Hrvati žrtve komunizma

Komunizam je danas i međunarodno osuđen kao zločinački totalitarni sustav, a u XX. stoljeću je iznimno tragično i trajno obilježio hrvatski narod i Domovinu. Zločinačka narav komunizma izvirala je već iz njegove teorije i posljedične prakse, koja je isključivo priznavala neograničeno revolucionarno nasilje kao jedini način uspostave komunističkog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvog neograničenog nasilja nakon osvajanja vlasti. Oblicima i razmjerima svoga nasilja, komunizam je u svim državama i među svim narodima nad komunizam fasizamkojima je vladao, počinio sustavne zločine zbog kojih su i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 o osudi komunističkih zločina od 25. siječnja 2006., osuđeni svi komunistički sustavi bez iznimke.

Prema razmjerima i vrstama počinjenih komunističkih zločinstava nad Hrvatima, s posljedicama koje još teško opterećuju hrvatsku današnjicu, a zasigurno će ih trpjeti i budući hrvatski naraštaji, Hrvati su nedvojbeno među najstradalijim narodima Europe. Masovna, planirana, pripremljena i od komunističkog partijskog i državnog vrha zapovijeđena ubijanja Hrvata, koja su se na raznim stratištima provodila bez ikakvih suđenja i zabilježbi, kao i ubijanja na marševima smrti, u brojnim logorima i sličnim kazamatima uz tek vrlo rijetko vođene zabilježbe, ili ubojstvima nakon presuda na prijekim i sličnim komunističkim političkim sudištima, po svojoj su brojnosti ostvarila punu narav počinjenog zločina genocida nad hrvatskim narodom.

Nekadašnji promicatelji jugokomunističkog terora sad se nazivaju antifašistima

Uz masovna i pojedinačna ubijanja, kojima je bitno osakaćeno biće hrvatskog naroda, komunizam je nad Hrvatima počinio i brojne druge vrste masovnih zločina, poput utamničenja u logore i slične kazamate, mučenja i zlostavljanja, pljačku imovine, progone i prisilne premještaje, prisilni rad i ostale oblike fizičkog terora, otimanje narodnog životnog prostora nasilnom i nepravednom promjenom hrvatskih granica i sustavnim uništavanjem tradicionalnih hrvatskih institucija, nacionalnog identiteta, načina života i vrjednota koje su izvirale iz hrvatske narodne baštine.

Razmatrajući tragičnu ukupnost hrvatskog narodnog stradanja u odnosu na razmjere i vrste stradanja pojedinih europskih naroda koji su se također nalazili pod komunističkom vladavinom, nije moguće ne uočiti jasnu posebnost tzv. jugoslavenskog ili hrvatskog komunizma, izraženu kroz potpuno dominantni srpski nacionalni utjecaj u partijskim i državnim strukturama, kojim su u naravi ostvarivani ciljevi velikosrpske političke "Antifašisti"Unatoč tomu smo svjedoci da se današnji zagovornici i promicatelji jugokomunističkkog zločinačkog sustava svesrdno pokušavaju prometnuti u antifašiste, tobože zaboravljajući da su ostrašćeno ništili i progonili upravo svaku odliku antifašizma, od zajamčenog prava na život, slobodu, uključujući slobodu vjere i izražavanja mišljenja, političko udruživanje i višestranačje, jednakost u ostvarivanju prava neovisno o političkoj stranačkoj pripadnosti, pravo na privatno vlasništvo, i druge u slobodnim društvima zajamčena ljudska prava i vrjednoteideologije, uz bespogovorno podložništvo ili otvorenu izdaju dužnosnika i članova komunističke partije hrvatske nacionalnosti. Svaki otpor pojedinih hrvatskih komunista velikosrpskoj dominaciji i protuhrvatskoj politici unutar komunističkih struktura bio je najbrutalnije skršen fizičkim likvidacijama, zatvaranjima ili u blažim oblicima, odstranjenjem hrvatskih komunista iz javnog i političkog života, prijetnjama i zastrašivanjima koja su potom dovodila do potpunog podaništva i nacionalne izdaje. U takvim uvjetima formalnog jugoslavenskog komunizma pod čijim se okriljemzlocini komunizma provodila stvarna srpska okupacija Hrvatske, jedino je i moglo doći do tolikih oblika i razmjera hrvatskog narodnog mučeništva. Razmatrajući hrvatske ljudske gubitke, raseljavanje Hrvata i doseljavanja Srba i drugih naroda na dotadašnje isključivo ili većinski hrvatske životne prostore, uz nasilno umanjenje hrvatskih državnih granica, možemo utvrditi, da je hrvatskoj narodnoj žrtvi sličnija vrsta i veličina žrtve europskih baltičkih naroda (Litvanaca, Latvijaca, Estonaca) od žrtve srednjoeuropskih naroda (pr. Mađara, Slovaka, Čeha), čije su komunističke vlasti ipak uspjevale očuvati većinski narodni ostanak na njihovim prostorima, identitet, jezik, a najvećim dijelom i državne granice. Za razliku od takvog srednjoeuropskog komunizma, kojem se stoga dijelom može priznati i određena nacionalna narav, komunizam u Hrvatskoj nije ostvario bilo kakvo pozitivno hrvatsko narodno obilježje. Unatoč tomu smo svjedoci da se današnji zagovornici i promicatelji jugokomunističkkog zločinačkog sustava svesrdno pokušavaju prometnuti u antifašiste, tobože zaboravljajući da su ostrašćeno ništili i progonili upravo svaku odliku antifašizma, od zajamčenog prava na život, slobodu, uključujući slobodu vjere i izražavanja mišljenja, političko udruživanje i višestranačje, jednakost u ostvarivanju prava neovisno o političkoj stranačkoj pripadnosti, pravo na privatno vlasništvo, i druge u slobodnim društvima zajamčena ljudska prava i vrjednote.

Zavalje - primjer jugoslavenskog (velikosrpskog) terora

Obilježavajući danas mučeništvo hrvatskoga Zavalja, i u njemu nalazimo primjer koji spomenutu činjenicu vjerno oslikava i potvrđuje. Zavaljski kraj, u kojemu do II. svjetskog rata nije živjela ni jedna pravoslavna obitelj, a koji je sve do 1931., kada ga velikosrpske političke igre smjestiše u Vrbasku banovinu i Bihaćki kotar, bio uvijek sastavni dio Like i Hrvatske, kraj u kojemu je strašnim masovnim zločinom počinjenim nakon završteka II. svjetskog rata pobijen cvijet zavaljske hrvatske mladeži (13% puka) pa o zločinu nametnut prijeteći zavjet šutnje, godine 1946. opet nasilno i nezakonito biva pripojen tadašnjoj Bosni i Hercegovini. Da zločinstvu ne bi bio kraj, 1960. je nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac, zbog navodno"Ravnopravnost"Da zločinstvu ne bi bio kraj, 1960. je nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac, zbog navodno prevelike blizine zrakoplovne baze JNA, a istodobno je selo Željava sa srpskim stanovništvom, koje se nalazilo puno bliže vojnom uzletištu, ostavljeno živjeti redovnim životom prevelike blizine zrakoplovne baze JNA, a istodobno je selo Željava sa srpskim stanovništvom, koje se nalazilo puno bliže vojnom uzletištu, ostavljeno živjeti redovnim životom. Takvo tadašnje masovno nekažnjeno i prijetnjama zatajivano ubojstvo zavaljske mladeži, nasilni premještaj zavaljskog kraja u granice tadašnje BiH, potom i iseljenje cijelog jednog hrvatskog zavaljskog sela, uz hinjeno lažno obrazloženje potrebe iseljenja i istodobno očuvanje srptito-caucescuskog sela, moguće je označiti jedino institucionalnim zločinom počinjenim iz nacionalne mržnje prema hrvatskom narodu, kojega je omogućio potpuno dominantan velikosrpski ideološki utjecaj unutar vladajućih komunističkih struktura.

Takav jugoslavenski, a zapravo srbizirani komunistički režim je posebno krajem II. svjetskog rata i u njegovom poraću počinio genocidni zločin nad stotinama tisuća hrvatskih civila i vojnika, a što je bila javna tajna koju je jugoslavenska država najjače nadzirala i onemogućavala bilo kakvo istraživanje, javni spomen ili obilježavanje žrtava. Unatoč javnim zabranama i prijetnjama, bleiburški pokolj hrvatskog naroda je u domovini ostao sačuvan u sjećanjima i predaji hrvatskih ljudi, a među hrvatskim iseljeništvom, i pisanim djelima dičnih hrvatskih rodoljuba i neskrivanim javnim obilježavanjima. Kao što Hrvati ovdašnjeg Zavalja znaju, da im cvijet njihove mladosti nije pobijen i većina pučana prognana, a njihov kraj granicom umjetno i nezakonito pripojen BiH, ne tek zbog nekog nadnacionalnog ili iracionalnog komunizma i jednako takvih komunista, nego zbog mržnje prema hrvatskom čovjeku proizašle iz velikosrpske ideologije koja je smjerala istrebljenju Hrvata u cilju zatiranja svake hrvatske države radi uspostave srpske države na hrvatskim narodnim prostorima, tako i hrvatski narod pamti i zna, da takav masovni bleiburški pokolj Hrvata vojnika i civila neovisno o njihovoj dobi nije počinjen radi potreba i ciljeva komunizma, nego zbog velikosrpske mržnje prema hrvatskom narodu, kojoj je novoobučeno jugokomunističko ruho prigodno poslužilo za krvavo masakriranje hrvatskih civila i vojnika.

Tito najodgovorniji za komunističke zločine nad Hrvatima

Poglavica komunističkih zločina nad Hrvatima, Josip Broz Tito, tu je činjenicu i izrijekom potvrdio, izjavivši, „da se moralo pustiti Srbe da se izdovolje“, a jedan od njegovih glavnih pobočnika Milovan Đilas izjavom „da je Hrvatska vojska morala umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti“. Znajući da je Jugoslavija u naravi bila okvir i sredstvo velikosrpske hegemonije, ovu nepobitnu činjenicu nužno je uvijek vjerno svjedočiti, ne u cilju poticanja bilo kakve osvete ili mržnje prema srpskom ili bilo kojemu narodu, nego u cilju uspostave povijesne istine kao časne zadovoljštine žrtvi i jamstva blagoslovljene budućnosti. Zbog institucijskog prikrivanja, točan broj pobijenih Hrvata do danas je ostao nepoznat, ali je vrijedno spomenuti, da britanski obavještajni dokumenti bilježe zbjeg od oko 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civila, a J.B. Tito u svom govoru u "Uspjesi komunizma"Protuhrvatska narav takvog jugokomunizma ostvarila se i nasilnim izmjenama, odnosno umanjenjem hrvatskih državnih granica nakon II. svjetskog rata prema svim tadašnjim susjednim republikama. Hrvatski narod je time, uz brojčano najveći gubitak ljudstva u tijeku i nakon II. svjetskog rata, koji je utvrđen i podatcima prvog jugoslavenskog popisa stanovništva unatoč svim njegovim ograničenostima, pretrpio i najveći gubitak državnog i životnog prostoraLjubljani iznosi podatak o likvidaciji dvjesto tisuća bandita i još toliko zarobljenih koje je sve stigla ruka njihove pravde, dok njegov stožernitito-rankovic pobočnik u zločinu Aleksandar Ranković, u svom izviješću iznosi podatak o čak 560.000 likvidiranih.

Protuhrvatska narav takvog jugokomunizma ostvarila se i nasilnim izmjenama, odnosno umanjenjem hrvatskih državnih granica nakon II. svjetskog rata prema svim tadašnjim susjednim republikama, o čemu vjerno svjedoči i već spomenuti slučaj Zavalja.

Gubitak teritorija hrvatskog naroda u komunizmu

Hrvatski narod je time, uz brojčano najveći gubitak ljudstva u tijeku i nakon II. svjetskog rata, koji je utvrđen i podatcima prvog jugoslavenskog popisa stanovništva unatoč svim njegovim ograničenostima, pretrpio i najveći gubitak državnog i životnog prostora. Jugoslavenski srbizirani komunizam je hrvatskom narodu oteo čak i one životne prostore nad kojima mu ni starojugoslavenska srpska vlada nije uspjevala činjenično osporiti pravo. Tako je primjerice, jugokomunističko razgraničenje u Srijemu i Bačkoj provedeno na štetu Hrvatske, uz sustavno potiskivanje ili protjerivanje Hrvata. U odnosu na razgraničenje s uspostavljenom BiH, uz nasilje i nepravdu nad zavaljskim krajem, nije moguće ne spomenuti za nas bolno pitanje Neuma, kojim je presječeno hrvatsko državno područje na dijelu kojeg je još daleke 1718. Dubrovačka republika ustupila Turskoj, jednako kao i Sutorinu na ulazu u Bokokotorski zaljev, a koji dijelovi nisu vraćeni Hrvatskoj unatoč davnoj propasti turskog imperija, već su dodijeljeni BiH i Crnoj Gori. Razgraničenje s Crnom Gorom utvrđeno je prema granicama oblasti uspostavljenih 1922., a ne prema stanju iz 1918., čime je Hrvatskoj oduzeto područje Boke kotorske i dalje na jugoistok. Za razgraničenje sa Slovenijom bi se moglo također reći, da je u područjima tadašnjih kotareva Čakovec, Karlovac i u Istri, dijelom provedeno na štetu Hrvatske, dok se jugokomunističke vlasti, pri razgraničenju s Mađarskom nisu ni zalagale za prava i možebitno priključenje Hrvata iz tzv. Bajskog trokuta, koji su s većinskim hrvatskim stanovništvom sjeverne Bačke činili teritorijalno jedinstvo. Svjedoci smo, da se pojedina katastarski i pravno potpuno nesporna hrvatska područja, poput dunavskih ada, područja Sv. Gere, morske granice u Piranskom zaljevu ili granice u području Prevlake, odnosno Bokokotorskog zaljeva, i danas političkim pritiscima ili silom žele otrgnuti ili zadržati otrgnutima iz hrvatskog državnog područja, na što hrvatske političke strukture ne herceg bosna cetnici jnanalaze pravi odgovor, ili čak umjesto sudskog rpavorijeka utemeljenog na važećem međunarodnom pravu, koje ne bi bilo pravo da u sebi ne sadrži sastavnicu pravednosti, protupravno pristaju na veleizdajničku političku arbitražnu trgovinu.

Prihvaćanjem posljedica bilo kakvog i bilo čijeg nasilništva i bezakonja, šalje se poruka i budućem silniku, da zlo i nasilje uspjeva, jer se nasiljem jednom nametnuto, kasnije uspostavlja kao činjenica koju se bezraspravno poštuje. Stoga je hrvatskim državnim vlastima obvezujuća zadaća savjesti, otvorenim činjeničnim pregovorima s vlastima BiH, raspraviti i postići dogovor o pravednom rješenju nasilnog i nezakonitog izdvajanja područja župe Zavalje.

Institucije šute o komunističkom teroru nad Hrvatima

Jednako tako, propašću komunizma i jugoslavenske države, javnosti su otkrivena i obilježena mnogobrojna prikrivena masovna grobišta Hrvata, a pretpostavljeno su bili stvoreni i svi uvjeti za institucionalno utvrđenje punine razmjera i vrsta jugokomunističkih zločinstava nad hrvatskim narodom. Ipak, svjedoci smo dosadašnje institucijske šutnje i daljnjeg prikrivanja zločina i zločinaca.

Zato i s ovoga zavaljskog skupa, upućujemo poziv hrvatskim vlastima za neodgodivim omogućavanjem znanstvenog istraživanja komunističkih i ostalih totalitarnih zločina u cilju odavanja priznanja žrtvama i prestanka svakog daljnjeg manipuliranje njihovim brojem, istraživanje mnoštvenih grobišta iz II. svjetskog rata i poraća (preko 1500 do sada otkrivenih), njihovim doličnim obilježavanjem, utvrđivanjem identiteta i dostojanstvenim pokapanjem posmrtnih ostataka žrtava, izradu hrvatskog žrtvoslovnika koji će poimenice zabilježiti svaku utvrdivu hrvatsku žrtvu, povratom nasilno oduzete imovine i dostojanstva preživjelim žrtvama zločina ili njihovim potomcima, zakonskom zabranom veličanja i javnog isticanja simbola totalitarnog sustava komunizma i pokušavanja pretvorbe komunističkog sustava koji je normama europske i šire međunarodne zajednice naroda jednodušno označen zločinačkim bez iznimke, u navodni antifašizam, kao i za poništenje presuda komunističkih tzv. „revolucionarnih“ ili „sudova nacionalne časti“ i ostalih političkih sudskih postupaka, uz punu rehabilitaciju njihovih žrtava.

Željko Tomašević

Sub, 14-12-2024, 11:06:38

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.