Kad bi bilo koji, iole pronicljivi sudac samo na sekundu pogledao slučaj «četnika mesara» osudio bi takvu osobu u trenu, ali, takva nije i naša poštena sutkinja iz Splita, Spomenka Tonković, a nisu takvi ni naši pravdoljubivi Vrhovni suci. Spomenkino poštenje je jednostavno rečeno: za vječni spomen, nezaboravno! U konačnici, «Martićevac», iskusni SAO-ratnik iz poznatog četničkog sela Otišića kod Vrlike, Mitar Arambašić, osuđen zbog klanja i masakriranja hrvatskih branitelja na 20 godina robije, pušten je neki dan na slobodu uz obrazloženje da je predugo u pritvoru. Osim za mučka ubojstva policajaca Ivice Grubača, Bogoslava Lukića i Kažimira Abramovića, Arambašić je optužen i za pljačku i palež u mjestima oko Peruče (sjetimo se tamošnje minirane brane) od ožujka 1991. do kolovoza 1995. godine.(D.Kalafatić)

 

 

I ove godine, tridesetog travnja, obilježena je, u hrvatskoj prijestolnici, zagrebačkoj katedrali, 338. obljetnica pogubljenja hrvatskog bana Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, svetom misom zadušnicom. Položeni su vijenci uglavnom iz čakovečko-međimurske županije, na njihove grobove, a na spomen biste samo od strane Hrvatskog pokreta za život i obitelj te Braće Hrvatskog zmaja. Prvoga puta stavljena je na portalu bista i počasna hrvatska lenta, u znak banske dužnosti i časti Bana Petra Zrinskoga i njegova šurjaka Krste Frankopana, sa željom da stalno simbolizira ovoga Bana, državnika ondašnje Hrvatske, kojemu je carski Beč, u Bečkom Novom Mjestu, odsjekao glavu, skupa sa Krstom Frankopanom, zato što su pokušali ujediniti Hrvatsku.(M.Ćavar)

 

 

 

 

Europski parlament je prihvatio Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu a i Hrvatska se ne smije oglušiti na taj akt EU-Parlamenta…ako želi pristupiti Europskoj Uniji. Tom Rezolucijom obvezatna je počast žrtvama neljudskih režima a Euro-parlamentarci traže i ustanovljenje 23. kolovoza kao Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i diktatorskih režima, fašizma, nacizma ali jednako tako i onog najgoreg među njima-boljševičkog komunizma. Uza sve to što Europski parlament apelira na savjest političkih lidera, amputiran bilo kakve «grižnje savjesti» i humanog pijeteta prema mrtvima, 'lider' Mesić već tri godine uporno relativizira, ali i pokušava 'abolirati' (tumačeći to pravednom osvetom!?, nap. a.) masovne zločine komunističkog režima nastojeći stvoriti alibi za takozvani NOR i Titovu diktaturu.(D.Kalafatić)

 

 

...Punih četrdeset i pet godina „slavili“ smo Dan ustanka protiv fašizma naroda i narodnosti SR Hrvatske, koji se dogodio 27. srpnja 1941.g. u Srbu. A nikada nitko nije kazao da su tog dana u Srbu ti „ustanici“, ti „antifašisti“ sa crvonom zvijezdom na kapi zaustavili vlak sa katoličkim hodočasnicima koji su se vraćali sa Sv.mise i mučenički ubili 350 hodočasnika, a svećenika živa ispekli. U tolikoj količini zla koje se je dogodilo u tom tragičnom vremenu, a posebno u Poraću kad je svaki šesti pripadnik našeg naroda izgubio život mučeničkom smrću, a da se rijetko za kojeg znalo i kako se zove, a kamoli što je eventualno napravio, ne može ostati nevin ni pasivni promatrač, a kamoli onaj tko je to naredio, organizirao i provodio! A sa jasenovačke govornice je grmjelo kako taj naredbodavac i organizator (JBT) nije zločinac! Od postanka svijeta do danas najteže je bilo utvrditi razdjelnicu između dobrih i zlih ljudi, iako je ta razdjelnica na svakom koraku prepoznatljiva, u svakom njihovom činu i u svakoj njihovoj riječi....(M.Prpa)

 

 

Poglavar bosanskohercegovačke Islamske zajednice reis ulema Mustafa Cerić ovih je dana svojom izjavom kako bošnjačka inteligencija nije uložila dovoljno truda da razvije nacionalnu komponentu koja bi proizvela i potrebu za stvaranjem nacionalne države Bošnjaka opet uskovitlao javnost u Bosni i Hercegovini. Jedno od najkrupnijih pitanja na koje Bošnjaci nisu dali odgovor još od raspada Osmanskoga Carstva jest - kako tvrdi Cerić - što su njihovi ciljevi na Balkanu? Je li samo vjerski opstanak ili vlastita država na Balkanu koja će ih štititi od genocida kakav se dogodio u proteklom ratu, nedavno je zapitao reis. Na ovu su izjavu posebno žestoko reagirali bivši komunisti, koji se danas skrivaju iza imena Socijaldemokratske partije. Oni od Cerića traže da pojasni svoja stajališta, odnosno, pitaju ga, skriva li se iza tih izjava pokušaj da na prostoru kojeg u BiH nadziru muslimani, stvori bošnjačku islamsku državicu, što bi, kako smatraju u SDP-u, istodobno omogućilo da se Srbi pa i Hrvati izdvoje iz sastava BiH.(M.Kovačević)

 

 

Iako je Gradsko vijeće na svojoj sjednici održanoj 8. studenog 2004. godine, donijelo je Odluku da se 38. strijeljanih domoljuba nakon oslobođenja Splita u listopadu 1944. god. (24. streljani 2. studenog 1944 i 14. streljani 15. studenog 1944) od strane Titove vojske, i presudom Vojnog suda Oblasti VIII korpusa NOVJ br. 154/1044. izrečene kasno u noć i bez prava na saslušanje i obranu ubijeni i pod okriljem noći te bačenih u jamu-grobnicu na Lovrincu, dostojno obilježi podizanjem spomenika stradalima od nositelja moći – s imenima – nije se do danas stiglo dalje od papirologije.!!! Na žalost, prošlo je već pet godine a da se Zaključak Gradskog vijeća nije ispoštovan. Ne znamo razlog i ako je u više navrata od strane još tadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Puljića (danas zastupnik u Saboru) bilo obećano da će se nevinim žrtvama komunističkog zločin ispoštovati zaključak i postaviti spomenik, jer njihovu mučeničku smrt ne smijemo zaboraviti. To osobito, jer se pouzdano znaju imena i prezimena koja su uz drvored čempresa, jame danas ograđene od strane rodbine i prijatelja, streljani i bačeni u jamu na istočnoj strani groblja Lovrinac, samo zato što su bili Hrvati i vjernici.(Udruga Hrvatski domobran)

 

 

Na desnom ramenu „desnog“ predsjednika vlade i lijevom ramenu „lijevog“ predsjednika države stoji tabla s imenom Trga maršale Josipa Broza Tita, komunističkog maršala propale Jugoslavije. Njemu su se njegovi drugovi zaklinjani da će on živjeti u njihovim srcima i nakon prirodne smrti. Kad na ovaj trg u Zagrebu dođe sto tisuća ljudi prosvjedovati, tabla će sama pasti. Do tada Maršal je navodno mrtav iako u njima i po njima živi. Na Trgu maršala Josipa Broza Tita se nalazi vremenska točka sukoba između prošlosti i budućnosti, križanje na kojem se razilaze hrvatska prošlost i budućnost. Hrvati su još uvijek zarobljenici nametnute prošlosti. Mrtvaci u kojima mrtvac živi traže da mi Hrvati svoju prošlost ostavimo njihovim povjesničarima; žele nam je trajno otuđiti kao da ona nije naše privatno vlasništvo. Kao što je prošlost Titovih drugova nekoć vladala našom budućnošću tako sada naša budućnost teži ovladati svojom prošlošću podvrgavajući je sebi da bi mogla živjeti slobodno. (V.Ljubičić)