Anno domini 20. ožujka 2009. - naši hodočasnici krenuli su s Ovčare do Hude jame tvoreći još jedan lanac istine o generalu Anti Gotovini i Hrvatskom obrambeno-oslobodilačkom ratu evocirajući pri tom spomen na sve žrtve pobješnjelih partizanskih hordi sastavljenih uglavnom od preobučenih četnika, nedićevaca i ljotićevaca pod vodstvom najvećeg zločinca ovih prostora tzv. Josipa Broza Tita. Naši hodočasnici pod vodstvom Branka Čule i Mate Britvića prešli su put od Ovčare do Hude jame, put od preko četiristošezdesetpet kilometara u vremenu od dvanaest dana. Tradicija hodočašća imenom Lanac istine o generalu Anti Gotovini i domovinskom ratu ( Hrvatski obrambeno-oslobodilački rat-HOOR ) pod zaštitom blaženog Alojzija Stepinca ( dvadesetšesto hodočašće od kojih su najznačajnija ona od Vukovara do Vatikana i od Pakoštana do Haaga ) spomen je svim našim junacima i nevinim žrtvama koji su kroz niz stoljeća bili meta agresora svih vrsta i boja.(V.Biondić)

 

 

«Pustimo da Drugi svjetski rat rješavaju povjesničari ('žutokljuni' Tvrtko Jakovina, Slavko&Ivo Goldstein, ili možda univerzalni stručnjak za sve i svašta, Žarko Puhovski?, nap.a.), a u slučaju da se pronađu grobišta, neka se o tome brinu pravi forenzičari a ne nekakav amater, Ivan Zvonimir Čičak iz HHO-a», ne bez uobičajenog podrugivanja, kazao to naš vrli Predsjednik. Pri tome se je jako zabrinuo i za svoje pulene, još uvijek živuće partizane pa je dodao kako bi bilo katastrofalno (valjda za potpuni debakl 'njegova antifašizma', nap. a.) da sada počnu masovna ispitivanja baš svih boraca koji su bili u pojedinim jedinicama; jer, «antifašizma se nitko ne treba stidjeti» (cit.: Stjepan Mesić)! Pa, da vidimo koliko ih je još živućih, cit.: «Prema podacima za rujan 2006. na hrvatskoj mirovini bilo je 55.708 partizana, dakle vojnika totalitarne komunističke partije. Njima treba pribrojiti i pripadnike milicije totalitarnog režima sa 16.490 mirovina, te oficire i podoficire totalitarne komunističko-agresorske JNA s 13.160 mirovina. Ukupno 85.358 mirovina pripada umirovljenim pripadnicima različitih sustava totalitarnog komunističkog režima» (Nenad Piskač: 'Besramlje', HKV, 29.studeni 2007,g.). (D.Kalafatić)

 

 

Čuli ste za Fabriku knjiga iz Beograda? Ne? Šteta, ali ne prevelika. U toj Fabrici našli su naime svoju intelektualnu domovinu neki pisci koji bi, barem podrijetlom, mogli biti iz Hrvatske, tako Dubravka Ugrešić i Viktor Ivančić. Čuli ste za Urgešićku? Svaka čast, ona piše razne romane, veli da je prognanica iz Hrvatske, ali sa stanom i prijevremenom mirovinom u Zagrebu, da joj se nađe. Stoga je njezin odabir, Fabrika knjiga, za prognanicu svakako i dosljedna destinacija tisaka njezine lektire. U Beogradu će se svakako naći i daleko više njezinih čitatelja nego li u Zagrebu. Čuli ste za Viktora Ivančića? Ne? Nikakva šteta. Ipak, da Vas podsjetim, to je bio onaj urednik onih nekoć smrtno ozbiljnih novina Feral Tribune, koji je znao sustavno unovčiti svoju ulogu »žrtve« za »Tuđmanova režima«. Kada su presušili novci za »žrtve Tuđmanova režima« iz bijeloga svijeta, ostale su tek neke nekretnine u Zagrebu i Splitu, uredno upisane na njegovo ime i ime njegove životne družice. Novinari toga listića završiše na ulici, bez plaće i nekretnina. Začudo, Ivančić i nadalje tiskom objavljuje svoje intelektualne ispljuvke, recimo u spomenutoj Fabrici u Beogradu.(Z.Drinovac)

 

 

U utorak, 7. travnja mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup sa suradnicima obišao je grobište "Na sepu" kod Gornjeg Hrašćana u župi Macinec. U pratnji biskupa bili su mons Ivan Godina, biskupov tajnik marko, vlč. Stjepan Markušić, macinski župnik, te članovi Društva za obilježavanje grobišta Stjepan Jovan, Zvonimir Trupković i Franjo Talan te ekipa novinara. Krenulo se u obilazak "otvorenog" grobišta od naselja Trnovec, a nakon što je biskup upoznat s postupcima koji su poduzeti da se zaustave radovi na rekonstrukciji i istraži grobište put kroz polje, uz nasip - grobište, nastavljen je sve do spomen križa gdje su nam se pridružili predstavnici Općine Nedelišće, te članovi Društva iz Čakovca, Josip Kolarić, Mario Marcijuš i ostali, kao i ekipa HTV-a im novinaraka Glasa koncila Jasminka Bakoš Kocijan. Kod spomen križa su zapaljene svijeće, a molitvu za žrtve poubijane u lipnju 1945. godine predvodio je biskup, mons. Josip Mrzljak. Nakom molitve uputili smo se do crkve u Macincu gdje je u 18 sati biskup predvodio misno slčavlje i održao propovijed, a koncelebraciji su se pridružili fra Stanko Belobrajdić, gvardijan franjevačkog samostana iz Čakovca i vlč Josip Drvoderić, župnik župe Sveti Martin iz Donje Voće, iz Gornjevaraždinskog dekanata. U nastavku donosimo pismo biskupa Josipa Mrzljaka tati koji je «nestao» u Vukovaru 1945. godine.

 

 

Isus je pretrpio svoju muku i podnio tešku smrt na križu upravo za me. Sveti je Pavao u dubokoj vjeri i ljubavi prema Isusu uzviknuo i napisao: „Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike od kojih sam prvi ja“ (1 Tim 1,15). Pavao je imao hrabrosti napisati da je najveći grešnik, da je upravo on prvi za kojeg je Isus umro na križu. A gdje su moje suze da isplačem grijehe svoje, da kažem Isusu: „Oprosti, molim Te!“ Istinu da će Isus trpjeti i umrijeti za naše, bolje reći za moje grijehe, nalazimo već u Starome Zavjetu. Više stotina godina prije Isusova utjelovljenja i smrti na križu, prorok Izaija, nadahnut Duhom Svetim, vidio je i opisao Isusovu muku: „A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše Njega satriješe. Na Njega pade kazna - radi našeg mira, Njegove nas rane iscijeliše“ (Izaija 53,4-5). Sve ovo što je prorok Izaija davno napisao, doslovno se ostvarilo na Veliki petak kad je Isus za nas trpio i umro na križu.(p.M.Nikić)

 

 

S tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća o hrvatsko-slovenskim odnosima održane u ponedjeljak 6. travnja 2009. u Zagrebu, donosimo izlaganje Benjamina Tolića. "Hrvatska je od prošloga tjedna članica NATO-a. To se, ako je vjerovati novinama, već široko osjeća. Hrvati puno mirnije spavaju. Više ih ne čuva samo 16.000, nego 4.000.000 vojnika. Otkad nemaju svoje vojske, o njihovoj sigurnosti skrbi NATO. Svakoga Hrvata, slikovito rečeno, čuva jedan vojnik. I to profesionalni - ružno rečeno: plaćenik. Takav je vojnik pouzdaniji od ročnoga obveznika. Bolje je uvježban, suvremenije opremljen, nije opterećen domom ni domoljubljem. Zbog toga je Hrvatska - koja nema vojsku, a ima vojnike - odlučila 8 posto svojih vojnika angažirati ili držati pripravnima za angažiranje u međunarodnim vojnim operacijama, a 40 posto osposobiti za sudjelovanje u operacijama izvan svoga teritorija. Hrvatska će dakle malo manje od polovice svoga vojnog kontingenta uzorno uvježbati, dobro opremiti, platiti i staviti na raspolaganje inozemstvu. Takva je kolektivna sigurnost - sigurna. Kao u zatvoru. Ona je, istina, znatno skuplja od individualne sigurnosti. Ali posve isključuje tradicionalne pogibelji. Nema samovoljnih poteza vrhovnoga zapovjednika, nema pukovničkih huncutarija. Takva, dakle, sigurnost jamči zdrav san svim Hrvatima".(B.Tolić)

 

 

Simbol Uskrsa nisu samo pisanice i blagoslov hrane, to je toplina i dobrota iznutra, u našim srcima, to je buđenje nade i ljubavi ali i traženje oprosta za grijehe. A da bi mogli na Uskrs obasipati druge dobrim djelima, u sebi moramo imati toplinu sunca i čistoću duše. Uskrs je svakako i vrijeme oprosta, ali, kako oprostiti onima koji oprost nikad nisu ni zatražili, onima koji svoje grijehe nisu priznali i pokoru izmolili? Sveti Pavao je davno rekao: «Da Isus nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera…» Za one koji su se vjere u Boga davno odrekli, 'čudnovato uskrsnuće' ipak se dogodilo: Upravo u ovo vrijeme odricanja-Korizme, pred sam blagdan Uskrsa, mnoštvo golih kostiju po partizanskim zlikovcima pobijenih nesretnika, simbolički 'uskrsnuše' iz dobro skrivenih jama, od Rova sv. Barbare kod Hude Jame do seoskih njiva oko Zaprešića. Prođoše 64 Uskrsa a da se nitko od rodbine mučki pobijenih na njihovim neobilježenim humcima ni pomolio nije a nitko se od neznanih(?) 'antifašističkih' razbojnika niti pokajao nije….za razliku čak i od jednog Sime Dubajića-'pokajnika', po zlu slavnog Titova majora!(D.Kalafatić)

 

 

Možda je malo pretenciozno uspoređivati se s jednom od najbogatijih zemalja Europe i svijeta, Švicarskom, koja ni do danas nije pristupila Europskoj Uniji; a ta virtualna E-Unija će se vjerojatno prije i raspasti nego će Švicarska u nju i ući. Dugih dvadeset godina surađivao sam s jednim velikim švicarskim koncernom pa sam imao priliku upoznati i mentalitet tog naroda, ustvari mješavine triju naroda (Talijana, Nijemaca, Francuza), ali i ponosnih Švicaraca kad je u pitanju njihova zajednička domovina. Nema te obiteljske kuće na selu koja nema visoki jarbol na kojem vihori poznata švicarska zastava. Od malih nogu, od osnovne škole, dakle maloj djeci se tumači kako je Švicarska sve donedavna bila veoma siromašna, isključivo agrarna zemlja, bez ikakve vlastite sirovine a sve što je ostvarila, ostvarila je vlastitom pameću, radinošću i respektabilnim nacionalnim ponosom.(D.Kalafatić)