S velikom mukom «pratimo pozorno sve što se događa u susjednoj nam deželi Sloveniji, pratimo čak i vjerojatnost održavanja referenduma o (ne-) pristupanju Hrvatske NATO-u»-istaknuo je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković te logički dodao da općenarodni referendum Slovencima uopće i nije potreban, jer: «Bilo bi to (za Sloveniju opasno!) poigravanje sa stabilnošću NATO-a i jugoistočne Europe», tj. Zapadnog Balkana, poručio je, 'kobajagi' prijeteći se, naš rezolutni ministar Jandroković nepodobnom slovenskom pučkom nacionalisti, Marjanu Podobniku inače predsjedniku nevladine Udruge za prekrajanje granica s Hrvatskom, zvane «Zavod 25. junij '91..» Nakon ove oštre izjave našeg mlađahnog ministra Slovenci će vjerojatno ustuknuti u svojoj namjeri pa će i imperijalistički nastrojeni Marjan Podobnik odustati od prikupljanja potpisa za referendum po ulicama slovenskih selendri i gradova. Tko zna? Ali, nije stvar u tomu jer-kao i uvijek do sada-postoji još jedna u brojnom nizu rezervnih varijanti blokade Hrvatske za koju apsolutno nije ni potreban, eto, prijeteći referendum slovenskog naroda, naših 'dobrih susjeda'. Naime, kako se razvijaju 'stvari' na suđenju hrvatskim generalima u Haagu, pogotovo nakon vjerodostojnog i argumentiranog svjedočenja ključne «tužibabe», Žarka Puhovskog, može se lako desiti da teška optužnica bude i prihvaćena od pravednog Sudskog Vijeća pa se do jeseni ove godine donese i presuda po kojoj bi naša suzno čista 'Oluja' bila proglašena jedinstvenim zločinačkim poduhvatom.(D.Kalafatić)

 

 

S predstavljanja nove knjige dr. Miroslava tuđmana pod nazivom «Informacijsko ratište i informacijska znanost» Održanog 17. veljače 2009. u Novinarskom domu u Zagrebu donosimo izlaganje dr. Zdravka Tomca. "Knjiga Miroslava Tuđmana "Informacijsko ratište i informacijska znanost" u izdanju Hrvatske sveučilišne naklade u Zagrebu sjajna je kombinacija analize najnovijih događanja u razvoju informacijske znanosti i analiziranja informacijskog ratišta protiv hrvatskog naroda i Hrvatske države. Prof. Tuđman naglašava da je u suvremenom svijetu pristup informacijama jedno od novih ljudskih prava odnosno da je danas borba za informacijski prostor bitna karakteristika suvremenog društva. Čovječanstvo tek od sredine 20. stoljeća dolazi u novu povijesnu situaciju, kada se može reći da svijet sve više živi u informacijskom društvu jer informacije putem novih tehnologija postaju najvažnije sredstvo nametanja svjetonazora, ponašanja ljudi i ostvarivanja vlasti i utjecaja. Prof. Tuđman pokazuje i dokazuje da mediji: pisani, elektronski i internet nisu više sustavi kojima je cilj govorenje, zastupanje i širenje istine."

 

 

U pozadini svake unitarističke politike stoji želja za dominacijom i nepriznavanjem razlika, a u emotivnom smislu obično se očituje kao mržnja prema drukčijoj skupini, koja u radikalnim okolnostima vodi do uništenja i progona slabije zajednice. Cijela povijest Bosne i Hercegovine, od njezine osmanske okupacije, obilježena je takvom politikom pa je upravo klasičan primjer spomenute definicije. U nekoliko stoljeća s područja današnje BiH izbrisano je s lica zemlje gotovo cjelokupno starosjedilačko hrvatsko pučanstvo. Sličan se proces u BiH nastavio i tijekom obiju jugoslavenskih država, a nasilnim ukidanjem autonomije daytonskim županijama omogućilo je muslimanskoj strani da dovrši proces što su ga započele Osmanlije. Da je muslimanskobošnjačkoj strani doista bilo stalo do zajedničke države s Hrvatima, njihova bi se politička elita listom usprotivila nekadašnjim odlukama austrijskoga paše Wolfganga Petritscha i Britanca Paddyja Ashdowna, koje su im omogućile da unutar federacijskoga parlamenta nadglasavaju Hrvate, a zahvaljujući nametnutom izbornom zakonu da umjesto njih biraju i njihova predsjedničkoga kandidata. Najapsurdnija strana te politike očitovala se u statutu grada Mostara, gdje manjinski Muslimani Bošnjaci, bez obzira na rezultate izbora podjednako dijele vlast s većinskim Hrvatima.(M.Kovačević)

 

 

Sjećam se kako su majke poginulih i nestalih Vukovaraca došle u Zagreb na Trg Bana Jelačića prosvjedovati radi sramotnih Haaških optužbi trojci najodgovornijih za pokolj na Ovčari I stradanju Vukovara. Došlo ih je podržati toliko Zagrepčana koliko stane u jedan autobus. Sjećam se kako su došle majke iz Škabrnje prosvjedovati na Taj isti trg, jer traže istinu i da konačno netko bude optužen i kažnjen za zločine u Škabrnji. Došlo ih je podržati isto toliko Zagrepčana koliko stane u jedan autobus. Sjećam se i jednog aktivista za zaštitu životinja koji se zatvorio u kavez i tako protestirao zbog ubijanja životinja. Došlo ga je na Trg Bana Jelačića pogledati više ljudi nego što stane u 10 autobusa. Sjećam se kako su na Trgu Bana Jelačića došli prosvjedovati istaknuti naši intelektualci radi samita o Zapadnom Balkanu koji se održavao u Zagrebu i protiv stvaranja nove Jugoslavije, tako zvanog Zapadnog Balkana. Došlo ih je podržati manje ljudi nego onog u kavezu.Sjećam se svih godišnjica pred zidom boli u Selskoj cesti. Tu su godinama majke tražile pravdu i istinu za poginule i nestale. Podrška Zagrepčana sramotno mala. Ponekad se sramim da sam Zagrepčanin. Sjećam se istih tih Zagrepčana kako su proslavljali sve hrvatske pobjede i podržavali bivšeg predsjednika dr. Franju Tuđmana. To nije bilo tako davno da bi se moglo zaboraviti. Što se dogodilo da ti moji sugrađani zaborave sve, baš sve?(D.Kolić)

 

 

....Sva moć je u rukama globalista, koji su za provedbu svojih ciljeva izgradili cjelovit sustav, obilato potpomognut i upravljan iz globalnih centara moći. Oni se ne libe ni najperfidnijih metoda goebbelsovštine, npr. izmišljajući fašizam u današnjem hrvatskom korpusu, svijesno vukući Hrvatsku u prošlost i oduzimajući joj samosvijest, da bi ju se tako lakše globaliziralo t.j. koloniziralo. Za razliku, državotovorci su ponajprije razjedinjeni, ali i tvarno onemogućeni u bilo kakvom suvislom i ravnopravnom djelovanju i promicanju državotvorstva. Oni su dugotrajnim prijevarama stranaka s nekad državotvornim predznakom, među kojima su i današnji HDZ i HSP, potpuno dezorijentirani i razbijeni kao stvarna ili moguća politička sila. Sudbina (ne)samostalnosti hrvatske države ovisit će 1) o prevladavanju sadašnje razjedinjenosti državotvornih snaga i 2) o osvješćenju šutljive, bolje reći ušutkane hrvatske većine....(I.Stamać)

 

 

Knjiga povijesti Ive Goldsteina 'Hrvatska 1918.- 2008,' u dijelu o obrani Hrvatske propušta prikazati dobro i zato nije niti istinita niti služi dobru. Zbog toga je neprihvatljiva. Zlo je prazno, u njemu nema ničeg, ne vodi nikamo i ne rješava ništa. Ono se može proširiti cijelim svijetom i nanositi štetu jer se poput plijesni širi površinom. Zlo se ne može shvatiti, jer misao nastoji prodrijeti u dubinu, a kad pokuša razumjeti zlo -nema ničega. U tome je 'banalnost' zla. Samo dobro ima dubinu i snagu. Dobro traži napor, učenje, suradnju, ljubav ljudi, ali se mnogostruko odužuje izgradnjom boljeg svijeta, vlastitog naroda, bližnjih, obitelji ... samog sebe. Povijest obrane je moralno nasljeđe koje predajemo svojoj djeci i narodu kako bi bili bolji ljudi i stvarali bolju Hrvatsku. Svijetu prenosimo naše iskustvo, za pomoć ljudima bilo gdje kada im je potrebno. Odgovornost prema budučnosti obavezuje nas na istinu, ne zbog mržnje, progona, razaranja ili kažnjavanja, već kako bi činili i ostvarivali dobro. Povjest vremena je povijest etike, istina o ostvarivanju dobra, poruka morala za budučnost. Zbog Vas, nas i njih, Hrvatske sutra i svijeta danas navesti ću ukratko dijela dobra bez čijeg prikaza nema istine o obrani Hrvatske.(dr.S.Lang)

 

 

'Ključna izjava' Žarka Puhovskog na svjedočenju prošli tjedan u Haagu bez sumnje ide na ruku optužnici protiv hrvatskih generala ali i protiv Hrvatske, usput i njegove države…za zločinački poduhvat etničkog čišćenja: «Nedvojbeno da je, za vrijeme i neposredno poslije akcije 'Oluja', između 120 i 150 tisuća ljudi s tog područja napustilo mjesto svojeg boravišta i da je otprilike tri četvrtine svih tih ljudi pripadalo seoskom stanovništvu. Osnova sociologije pokazuje da seljaci ne napuštaju boravište, svoja imanja i sela osim u slučaju osjećaja izravne životne ugroženosti. Zbog toga je, po mojem sudu, riječ o etničkom čišćenju». Po toj izjavi, dakle, tri četvrtine žitelja 'Krajine' bili su mirni seljaci i dobri 'komšije' koji ni hrvatsku muhu nisu zgazili. Međutim slučaj babe Dane-Danice Obradović ne podliježe toj teoriji Osnova sociologije razvijenoj prema profesoru Puhovskom. Na dometu minobacačkih projektila od poprilično razorenog grada Gospića u kojem je pobijeno više stotina civila živjela je i baba Dana (u selu Obradovića Varoši.), «stara cura», bavila se poljoprivredom, dakle bila je rigidni predstavnik 'ugroženog' srpskog seljaštva. Ipak, ona je kao uostalom i svi mještani okolnih sela dobila oružje od JNA i bila je uključena u TO u sklopu 'opštenarodne odbrane'. Po profesoru Puhovskom ona je vjerojatno iz socioloških potreba «zadužila» protuzrakoplovni mitraljez PAM-Browning od 12 mm i ručni minobacač od 82 mm, s odgovarajućom količinom municije. Hvalila se baba otvoreno pred kamerama kninske i beogradske televizije o tomu kako će se ona obračunati s ustašama dok su joj 'Kanaderi' (pripadnici čuvenog kanadskog bataljuna UN-a, nap.a.) čuvali stražu.(D.Kalafatić)

 

 

Za klimatsko temperiranje zgrada u industrijskim zemljama troši se gotovo polovicu primarne energije tih zemalja. Zato je gradnja bez ekoloških inovacija arhitektura prošlosti bez budućnosti. Već dugo je razvijena ekološka građevinska tehnologija: nisko energetske zgrade koje za grijanje godišnje troše manje od 30 kilovatsati po metru četvornom, energetski pasivne zgrade bez potrebe vanjske energije za grijanje i energetski plus zgrade koje dodatno proizvode energiju s aktivnim solarnim uređajima. Zgrade budućnosti biti će ne samo domicili nego i električne centrale koje će moći pokrivati više od polovice potrebe električne energije jedne zemlje. Građevinski inženjeri danas moraju biti ekološki inženjeri.(I.Derado)