojoj ruci imali otvorenu konzervu s ribicama ili staklenu bocu s krastavcima. Vidjeli ste kako su oni posloženi u njima. Svjesni smo da je to slagala ljudska ruka - kao što je i ona, koja je u jame bacala (ne)osuđene ljude.(Dr.S.Božičević)